Naslov
Diskursna i pragmatička analiza zamjenice 'one' u proznom djelu Virginije Woolf na korpusu romana 'To The Lighthouse' i eseja 'A Room of One's Own'
(Discourse-pragmatic analysis of the pronoun 'one' in Virginia Woolf's prose work on the corpus of the novel 'To The Lighthouse' and the essay 'A Room of One's Own')

Autori
Lukšić, Sandra

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
10.07

Godina
2017

Stranica
333

Mentor
Bertoša, Mislava ; Zovko Dinković, Irena

Ključne riječi
diskursna i pragmatička analiza, zamjenica one, referencija, pragmatičke funkcije, sistemsko-funkcionalna lingvistika, slobodni neizravni diskurs, nova kategorija osobnih zamjenica
(discourse-pragmatic analysis, pragmatic functions, distribution, pronoun one, systemic-functional linguistics, free indirect discourse, new category of personal pronouns)

Sažetak
Diskursna i pragmatička analiza zamjenice one u eseju A Room of One's Own i romanu To the Lighthouse usmjerena je na funkciju ove zamjenice u diskursu temeljenom na specifičnoj vrsti korpusa, odnosno književnom djelu, kao i na njenu distribuciju i razloge takve distribucije. Termini diskursna i pragmatička u odnosu nadopunjavanja su, budući da je pragmatička analiza u osnovi diskursna analiza teksta u kontekstu, dok termin diskursna naglašava pragmatičku perspektivu diskursa, odnosno njegovu „usađenost“ u društveno tkivo. Za pragmatički aspekt analize bilo je važno odrediti odnose među sudionicima diskursa i tipove te interakcije, pa su se u okviru njega nametnula ključna pitanja: 1) čije se gledište prikazuje i 2) kome pripadaju glasovi u diskursu. Riječ je o kvalitativnoj analizi pragmatičkih funkcija zamjenice 'one', koje se odnose na njenu dvosmislenu referenciju i česte pomake s drugih zamjenica u diskursu (najčešće zamjenice 'I') na ovu kvazi-neodređenu zamjenicu. Istražena je strategija implementacije impersonalizacije i kvazi- neodređenosti pomoću zamjenice 'one', čije su pragmatičke funkcije u diskursu mnogobrojne. Rezultati istraživanja pokazali su da među najčešćim pragmatičkim funkcijama ove zamjenice prvenstvo ima pomicanje odgovornosti s pojedinca na druge kolektivne entitete i emocionalno distanciranje subjekta (doživljača, govornika, pripovjedača/pisca) u svrhu objektivizacije subjektivnih iskustava i prikrivanja egocentričnosti. Ciljevi diskursne analize vrlo su bliski pragmatičkim ciljevima, budući da se pomoću analize diskursa proučavalo na koje je sve načine zamjenica 'one' implementirana u diskurs u svrhu realizacije navedenih pragmatičkih funkcija. Zamjenica 'one' analizirana je u okviru modela tranzitivnosti, koji predstavlja strukturni koncept sistemsko-funkcionalne lingvistike, fokusirajući se na tipove procesa u koje je zamjenica 'one' uključena, uloge sudionika u tim procesima, kao i na načine na koje ovaj sistemski obrazac tranzitivnosti oblikuje cjelokupni narativni diskurs. Model tranzitivnosti realizira se u sklopu ideacijske metafunkcije jezika, uz koju se rad bavi i interpersonalnom i tekstnom metafunkcijom. U sklopu interpersonalne metafunkcije istraživala se modalnost i uloga modala u konstituiranju značenja zamjenice 'one', a u okviru tekstne metafunkcije u središtu je zanimanja uloga zamjenice 'one' kao kohezivnog sredstva u diskursu te forički odnosi koje uspostavlja u tekstu. U žarište istraživanja postavljena je povezanost zamjenice 'one' s društvenim i diskursnim varijablama poput pitanja spola i rodne ravnopravnosti u jeziku, ali i vrste i sadržaja diskursa te je iscrpno analizirana njezina pojavnost u okviru slobodnog neizravnog diskursa. Ova kategorija prikaza diskursa predstavlja glavno sredstvo stvaranja dvoznačja, odnosno polifonije u diskursu, a njezina je osnovna funkcija naoko isključiti „sveznajućeg“ autora iz pripovijedanja i filtrirati diskurs „samo“ kroz prizmu protagonista uz minimalnu intervenciju naratora. Woolf je u primjeni ove kategorije bila jedna od predvodnica među modernističkim piscima koji su na ovaj način željeli izvršiti radikalan pomak prema kršenju jezičnog standarda i pokazati svoju sklonost prema polivokalizmu, odnosno koegzistiranju različitih varijeteta u diskursu. Detaljna analiza zamjenice 'one' u svim navedenim aspektima omogućila je određivanje referencijskih polja ove zamjenice u odabranom korpusu sukladno sustavu klasifikacije koji je predložila Wales (1980b). Budući da ova zamjenica posjeduje raznolik spektar značenja unutar svojih referencijskih polja (generičko, generičko-egocentrično i progresivno- egocentrično značenje), u radu je promatrana kao zasebna kategorija osobnih zamjenica i nazvana je neodređeno-osobnom zamjenicom koja može stajati na mjestu sasvim konretnih osobnih zamjenica, poput 'I', 'you' ili 'we'. Time se potvrđuje trojna priroda zamjenice 'one' koja je relevantna i u suvremenom engleskom jeziku, osobito u specifičnim tipovima diskursa, u kojima je naglasak na umanjivanju osobnih zasluga, objektivizaciji prikaza subjektivnih polazišta i izbjegavanju preuzimanja odgovornosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA