Naslov
Klinička uporaba antimikrobnih lijekova: analiza i smjernice
(Clinical use of antimicrobials: analysis and guidelines)

Autori
Vlahović-Palčevski, Vera

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
15.03

Godina
1999

Stranica
126

Mentor
Morović, Miro ; Begovac, Josip

Neposredni voditelj
Betica-Radić, Ljiljana

Ključne riječi
antimikrobni lijekovi ; analiza testova ; bakterije
(antimicrobials ; test analysis ; bacterias)

Sažetak
UVOD. Neprimjerena uporaba antimikrobnih lijekova uzrok je pojavi sve većeg broja otpornih sojeva bakterija, bespotrebnom porastu troškova liječenja te suvišnom izlaganju bolesnika lijekovima. Zbog toga se u razvijenim zemljama uvode različite metode kontrole uporabe antimikrobnih lijekova te se daju smjernice i preporuke za njihovu racionalniju primjenu. Temelj postavljanju smjernica za primjereniju uporabu antimikrobnih lijekova čine rezultati analiza potrošnje antimikrobnih lijekova i nalaza testova osjetljivosti bakterija prema antimikrobnim lijekovima. Metode. U radu je analizirana potrošnja antimikrobnih lijekova u KBC-u Rijeka, na Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu i Općoj bolnici Dubrovnik u Dubrovniku za 1997. godinu. Potrošnja lijekova izražena je brojem definiranih dnevnih doza (DDD-a) u 100 bolnoopskrbnih dana (BOD-a). U analizi potrošnje sustavnih antituberkulotika prvi put korištena je nova metoda kojom se potrošnja izražava brojem kura liječenja. Rezultati. Veća odstupanja u prikazivanju potrošnje antimikrobnih lijekova brojem DDD/100 BOD-a i brojem kura/100 BOD-a uočena su kod onih lijekova čije je prosječno trajanje liječenja u najčešćoj indikaciji iznimno kratko (npr. azitromicin zbog farmakokinetičkih osobina) ili iznimno dugo (antituberkulotici zbog osobitosti uzročnika bolesti). Na Klinici za infektivne bolesti najviše su korišteni antimikrobni lijekovi uskog spektra, dok su u Kliničkom bolničkom centru i Općoj bolnici najviše korišteni oni širokog spektra djelovanja. Na sušačkom je lokalitetu KBC-a Rijeka potrošnja antimikrobnih lijekova bila gotovo dvostruko veća nego na riječkom lokalitetu (74 DDD/100 BOD-a prema 38 DDD/100 BOD-a) i ostalim ispitivanim ustanovama (OB Dubrovnik 40 DDD/100 BOD-a, Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" 45 DDD/100 BOD-a), a i otpornost mikroorganizama prema antimikrobnim lijekovima tu je bila najčešća. "Rezervni antibiotik", jedna od metoda racionalizacije potrošnje antimikrobnih lijekova, koja se uspješno primjenjuje u dubrovačkoj bolnici te Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu dovela je i u KBC-u Rijeka do višestrukog smanjenja njihove potrošnje. Zaključak. Mjerenje potrošnje sustavnih antibakterijskih lijekova i sustavnih antituberkulotika brojem kura prikladna je metoda za procjenu racionalnosti njihove uporabe te za usporedbu njihove potrošnje. Temeljem dobivenih rezultata postavljene su smjernice za primjereniju uporabu antimikrobnih lijekova. Prema njima korisno je sačuvati heterogenost u uporabi antimikrobnih lijekova, ali njihovu ukupnu potrošnju smanjiti. Stoga je u bolničkoj uporabi preporučljivo pridržavanje uputa o primjeni "rezervnog" antimikrobnog lijeka, bez dodatnih ograničavajućih mjera, a pri odabiru najprimjerenijeg antimikrobnog lijeka preporučljivo je korištenje izvještaja o osjetljivosti bakterija prema antimikrobnim lijekovima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA