Naslov
Koncentracije žive u različitim vrstama riba
(Mercury concentrations in different fish species)

Autori
Bilandžić, Nina ; Sedak, Marija ; Čalopek, Bruno ; Đokić, Maja ; Solomun Kolanović, Božica ; Varenina, Ivana ; Božić, Đurđica ; Varga, Ines

Izvornik
Veterinarska stanica (0350-7149) 48 (2017), 4; 267-276

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
živa ; morske ribe ; slatkovodne ribe ; toksikološka granica
(mercury ; sea fish ; freshwater fish ; toxicological limit)

Sažetak
Koncentracije žive (Hg) određene su u 9 morskih vrsta ribe i 2 slatkovodne ribe sa tržišta. Raspon koncentracija Hg kretao se od 6, 3 do 276, 6 μg/kg. Najniža srednja vrijednost od 15, 2 μg/kg utvrđena je za pastrvu, a najviša 141, 3 μg/kg za tunu. Za morske ribe oslić, skuša i lokarda izmjerene su slične srednje koncentracije Hg od 31, 8, 32, 2 i 48, 0 μg/kg. Slične srednje koncentracije Hg određene su oradu i hamu, odnosno 74, 4 i 80, 9 μg/kg. Utvrđeno je da tuna i lubin imaju statističi značajno više razine Hg u odnosu na oslić, sardinu, skušu, lokardu, bakalar, pastrvu i šarana (p < 0, 05 do p < 0, 0001). Koncentracije Hg određene za oradu su značajno niže u odnosu na one za tunu (p < 0, 01), međutim značajno više prema onima za pastrvu (p < 0, 01). Sardina i zubatac pokazale su značajno viši sadržaj Hg u odnosu na skušu i bakalar (p < 0, 01 do p < 0, 001). Hama ima značajno više koncentracije Hg prema razinama određenim za skušu, bakalar, lokardu, te pastrvu i šaranu (p < 0, 01 do p < 0, 0001). U ovome istraživanju ni u jednoj vrsti riba nisu utvrđene koncentracije iznad najviših dopuštenih granica za Hg od 1000 μg/kg za tunu, odnosno 500 μg/kg za ostale vrste riba. Usporedbom dobivenih koncentracija sa literaturnim podacima, može se generalno zaključiti da su dobivene koncentracije žive u analiziranima vrstama ribe niže u odnosu na one iz Mediteranskog mora. Zdravstveni rizik koji proizlazi iz utvrđenih razina Hg procjenjen je usporedbom sa dostupnom toksikološkom granicom podnošljivog tjednog unosa (TWI) od 1, 3 μg/kg/t.m./tjedan. Doprinos razina Hg prema TWI vrijednosti obzirom na prosječnu dnevnu količinu konzumirane ribe u Hrvatskoj je nizak i u najvećem postotku određen je za tunu od 7, 54% i lubin od 6, 08 %. Ostale vrste ribe doprinose TWI vrijednosti u rasponu od 0, 85 do 4, 23 %. Doprinos TWI vrijednosti primjenom obroka ribe od 150 g/dan prelazi 100 % odnosno 163, 1 i 134, 6 % za tunu i lubin dajući 2, 12 i 1, 75 μg/kg/dan (sigurnosna granica je 0, 19 μg/kg/dan). Stoga višekratna konzumacija tune i lubina u tjednu kroz duži period može imati toksikološke posljedice na konzumente. Prema tome, unos Hg potrošnjom tune i lubina je značajan posebice prema drugim vrstama ribe i za te vrste je potrebno redovito pratiti i procjenjivati sadržaj Hg.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA