Naslov
Tradicijske priče iz Zagore
(Traditional stories from Zagora)

Autori
Dragić, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Književni krug Split ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu

Grad
Split

Godina
2017

Stranica
254

ISBN
978-953-163-447-2

Ključne riječi
Novele ; Predaje (Povijesne predaje, Etiološke predaje, Mitske predaje, Demonološke predaje, Eshatološke predaje) ; Pričanja iz života ; Bajke ; Basne ; Anegdote ; Legende.
(Tales ; Historic tales ; Etiologic tales ; Mythycal tales ; Demonological tales ; Ecclesiastic tales ; Every-day tales ; Fairytales ; Fables, ; Anecdotes ; Legends)

Sažetak
Zagora je povijesno- zemljopisni kraj koji obuhvaća područje od Muća i Lećevice do Drniša. Zagora i Dalmatinska zagora nisu istoznačnice. Pod pojmom Zagore u užem smislu smatra se područje u zaleđu Splita, Trogira i Šibenika. Zagora je od 11. stoljeća bila zasebna cjelina sa središtem u Bogočinu kod Unešića. Višestoljetne nenarodne vlasti nametnule su stereotipe po kojima su Zagorani smatrani zaostalima. Međutim, Zagora je iznjedrila mnoge znamenite osobe u umjetnosti, znanosti, športu i uopće u svim sferama ljudskoga djelovanja. U monografiji se pored terensko- istraživačkoga rada rabe i metode deskripcije, analize, komparacije i sinteze. Cilj je monografije od zaborava sačuvati tradicijske priče Zagore koje su važan segment nematerijalne kulturne baštine koja je i prema UNESCO-voj Konvenciji iz 2003. godine ključni segment prepoznavanja i definiranja kulturnih identiteta koji su osobito ugroženi. Monografiju čine poglavlja i potpoglavlja: 1. Novele, 2. Predaje (2.1. Povijesne predaje, 2.2. Etiološke predaje, 2.3. Mitske predaje, 2.4. Demonološke predaje, 2.5. Eshatološke predaje, 2.6. Pričanja iz života, 3. Bajke, 4. Basne, 5. Anegdote, 6. Legende. Tradicijske priče imaju estetsku i životnu funkciju. Nematerijalna kulturna baština najzaslužnijom je za očuvanje identiteta svakoga naroda. U toj baštini sadržano je višestoljetno i višetisućljetno iskustvo. Svaka od navedenih priča edukativna je i didaktična. Poučnost je u nekim navedenim pričama iskazana kao mudroslovica. Takav je, primjerice, završetak priče o urocima: Ne valja o nikome nešto ružno govorit, a ni mislit. Nikad ne znaš di đava čuči i čeka. Usmena književnost općedruštveno je korisna. Neke od navedenih priča imaju antologijsku vrijednost. Prosječna starost stotinjak kazivačica i kazivača u ovoj monografiji je preko 70 godina. To nas upozorava da je golem dio nematerijalne kulturne baštine zauvijek prekrila koprena zaborava.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA