Naslov
Koncentracija oksidiranih proteina kod pacijenata s bolestima štitnjače
(Protein carbonyl content in patients with thyroid disease)

Autori
Ajduković, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
11.07

Godina
2017

Stranica
47

Mentor
Domijan, Ana-Marija

Ključne riječi
štitnjača ; oksidacijski stres ; proteinski karbonili ; UV-Vis spektrofotometrija
(thyroid gland ; oxidative stress ; protein carbonyl ; UV-Vis spectrofotometry)

Sažetak
Danas bolesti štitnjače zauzimaju drugo mjesto po učestalosti među bolestima endokrinoga sustava u svijetu, a njihova incidencija i dalje neprestano raste. Oksidacijski stres nastaje kao posljedica poremećaja oksidacijsko-redukcijskih procesa u organizmu. Pri tome nastali slobodni radikali, od kojih su najčešći reaktivni kisikovi spojevi (ROS, engl. Reactive Oxygen Species), oštećuju stanične makromolekule poput proteina, lipida, ugljikohidrata i DNK i povezuju se s patogenezom brojnih bolesti. Zbog kratkoga poluživota u organizmu ROS-ove je teško izmjeriti. Stoga se češće kao markeri oksidacijskoga stresa koriste oštećenja makromolekula izazvana slobodnim radikalima. Koncentracija proteinskih karbonila predstavlja općeniti i najčešće korišteni marker za praćenje oksidacijskog oštećenja proteina. Kao biomarkeri oksidacijskoga stresa proteinski karbonili imaju nekoliko prednosti u odnosu na mjerenje drugih oksidacijskih produkata prvenstveno zbog njihovog ranog formiranja i relativne stabilnosti. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi postoji li veza između oksidacijskoga stresa i bolesti štitnjače. U suradnji s liječnicima KBC Sestre milosrdnice sakupljeni su uzorci plazme bolesnika s dijagnozom bolesti štitnjače (n = 24), kao i kontrolna skupina (n = 42). Koncentracija proteinskih karbonila određena je spektrofotometrijski, nakon derivatizacije karbonilnih skupina proteina s 2, 4-dinitrofenilhidrazinom (2, 4-DNPH). Koncentracija proteinskih karbonila u oboljelih od bolesti štitne žlijezde (11, 27 ± 3, 61 μM) bila je značajno viša od izmjerene koncentracije u kontrolnoj skupini (9, 99 ± 3, 25 μM ; p < 0, 05) što ukazuje da kod bolesnika s bolestima štitnjače dolazi do oksidacijskoga stresa. Iz dobivenih rezultata može se zaključiti da je oksidacijski stres povezan s patogenezom bolesti štitnjače. Ipak, kako bi se moglo doći do zaključka o uzroku i tijeku bolesti te utjecaju oksidacijskog stresa na samu bolest potrebno je izmjeriti i neke druge markere oksidacijskog stresa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Farmacija

POVEZANOST RADA