Naslov
Sindrom sagorijevanja među zdravstvenim djelatnicima
(Burnout syndrome among health professionals)

Autori
Buljubašić, Ante ; Antičević, Vesna ; Britvić, Dolores

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Hrvatski kongres psihosomatske medicine i psihoterapije s međunarodnim sudjelovanjem 6. Internacionalni simpozij psihijatrije i kognitivne neuroznanosti (ISPCN) / - , 2017

Skup
HRVATSKI KONGRES PSIHOSOMATSKE MEDICINE I PSIHOTERAPIJE s međunarodnim sudjelovanjem 6. internacionalni simpozij psihijatrije i kognitivne neuroznanosti (ISPCN)

Mjesto i datum
Rab, Hrvatska, 18.05.2017. - 20.05.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
sindrom sagorijevanja ; zdravstveni djelatnici
(burnout syndrome ; health professionals)

Sažetak
Cilj: ispitati razlike u razinama sagorijevanja na poslu između zdravstvenih djelatnika različitih profesija te utvrditi doprinos osobnih čimbenika, profesionalnih stresora i osobina ličnosti razini sindroma sagorijevanja zdravstvenih djelatnika. Metode: Istraživanje je provedeno online od lipnja do rujna 2015. godine te je u njemu sudjelovalo 1421 (84% žena i 16% muškaraca) medicinskih sestara, primalja, fizioterapeuta, radioloških tehnologa i laboratorijskih dijagnostičara. Korišteni su sljedeći upitnici: Upitnik sociodemografskih podataka, Upitnik stresora na radnom mjestu bolničkih zdravstvenih djelatnika (Knežević, 2010), Upitnik sindroma izgaranja (American Psychological Association) te verzija Big Five upitnika (Gosling, Rentfrow, i Swann, 2003) prilagođena za online primjenu. Rezultati: Rezultati ukazuju na statistički značajnu razliku u stupnju sagorijevanja između različitih zdravstvenih profesija (F=3, 949 ; p<0, 05) pri čemu najniži stupanj sagorijevanja na poslu imaju primalje (M= 35, 67), a najviši stupanj inženjeri laboratorijske dijagnostike (M=43, 4). Regresijski model ukazuje na značajni prediktorski značaj utjecaja stresora na poslu (R²=0, 64, p<0.05), sociodemografskih karakteristika (R²=0.05, p<0.05) i osobina ličnosti ispitanika (R²=0, 29, p<0.05) u predviđanju stupnja sagorijevanja na poslu. Veći rizik za izgaranje na poslu imaju žene (β= 0, 1, p<0.05), djelatnici starije životne dobi (β= 0, 45, p<0.05) sa više radnog staža u zdravstvu (β= 0, 33, p<0.05). Najznačajniji prediktori izgaranja na poslu su loša organizacija posla (β=0, 35, p<0.05), sukobi s kolegama (β=0, 29, p<0.05), noćni rad (β= -0, 2, p<0.05) i dežurstva (β=-0, 16, p<0.05). Viši neuroticizam (β= 0.42, p<0.05), niska ekstravertiranost (β= -0, 09, p<0.05), niska otvorenost iskustvima (β= -0, 07, p<0.05) i niska ugodnost (β= -0, 14, p<0.05) predviđaju veću vjerojatnost sagorijevanja na poslu. Zaključak Među zdravstvenim profesijama najniži stupanj sagorijevanja imaju primalje, a najviši inženjeri medicinsko-laboratorijske dijagnostike. Karakteristike stresora u zdravstvu (loša organizacija posla, sukobi s kolegama i noćni rad) najznačajniji su prediktori stupnja sagorijevanja zdravstvenih djelatnika, potom osobine ličnosti (viši neuroticizam, niska esktraverzija te niži stupanj ugodnosti i otvorenosti prema novim iskustvima) te u najmanjoj mjeri sociodemografske karakteristike (ženski spol, viša životna dob i duži staž u zdravstvu).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA