Naslov
Značaj, uzgoj i uporaba smokve
(Importance, cultivation and usage of fig)

Autori
Žarković, Dora

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.09

Godina
2015

Stranica
29

Mentor
Skendrović Babojelić, Martina

Ključne riječi
smokva, uzgoj, sorte, uporaba
(fig, cultivation, varieties, usage)

Sažetak
Cilj ovog završnog rada je opisati smokvu, njenu sistematiku, kemijska svojstva ploda, sortiment, tehnologiju uzgoja i njenu uporabnu vrijednost. Smokva se još u pretpovijesno doba uzgajala na Mediteranu te ju smatramo jednom od najstarijih subtropskih voćaka. Spada u porodicu dudova i rod Ficus koji obuhvaća oko 800 vrsta, a najpoznatija je obična smokva (Ficus carica). Široko je rasprostranjena u mnogim suptropskim zemljama, a Mala Azija smatra se njenom domovinom. Smokva ima veliku prehrambenu vrijednost, bogata je fitonutrijentima koji su neophodni u ljudskoj prehrani kao što su šećeri, vitamini, minerali te vlakna, što je svrstava na granicu između hrane i lijeka. U svijetu je poznato preko 150 sorti smokve, dok se na našim priobalnim područjima rasprostire tek jedna trećina. U Hrvatskoj se smokva uglavnom uzgaja u Primorju, Dalmaciji i njezinom zaleđu. Najpoznatija Hrvatska sorta je Zamorčica. Smatra se našom najboljom sortom, njeni plodovi su dobri za konzumaciju u svježem stanju, ali su izvrsni sušeni. Nakon nje slijedi Petrovača bijela, Bjelica i Fico della Madonna. Plodovi smokve imaju veliku uporabnu vrijednost, a mogu se preraditi na mnogo načina, od rakija, likera, sokova, do kruha, želiranih proizvoda i raznih lijekova. Međutim jedna od najstarijih i najraširenijih metoda prerade je sušenje smokva, bilo tradicionalno ili u sušnicama. Suhe smokve sadrže više energije, šećera i minerala od svježih, što uzrokuje njihovu veliku potražnju na svjetskom tržištu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA