Naslov
Mitska topografija Župe dubrovačke
(The mythical topography of Župa dubrovačka)

Autori
Kipre, Ivica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Perunovo koplje / Pleterski, Andrej, Vinšćak, Tomo - Ljubljana : Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Inštitut za arheologijo, 2011, 121-132

ISBN
978-961-254-292-4

Skup
Perunov žrvanj i Jurjevo koplje

Mjesto i datum
Podstrana, Hrvatska; Žrnovnica, Hrvatska, 08.10.2010. - 10.10.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
mitologija, Župa dubrovačka, Prenj, Makoše, Žrnovnica
(mythology, Župa dubrovačka, Prenj, Makoše, Žrnovnica)

Sažetak
U neposrednom zaleđu Dubrovnika, u sedmom su se stoljeću, kako nam donosi Konstantin Porfirogenet, naselili Slaveni. Po dolasku na ove prostore slavenska plemena organizirala su se u plemenske zajednice uspostavljene po načelu gentilne vlasti, tzv. župe. Jedna od tih župa koja je nešto kasnije ušla u sastav sklavinije Travunije, bila je i župa Žrnovnica. Župa Žrnovnica zauzimala je dio današnje Župe dubrovačke. Naziv za tu prvotno slavensku gentilnu a onda i teritorijalnu jedinicu ostao je sačuvan u današnjem imenu područja kao Župa dubrovačka. Provedenim terenskim istraživanjim pokušalo se ustanoviti tragove slavenskog pretkršćanskog svjetonazora, u toponimiji i topografiji područja. Tako se definiralo nekoliko potencijalnih kultnih lokaliteta od kojih je većina nastala na ranijim kasnoantičkim objektima. Štovanje praslavenskog gromovnika Peruna vezano je tako uz brdo Prenj i njegov vrh Sv. Petar, te Ilijin vrh na Vlaštici. Prisustvo božice Mokoši uz crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije između Makoša i Martinovića, te uz crkvu Sv. Marije Magdalene u Okladima. Na mjestima starohrvatske crkve Sv. Jurja između Petrače i Buića i samostana Sv. Vinka Fererskog na Rovanju pretpostavljeno je ranije štovanje Jarila, slavenskog božanstva plodnosti. Kod crkve Sv. Hilarija u Mlinima ustanovljeno je da se dolaskom slavenskog stanovništva dogodila sekundarna interpretacija legende o sv. Hilariju i zmaju Boasu, koju je baštinilo romansko stanovništvo. Tako je mjesto gdje je prema legendi, koju donosi Sv. Jeronim, spaljen zmaj Boas (Voaz), dobilo novo, ne bitno drugačije značenje – ono je postalo mjesto slavenskog zmaja Velesa. Navedeni lokaliteti povezani su u cjelovitu mitsku shemu kroz koju se ocrtava protok godine i ciklus godišnjih doba, te pravilne raspodjele količine vode i sunca u njima. Za takvu interpretaciju poslužili su nam i dva oronima Zvijezda u značenju sunce, ali i dva kamena u njihovim podnožjima od kojih se jedan naziva kamen od osam ura, a drugi kamen od podne. Uz pomoć njih rekonstruirali smo sunčani hod po godini u krajoliku od Mlina kroz gornja sela Postranja. Temeljem toponimije, topografije i rasporeda sakralnih objekata dan je rekonstruirani model Jarilova hoda od Mlina, crkve Sv. Jurja, izvora Droguše, crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, Gradca, crkve Sv. Vinka Fererskog, te crkve Sv. Marije Magdalene.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA