Pregled bibliografske jedinice broj: 889338
Novorođenački osteomijelitis
Novorođenački osteomijelitis // 47. Pedijatrijski dani Srbije sa međunarodnim učešćem / Živić, Saša (ur.).
Niš: Udruženje pedijatara Srbije, 2016. str. 75-76 (pozvano predavanje, nije recenziran, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 889338 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Novorođenački osteomijelitis
(Neonatal osteomyelitis)
Autori
Krželj, Vjekoslav
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
47. Pedijatrijski dani Srbije sa međunarodnim učešćem
/ Živić, Saša - Niš : Udruženje pedijatara Srbije, 2016, 75-76
ISBN
978-86-80710-006
Skup
47. Pedijatrijski dani Srbije sa međunarodnim učešćem
Mjesto i datum
Niš, Srbija, 06.10.2016. - 08.10.2016
Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
dijagnoza, novorođenče, osteomijelitis
(diagnosis, newborn, osteomyelitis)
Sažetak
Uvod: Osteomijelitis je gnojna upala kosti i koštane srži. Učestalost oboljenja u novorođenčadi je od 1 : 5 000 do 1 : 15 000. Osteomijelitis u novorođenčadi i djece je u pravilu posljedica hematogenog prijenosa bakterijskih uzročnika bolesti i često je udružen sa supurativnim artritisom Cilj: Prikazati osobitosti novorođenačkog osteomijelitisa. Pregled rada: Novorođenački osteomijelitis je najčešće izazvan streptokokom grupe B, stafilokokom aureusom i koliformnim bakterijama. Nedonošenost, umbilikalni kateteri, respiratorne infekcije te femoralna venepunkcija su rizični faktori. Iako nedonošenost i teške bolesti novorođenčeta povećavaju rizik pojave osteomijelitisa često je teško ustanoviti odakle potječu bakterijski uzročnici. Femur, humerus i tibia su duge kosti na kojima se najčešće razvije novorođenački osteomijelitis. Pritisak na tijelo novorođenčeta tijekom porođaja i minimalne, zatvorene ozljede mogu predstavljati predilekcijska mjesta za razvoj osteomijelitisa. Mogu biti zahvaćeni dvije ili više kostiju. Početni klinički znaci i simptomi su nespecifični. Pri pokušaju pasivnog pomicanja ekstremiteta novorođenče pruža otpor i bolno plače. Uočljiv eritem i toplina su kasni znaci novorođenačkog osteomijelitisa. Polovina novovorođenčadi s osteomijelitisom nemaju povišenu temperaturu i ne izgledaju bolesni. Nalazi leukocita i diferencijalne krvne slike nisu od koristi za dijagnozu zbog velikih varijacija referentnih vrijednosti za novorođenačku dob. Povišena sedimentacije eritrocita je pouzdaniji pokazatelj za praćenje tijeka bolesti nego li za postavljanje rane dijagnoze. C-reaktivni protein i prokalcitonin su osjetljivi pokazatelj bakterijske infekcije. Potrebno je napraviti hemokulturu u svih oboljelih. U slučaju formiranja gnojnih kolekcija u kosti ili zglobu preporuča se punkcija radi izoliranja uzročnika. Unutar prva tri dana od početka bolesti na rentgenskoj snimci su vidljivi znaci dubokog tkivnog edema. Promjene destrukcije kosti i reakcija periosta se vide tek za 10-14 dana. Radionukleidna scintigrafija nije pouzdana kao u starije djece. Magnetna rezonanca je najbolja metoda za slikovni prikaz novorođenačkog osteomijelitisa. Zaključak: Prognoza novorođenačkog osteomijelitisa ovisi o ranoj dijagnozi i ranom početku liječenja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
