Naslov
Antirabična vakcinacija osoba na području Zagreba:Prikaz i usporedba godina2008. i 2015.
(Anti-Rabies vaccination of persons in the Zagreb city: Show and comparasion of year 2008 and 2015)

Autori
Lijić, Kristina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Zdravstveno veleučilište u Zagrebu

Mjesto
Zagreb

Datum
12.07

Godina
2017

Stranica
34

Mentor
Puntarić, Dinko

Ključne riječi
Bjesnoća, zarazna bolest, imunizacija, Zagreb, usporedba
(Rabies, contagious disease, immunization, Zagreb, comparison)

Sažetak
Bjesnoća je akutna zarazna bolest koja pogađa središnji živčani sustav. Virus se nakon umnažanja, preko intervertebralnih spinalnih ganglija prenosi u središnji živčani sustav. Tu se stvaraju lezije u obliku negnojnog encefalomijelitisa. Iz mozga se zatim širi prema periferiji od kuda dospijeva do žlijezda slinovnica te se u velikoj količini nalazi u slini oboljelih životinja. Progresija ovisi o količini inokuliranih virusa i udaljenosti rane od mozga. Inkubacija obično traje 1 do 2 mjeseca, ali može i >1 godine. Početni simptomi su nespecifični: glavobolja, vrućica i malaksalost. Poslije ovise o obliku bolesti (furiozni ili paralitički). Bjesnoću je moguće spriječiti pravodobnom imunizacijom, odnosno preekspozicijskom ili postekspozicijskom. Kod utvrđene sumnje na prijenos infekcije provodi se i pasivna imunizacija specifičnim rabijesnim imunoglobulinom. Gledajući način prijenosa poznajemo tri oblika bjesnoće ; urbana, silvatična te bjesnoća šišmiša. Bolest je raširena po cijelom svijetu, osim Antarktika. Nalazi se na 10. mjestu prema infektivnim bolestima. Ugrožene su siromašne i ranjive populacije, većinom u Aziji i Africi. U nas je bjesnoća potvrđena na području cijele zemlje s iznimkom jadranskih otoka. Osnivanje Zagrebačkog Pasteurovog zavoda 1918. godine početak je antirabične djelatnosti u Hrvatskoj. Godina 1986. značajna je po pismu Pasteurovog Instituta u Parizu, u kojem se odaje puno priznanje zagrebačkoj 2-1-1 shemi cijepljenja. Godina 1992., priznanje 2-1-1 sheme od strane Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Referentni centar za bjesnoću i i antirabična ambulanta svakodnevno surađuju sa svim tijelima koja doprinose trenutno povoljnoj epidemiološkoj slici. U radu je opisana epidemiološka slika bjesnoće kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj. Cilj ovog rada bio je prikazati i usporediti broj pregledanih i procijepljenih osoba kod kojih se sumnjalo na zarazu bjesnoćom, u godinama 2008. i 2015., na području Grada Zagreba. U 2008. godini u ambulantu za antirabičnu zaštitu NZZJZ „Dr Andrija Štampar“ pregledano je i obrađeno 686 ispitanika dok je u istoj ambulanti u 2015. godini to isto učinjeno na 644 ispitanika. Rezultati pokazuju veliku razliku u brojnosti ozljeda učinjenih od utvrđeno bijesne životinje. Dok je u 2008. godini taj broj iznosio 51, u 2015. godini nalazimo samo jednu ozljedu. Najčešća anatomska lokalizacija ozljeda u 2008. godini su šaka i prsti, dok su u 2015. godini to donji udovi, koji su inače najčešća karakteristična lokacija. U nanošenju ozljeda prednjači pas. Humani antirabični imunoglobulin u kombinaciji s antirabičnom vakcinom u 2008. godini primilo je 22 ljudi, a u 2015. godini 10 ljudi. Zaključujemo da je taj pad nastao zahvaljujući ponovnoj provedbi oralne vakcinacije lisica od 2011. godine te vakcinaciji pasa. Oralna vakcinacija lisica dovesti će do toga da će i Hrvatska postati zemljom slobodna od bjesnoće, kao i Italija, Slovenija i Austrija. Unatoč dobrim rezultatima, humana i veterinarska struka trebaju biti na oprezu. Bolest može prijetiti i nakon što zemlja postane slobodnom od bjesnoće. U humanoj medicini, i nadalje treba provoditi postupke i preporuke SZO prilikom svake ozljede nanešene od domaće ili divlje životinje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA