Naslov
Neki elementi euharistijske ekleziologije Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.
(New elements of the Eucharistic Ecclesiology of Joseph Ratzinger/Benedict XVI)

Autori
Košćak, Silvio

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
07.09

Godina
2013

Stranica
65

Mentor
Vukoja, Nikola

Ključne riječi
Euharistija, ekleziologija, Joseph Ratzinger, Benedikt XVI.
(Eucharist, Ecclesiology, Joseph Ratzinger, Benedict XVI)

Sažetak
Život svakog kršćanina vođen je na putovanju ovim svijetom raznim putevima. No, samo je jedan put onaj koji nazivamo „pravim“, a to je put koji svakog od nas vodi prema vječnoj domovini na nebesima. Svoj život kršćani moraju živjeti kao i svaki drugi stanovnik bilo grada, bilo države, bilo općenito svijeta, ali uvjet je da svaku domovinu smatra tuđinom . Na putu kroz tu tuđinu, koju preobražavaju svojim „specifičnim“ kristolikim načinom života, dana im je euharistija, sakrament neizmjerne Božje ljubavi prema nama „Euharistija je izvor i vrhunac“ čitavog života svakog pojedinog kršćanina. „Ljubav“ koja se bez ikakvog povoda daje. „Čisto darivanje“ koje u poništavanju samoga sebe nalazi svoje ispunjenje. Euharistija je u svojoj plemenitoj jednostavnosti najsjajniji izraz ljubavi kojom nas Bog ljubi. „Ovo je Tijelo... Ovo je Krv“, središnje su točke tog darivanja. Kao i prije tisuća godina tako i danas, na uvijek nov i svjež način, Otac se po Sinu u Duhu Svetome, daje za sve nas. Ova anabatsko – katabatska suigra čovjeka i Boga rađa prijateljstvo koje je do pojavka Boga u obličju čovjeka bila nemisliva stvarnost. Mnogim ljudima koji su nespremni zaviriti u dubine božanstva ta je stvarnost još i danas nemisliva, no samo zato što nisu spremni skočiti s litice u ponor vjere, u ponor u dnu kojeg ih spreman na prihvaćanje čeka Bog sam, Čovjek sličan nama, u svemu jednak nama osim u grijehu. Upravo po euharistiji Isus Krist i nakon svog odlaska na nebo boravi među nama, i upravo po euharistiji on gradi i obnavlja, hrani i okuplja raspršeno stado ljudskog roda kako bi ga sabrao u svoju Crkvu. Već je uoči svoje muke, smrti i uskrsnuća, anticipirajući ih u posljednjoj večeri, nagovjestio ove glavne oznake koje će imati svako euharistijsko slavlje koje će se njemu u spomen „činiti“ sve dok se on ne vrati. Mnogi su teolozi, napose oni prvih vremena, nastojali progovarati o euharistiji i upućivali ih da žive iz ovog središta koje hrani našu vjeru. U naše vrijeme jedan od takvih teologa, koji iz samog središta zajednice crpi i progovara za nju, jest Joseph Ratzinger, odnosno papa emeritus Benedikt XVI. Nadahnuti mišlju ovog teologa i pape, koji svakako pripada među veće tologe u povijesti, a mnogi ga kao propovjednika svrstavaju uz bok s Grgurom Velikim, promišljat ćemo u ovom radu o sakramentu euharistije i izviranju Crkve iz njenog samog središte. U prvom dijelu rada najprije ćemo promišljati o odnosu euharistije i zajedništva, kako u Novom tako i u Starom zavjetu. Putem tog promišljanja, koje će se temeljiti na govoru o Abrahamovu sklapanju saveza s Bogom, preko govora o židovskom bogoslužju, dolazimo do promišljanja o izviranju euharistije iz tajne Uskrsa. Pashalna gozba, koju Isus slavi sa svojim učenicima, trenutak je u kojem Krist okuplja „novi Izrael“, svoju Crkvu utemeljenu na dvanaest apostola. Ovdje euharistija postaje središte Crkve, te se već tada, a napose u razvoju euharistijskog slavlja u prvoj Crkvi, Crkva pokazuje kao stvarnost koja živi „kao liturgija“ i „u liturgiji“, liturgija koja daje hranu umornim putnicima na putu prema vječnosti. Temeljna nakana rada je, a što se vidi iz dosad naznačenog, iz tekstova Josepha Ratzingera iščitati govor o tako zvanoj euharistijskoj ekleziologiji. Rad nikako nije puko nizanje Ratzingerovih citata, već nastojanje gradnje i razvijanje vlastitih misaonih koncepata o stvarnosti Crkve i njenog izviranja iz euharistije upravo gledajući te stvarnosti kroz naočale čije su leće misli ovog teologa i pape emeritusa. Dok ćemo čitati rad i misli Josepha Ratzingera, možemo steći dojam da čitamo meditativni tekst. No, smatramo da je takav govor, upotpunjen teološkim sadržajem u teološku meditaciju, najprikaldniji način govora o stvarnosti kao što je euharistija, budući da se i sam Ratzinger u svim svojim djelima služi upravo takvim „jezikom“: znanstvenim, a opet tako misaonim i meditativnim.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA