Pregled bibliografske jedinice broj: 891535
Grupe za samopomoć i uzajamnu podršku za roditelje djece s poteškoćama u razvoju
Grupe za samopomoć i uzajamnu podršku za roditelje djece s poteškoćama u razvoju // Zbornik radova sa IV. Kongresa Psihologa Bosne i Hercegovine
Brčko, 2015. str. 99-111 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), ostalo)
CROSBI ID: 891535 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Grupe za samopomoć i uzajamnu podršku za roditelje djece s poteškoćama u razvoju
Autori
Karačić, Mario ; Artuković, Mirela ; Sesar, Kristina ; Dodaj, Arta
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), ostalo
Izvornik
Zbornik radova sa IV. Kongresa Psihologa Bosne i Hercegovine
/ - Brčko, 2015, 99-111
Skup
IV.Kongres Psihologa Bosne i Hercegovine
Mjesto i datum
Brčko, Bosna i Hercegovina, 26.02.2015. - 28.02.2015
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
djeca s poteškoćama u razvoju, grupe za samopomoć, grupe za uzajamnu podršku, roditelji djece s poteškoćama u razvoju
Sažetak
Roditelji djece s poteškoćama u razvoju izloženi su uobičajenom stresu zbog izazova roditeljstva ali i dodatnim stresorima povezanim sa zadovoljavanjem specifičnih potreba djeteta. Dodatni stresori obuhvaćaju poteškoće u prihvaćanju poteškoća djeteta i prilagodbu na njih, dodatna financijska sredstva kako bi se djetetu osigurali specifični tretmani i medicinska oprema, ograničen pristup informacijama o poteškoćama djeteta i sl. (Diehl i sur., 1991). Istovremeno, roditelji djece s poteškoćama u razvoju, mogu biti u sukobu s osobnim osjećam ljubavi, razumijevanja i straha da će društvo vidjeti samo negativne strane njihovog djeteta. Zbog visoke razine stresa koji proživljavaju i osjećaja otuđenja od svijeta „tipične djece“, roditelji djece s poteškoćama u razvoju često izvještavaju o anksioznosti, depresiji, usamljenosti i beznadnosti (Seligman i Darling, 1989). Različiti oblici socijalne potpore pokazali su se efikasnim amortizerima stresa i izolacije s kojima se ova populacija suočava (Santelli i sur., 1993). Cilj ovog rada je prikazati model pružanja pomoći roditeljima djece s poteškoćama u razvoju u Domu „Marija - Naša Nada“ u Širokom Brijegu, a koji se temelji na grupama za samopomoć i uzajamnu podršku. Općenito uzevši, osnovni cilj grupe za samopomoć i uzajamnu podršku je omogućiti članovima grupe razmjenu iskustava, pružanje emocionalne podrške, stvaranje okruženja prihvaćanja i razumijevanja. Krajnji cilj je osnažiti članove grupe za aktivan pristup u suočavanju sa životnim teškoćama. Uspjeh u savladavanju jednog člana grupe služi kao model ostalim članovima grupe. Grupa često ima za cilj i poduzimanje socijalnih akcija kako bi se realizirale određene promjene u sustavu i široj javnosti, vezano uz rješavanje određene problematike važne za članove grupe. Voditelji grupe su osobe educirane za provođenje ovog oblika tretmana. Evaluacijom se potvrdila uspješnost grupa za samopomoć i uzajamnu podršku, koja se očitovala zadovoljstvom roditelja dobivenim informacijama i razmjenom iskustava s drugim roditeljima te stručnom potporom.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija
