Naslov
Psihofiziološke reakcije na neke specifične stresore
(Psychophysiological reactions to some specific stressors)

Autori
Manenica, Ilija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
XIII. Dani psihologije u Zadru-sažetci radova / Sorić, Izabela - Zadar : Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru, 2002

Skup
XIII Dani psihologije u Zadru

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 23.05.2002. - 25.05.2002

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
psihofiziološke reakcije; cirkadiurni stres;
(psychophysiological reactions; circadian stress; time stress; non-linear analyses)

Sažetak
Razvojem ljudskog društva vrsta stresora se mijenjala, što se prvenstveno odnosi na radne stresore koji se javljaju kao posljedica implementacije novih proizvodnih tehnologija u radni proces. Donedavno je jedan od glavnih stresora pri radu bio teški tjelesni rad, koji je kao posljedicu imao različite oblike tjelesnih problema i kratki radni vijek. Uvođenje novih tehnologija rezultiralo je drugačijim stresorima, koji se javljaju u životu pojedinca na radnom mjestu i privatno. Ovo naročito vrijedi za područje komunikacija, informatike i kibernetike. Stresori, koje su ove relativno nagle promjene donijele, nisu više direktno-prijeteće situacije i/ili podražaji, nego su oni mnogo suptilniji, dok njihovi efekti na ljude nisu tako očiti, nego se kumuliraju u funkciji vremena. To ih, dakako, ne čini manje opasnima po ljudsko zdravlje od &#8216 ; klasičnih&#8217 ; stresora. Neki od njih bili su poznati i u ranijim stadijima tehnološkog razvoja, međutim, bili su ograničeni na relativno manje skupine ljudi, a postojali su i daleko prominentniji, direktni stresori koji su plijenili pažnju (teški tjelesni rad, loši uvjeti rada i sl.). Nametnuti ritam rada bio je poznat kao stresor od uvođenja mehanizirane proizvodne trake, no danas se javlja u ponešto izmijenjenom obliku daleko većeg intenziteta i ekstenziteta. Prisutan je kod svih osoba, gdje je vrijeme izvršenja posla na bilo koji način limitirano. Rad u ovakvim uvjetima poznat je pod nazivom &#8216 ; time stress&#8217 ; , koji danas nije prisutan samo na radnom mjestu gdje treba ispoštovati vremenske termine, nego i u svakodnevnom životu, čemu uvelike doprinosi i nova komunikacijska tehnologija. Rad u smjenama posebna je vrsta stresora, ne zbog promjena u radnim zahtjevima, nego zbog činjenice da je ljudski organizam podešen za aktivnosti danju i odmaranje noću. Na ovu izmjenu (dan-noć) prirodno su sinkronizirani i biološki ritmovi kod ljudi o kojima ovisi funkcionalno stanje organizma. Rad u noćnoj smjeni dovodi do njihove desinkronizacije i defaziranja, pa za objektivno isti rad, organizam treba uložiti značajno veći napor. Stres koji se javlja u uvjetima izmjene radnih smjena (tzv. &#8216 ; cirkadijurni stres&#8217 ; ) jest posljedica desinkronizacije-resinkronizacije, odnosno, defaziranja-refaziranja bioloških ritmova, što se danas događa, ne samo kod smjenskih radnika, nego i kod mladih, koji izlaze u kasnim večernjim satima na zabave, a vraćaju se ujutro. Prema tome, u današnje vrijeme ova vrsta stresora nije vezana samo za rad, nego postaje sve prisutnija i u slobodno vrijeme. Intrinzično inducirani stres obično se javlja kod osoba koje rade ili žive u blizini velikih i potencijalno opasnih proizvodnih sustava, kao što su tvornice kemikalija, bioloških agensa, eksploziva, atomske elektrane ili slična postrojenja. Manifestira se kao strah i/ili anksioznost, koji nastaju kao reakcija na neizvjesnost ponašanja sustava u kojem rade (stvarnu ili zamišljenu), a ne mogu ga (sasvim) kontrolirati. Psihofiziološke reakcije koje se javljaju kao posljedica spomenutih stresora nisu tipične za situacije &#8216 ; podražaj-reakcija&#8217 ; , gdje su poznati ne samo stresori koji ih izazivaju, nego mjesto i vrijeme. Navedeni stresori i reakcije na njih mogu se javljati u različitim tjelesnim podsustavima u različito vrijeme. Ako stres prihvatimo kao proces koji se odvija (djeluje) u vremenu, potrebna su mjerenja suptilnijih reakcija u funkciji vremena da bi se mogli određivati kumulativni efekti stresora. Dugoročni efekti navedenih stresora očituju se u promjenama na psihosomatskom i/ili bihevioralnom planu osobe, prvenstveno putem promjena u nekim sustavima organizma, kao što su kardiovaskularni i imunološki. Promjene na kardiovaskularnom, a posebno na imunološkom planu mogu imati vrlo ozbiljnih posljedica po zdravlje osobe. Iz navedenog logično slijedi da metode za otkrivanje prisustva ovakvih stresora kod pojedinaca trebaju biti longitudinalne s psihofiziološkim mjerenjima kardiovaskularnih i imunoloških reakcija (stanja) u različitim stadijima procesa. U dosadašnjim istraživanjima dobre rezultate u identifikaciji djelovanja stresora navedenih vrsta na organizam dale su analize tzv. vremenskih serija različitih parametara srčane aktivnosti (razne vrste kros-korelacijskih i autokorelacijskih analiza, te spektralna analiza). Pokazale su se naročito pogodne za identifikaciju efekata &#8216 ; time- stressa&#8217 ; , desinkronizacije, defaziranja i međusobnih interferencija bioloških ritmova. Za određivanje stanja imunološkog sustava dobre rezultate su pokazale analize razine kortizola (salivarnog i u krvi), imunoglobulina A, limfocita, tzv. NK-stanica i sl. Na kraju, valja naglasiti da navedeni stresori ne izazivaju direktno psihosomatska oboljenja, koja mogu, inter alia, uključivati i neke vrste karcinoma, nego svojim djelovanjem smanjuju efikasnost prilagodbe i obrane organizma, tj. efikasnost imunološkog sustava. Longitudinalno praćenje i identifikacija stresora i njihovih efekata na opisani način, omogućili bi primjenu preventivnih mjera, s ciljem zaštite zdravlja ljudi prije nego nastupe ireverzibilne promjene na psihosomatskom ili bihevioralnom planu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA