Naslov
Fitocenološke značajke Motovunske šume u Istri
(Phytocoenological features of Motovun forest in Istria)

Autori
Korijan, Patrik

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Šumarski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
01.07

Godina
2016

Stranica
36

Mentor
Vukelić, Joso

Ključne riječi
Motovunska šuma, šumska vegetacija, florni sastav
(Motovun forest, forest vegetation, floristic composition)

Sažetak
Motovunska šuma u Istri posljednja je sačuvana poplavna šuma hrasta lužnjaka i poljskog jasena u sredozemnom području u RH. U prošlosti je u više navrata fitocenološki istraživana i obuhvaćena jednom zajednicom. Cilj istraživanja je fitocenološki snimiti sastojine u posebnom rezervatu šumske vegetacije "Motovunska šuma" na temelju standardne srednjoeuropske škole (Braun- Blanquet, 1964) te međusobno usporediti istraživane sastojine. Terenski dio istraživanja obuhvatio je izradu 20 fitocenoloških snimaka na različitim lokacijama. Ukupno je utvrđeno 76 biljnih vrsta, odnosno 27 vrsta prosječno po snimku. Dobiveni podatci analitički su obrađeni, provedena je statistička analiza i međusobna usporedba flornog sastava. Utvrdili smo da se Motovunska šuma ne može obuhvatiti samo s jednom asocijacijom, statističke analize pokazale su raščlanjivanje u tri skupine. Grupa snimaka br. 1 predstavlja najvlažniji tip staništa unutar Motovunske šume, najzastupljenije su vrste vrlo vlažnih i močvarnih staništa. Kao razlikovne vrste izdvajaju se Carex riparia, Rubus caesius, Cardamine pratensis, Lycopus europaeus, Rumex sanguineus, Galium palustre, Ranunculus repens, Leucojum aestivum i Valeriana dioica. Druga grupa snimaka predstavlja najrasprostranjeniji stanišni tip koji zauzima srednje položaje između mokrog tipa 1 i najsušeg tipa 3. Za razlikovne vrste određene su Ligustrum vulgare, Rhamnus chatartica, Viburnum opulus i Circaea lutetiana. Treća grupa snimaka predstavlja najviša i najsuša staništa uz staro korito rijeke Mirne. Kao razlikovne vrste ističu se Vinca minor, Listera ovata, Symphytum tuberosum, Lamium galeobdolon, Arum italicum, Allium ursinum i Euphorbia amygdaloides. Na temelju statističke analize ekoindikatorskih vrijednosti pojedinih biljnih vrsta zaključujemo da grupu 1 karakteriziraju vrste koje indiciraju heliofilna, topla i izrazito vlažna staništa. Grupa 3 karakterizirana je skiofilnim vrstama hladnijih i suših staništa, dok grupa 2 pokazuje prijelazne uvjete između njih.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Šumarstvo

POVEZANOST RADA