Naslov
Istraživanje parametara u otvorenom polju diskursa o arhitekturi
(Exploring of the parametres in the open field of discourse on architecture)

Autori
Špirić, Emil

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Arhitektonski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
06.06

Godina
2001

Stranica
147

Mentor
Čanković, Milan

Ključne riječi
arhitektonska forma; autentičnost
(architectural form; authenticity)

Sažetak
VII. SAŽETAK Doktorska disertacija ISTRAŽIVANJE PARAMETARA U OTVORENOM POLJU DISKURSA O ARHITEKTURI I. Uvod u problematiku Riječ arhitektura određuje se u enciklopedijama kao dvoznačni pojam: - djelatnost (građenja; organiziranja mjesta ljudske egzistencije) - pojavnost ( građenih i ukrašenih formi). Kaže se da je arhitektura umjetnost, struka i znanost. Riječ arhitektura upotrebljava se u kolokvijalnom, novinarskom ili pjesničkom govoru kao metafora reda, uređenosti, strukturalnog poretka. U stručnom žargonu riječ arhitektura koristi se u značenju “arhitektonska forma”. U istom znanstvenom tekstu riječ “arhitektura” upotrebljava se u svim navedenim značenjima i tek njena kontekstualna pozicija otkriva o kojem je značenju riječ. Zaista riječ arhitektura koja se kao religija ili filozofija nalazi u temelju ( ljudske) kulture ima veliki semantički kapacitet, nemjerljivu simboličku snagu i baš zato nikakvu operativnu mogućnost. U opsegu ovog pojma postoji energetsko, tematsko polje otvoreno za znanstveni diskurs i stvaralačku produkciju. Sve su znanstvene discipline zainteresirane da vlastitim metodama djeluju u ovom tematskom području. Pitanje je: Kako Arhitektura, kao znanost promišlja samu sebe? Kojim se metodskim sredstvima iz pozicije Arhitekture djeluje u ovom otvorenom polju diskursa o arhitekturi? Kako se Arhitektura konstituira kao autentična znanost? II. Teza i hipoteze Cilj je u otvorenom polju diskursa o arhitekturi istražiti mogućnost autentičnog arhitektonskog diskursa. U svrhu elaboracije gore navedene Teze postavljene su četiri operativne hipoteze: 1. Središnji pojam otvorenog polja diskursa o arhitekturi je “ arhitektonska forma”. 2. Opći pojam arhitektonska forma može se odrediti sa sedam svojstava (kategorijalnost, prostornost, događajnost, tvarnost, kontekstualnost, slikovnost, genetičnost). 3. Arhitektonska forma promatra se u imanentnom dualitetu kao prostornodogađajni fenomen (mjesto) i tvarna forma ( artefakt) 4. Uvidom u prosede, može se (na autentičan način) pratiti razvoj ovih svojstava i na taj način razumjeti “arhitektonsku formu” kao integralni pojam. III. Recentna istraživanja U tekstu se ,pozivom na recentnu literaturu razlažu dvije za genezu arhitektonske forme važne teme : odnos norma-forma i aktuelna kulturološka situacija na relaciji moderno i postmoderno stanje duha. IV. Metoda istraživanja Slijedom teze broj 4 odabrana je genetička metoda (uvid u nastajanje forme), jer je to jedini pristup u kojem je arhitekt suveren po liniji svog zanata i strukovne edukacije.Zbog osiguravanja principa autentičnosti određen je jedan niz obavezujućih metodskih ograničenja. V. Elaboracija Teze : definicija arhitektonske forme u stvaralačkom prosedeu Redosljedom prosedea, od inicijalnog programa do identiteta realizirane forme promatra se razvoj prostora, događaja, tvarnosti, kontekstualnosti, kategorijske i tipološke određenosti, slikovnosti i genetičnosti, u uvjetima geofizičkog okoliša, kulturološke situacije i kreativnog djelovanja pojedinca. VI. Zaključak – rezultati elaboracije Tijekom istraživanja otkriva se: 1. Dvostruka priroda arhitektonske forme kao mjesta i kao likovnog artefakt 2. Zbog dvostruke prirode arhitektonske forme, metoda stvaranja arhitektonske forme razvija se kao prevladavanje poetske dihotomije mjesta i likovnog djela. 3. Identitet arhitektonske forme jest neka mjera sinteze mjesne i likovne poetike. Ova mjera odaje poetiku, metodu i rukopis autora. 4. Razumjevanjem svojstava arhitektonske forme, antinomija i dihotomija koje se evidentiraju u stvaralačkoj metodi, te lateralnih fenomena koji se uz arhitektonsku formu nužno javljaju, identificira se jedno široko tematsko polje, upravo: otvoreno polje diskursa o arhitekturi. 5. Ovakvim određenjem otvorenog polja diskursa o arhitekturi, arhitekti daju svoj doprinos elaboraciji znanstvenog područja “arhitektura”, kako iz aspekta drugih znanosti tako i iz autentične, arhitektonske, znanstvene pozicije. 6. Naznačena shema stvaralačkog prosedea, omogućila je prakticiranje genetičke metode u tematskom polju arhitekture. Genetička metoda u Arhitekturi može se razvijati sustavnim prikupljanjem i sistematiziranjem iskaza arhitekata o stvaralačkom iskustvu. Ovi iskazi stoje rasuti u mnogim tekstovima, ispovjedima, razgovorima i čekaju akribično prikupljanje, inteligentnu analizu i metodološku indukciju. 7. Autor Teze uvažava općeprihvaćenu operativnu upotrebu riječi “arhitektura”, ali smatra da u znanstvenom diskursu tek riječ “arhitektonska forma” funkcionira jednoznačno, precizno i konkretno. Riječ “arhitektura”, koja sadrži nekoliko realnih i mnogo metaforičkih značenja, a u biti označava jedno golemo energetsko, tematsko polje valja reafirmirati kao ekskluzivni simbol i egidu jedne struke koja ima volju misliti o svojim stvarima na autentičan način.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA