Naslov
Metode razrojavanja pčelinjih zajednica
(Methods of artificial swarming of honey bee colonies)

Autori
Knežević, Snježana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
13.09

Godina
2017

Stranica
25

Mentor
Svečnjak, Lidija

Neposredni voditelj
Prđun, Saša

Ključne riječi
medonosna pčela ; pčelinja zajednica ; rojenje ; metode razrojavanja
(Western honey bee ; honey bee colony ; swarming ; artificial swarming methods)

Sažetak
Pčele su socijalni kukci koji žive u velikim zajednicama, gdje svaka jedinka obavlja svoju ulogu. Prema strukturi pčelinja se zajednica sastoji od jedne matice i nekoliko desetaka tisuća radilica te od nekoliko stotina trutova. Matica je jedina spolno razvijena ženka. Njezina je uloga polaganje jaja u stanice saća, odnosno održavanje pčelinje zajednice brojnom. Radilice su spolno nezrele ženke i najbrojniji su članovi pčelinje zajednice te obavljaju sve poslove u zajednici. Raspodjela poslova se odvija prema dobi i spolu. Trutovi su muški spolno zreli članovi i njihova je uloga oplodnja matice. Potkraj ljeta, s prestankom paše, pčele ih izbacuju iz košnice. U povoljnim vremenskim uvjetima pčelinja zajednica brojčano raste, ali se ne povećava i broj pčelinjih zajednica. Razmnožavanje pčelinjih zajednica se odvija rojenjem pri čemu se zajednica dijeli na dva dijela. Iz košnice izlazi dio pčela zajedno sa starom maticom, a drugi dio ostaje u košnici s novom, mladom maticom. Rojenje brojčano oslabljuje zajednicu, a samim time i prinosi meda su manji. Stoga rojenje u suvremenom pčelarstvu nije poželjno. Stoga pčelari nastoje sve uzroke rojidbenog nagona svesti na minimum. Za povećanje pčelinjih zajednica služe se pouzdanim metodama razrojavanja pčelinjih zajednica koje im omogućavaju stvaranje novih rojeva u vremenu i količini koja im odgovara.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA