Naslov
Kiparska izložba: 775 GODINA POTOM
(Sculptural exhibition : 775 YEARS AFTER THAT)

Autori
Pavlović, Eduard

Izvornik
HRVATSKO DRUŠTVO LIKOVNIH UMJETNIKA ZADAR/ EDUARD PAVLOVIĆ/ Kiparska izložba: 775 GODINA POTOM/ZADAR/Galerija Kapetanova kula:18.svibnja-31.svibnja 2017.

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, katalog

Godina
2017

Ključne riječi
775 godina, potom
(775 years, after that)

Sažetak
Osvrt Autor se predstavlja sa 100-ak skulptura / objekata i asamblaža / asamblažnih objekta nastalih kolažiranjem-slaganjem, interveniranjem ili učvršćivanjem različitih materijala i ( dijelova ) odbačenih upotrebnih predmeta od sasvim malih dimenzija (1, 5x0, 9x0, 7cm) do nešto većih, ali ne većih od 26x14x10cm nastalih zadnje dvije godine. Stoga je najprije zamijetiti Pavlovićevu svjesnost o pretjeranoj konzumerističkoj kulturi, ekološkim problemima, ideji nužnosti recikliranja / kao dio te svjesnosti Eduardov unutarnji nagon, iskreno poštovanje prirode i njezinih resursa. Duboka povezanost sa morem i zavičajem tjera ga sakupljanju otpada i njegovu novom uobličavanju ; filozofija suverenosti i moći materijala bliska enformelu i junk skulpturi koji se pojavljuju sredinom XX. st., a individualno traje do danas, bliska je ovom autoru. Naoko bez priprema ili oblika jasne ideje, kao i mogućih konkretnijih skica i studija za buduće radove, izgleda kao da Pavlović slaže kolaže različitih materijala u gotovo spontanoj, ludičkoj igri, kreativnom činu prepuštenom unutrašnjem kodu kojeg čini sustav emocija, prostornih uvjeta i prikupljenih predmeta. Ipak, u svemu tome, se njegov ratio ( uveliko praćen poviješću, točnije povijesnom istinom da je još daleke 1242. godine splitski načelnik Gargano mogao ponuditi kralju Beli da će mu izgraditi veliku galiju troveslarku za dvadeset dana – što stvarno i učini Zadranin Pavlović, s time da je taj brod osim posade mogao ukrcati i 70 ratnika te nositi 1200 vascella /bačava, toneleta ) očituje u mirnom i statičnom dojmu većine konačnih produkta ( barkice, barke, brodovi, brodice, trabakuli, remorkeri, ro-ro brodovi, jedrilice, lađe, riječni šleperi, skele, zahrđali liberty-brodovi, ratni brodovi - razarači / torpednjače), hitnointerventni gliseri, trajekti, jahte, kruzeri, gondole, daske za surfanje, rafting gumenjaci pak i pojasevi/ prsluci za spašavanje ). U ovom Pavlovićevom ciklusu mjesta je našlo i ono šire-ono što se u načelu može vezati za gospodarsko, ratnomornaričko pa i hedonističko more ili tekućice ( plaže, marine, brodogradilišta/ dokovi, dizalice, komandni mostovi, strojarnice, skladišta - «štive», brodska zvona, brodske metle /brodske krpe-«štrace», skladišna kolica, brodske kuhinje-«kruh sa 7 kora», gatovi, svjetionici, tunolovke, naftne platforme, koksare, zavjetne crkvice i sveci zaštitnici, lučke gostionice, noćni klubovi i barovi, boćališta, ambulante, cunami, grobovi, pokopi ) do predmeta pomorskog intimiteta tipa obiteljskih fotografija, knjiga, pisaljki, tableta-laptopa, lula, naočala, joint suvenira - točnije svega onog što se oslanja ili čega ( u većini ) ne bi bilo ( bar u tolikoj mjeri ) da nije plovila odnosno onoga što se može otisnuti na otvoreno more ili pustiti niz široku, dugu rijeku. Stoga ne treba zamjeriti Pavloviću što ovim ciklusom (već samim naslovom izložbe) uveliko gleda iskazati divljenje svom davnom prezimenjaku - mogućem «suzavičajnjaku» ( op.aut.: izmišljena riječ da se izbjegne djelomice/prigodice proskribirani/pogrdni pojam «zemljak» ) a možda i daleko rođaku, i nakon 775 godina, nazvavši ju «775 godina potom» ( tom prigodom je čak i jedan svoj uradak plovila izveo stiliziranjem brojke 775 ). Autor se ovom izložbom ujedno prisjeća i svojih ( naj)bližih koji su i kasnije brodove gradili-projektirali, plovili, služili u mornarici, radili u turizmu ili krvlju branili mora nam – poglavito Karinsko i Novigradsko - Pavlovićima užezavičajna mora / očito pri tom ne zaboravši i bliske mu rođake s majčine strane – pridraške školjkare ili ženine mu ribare-kočare odn. graditelje torpeda pa k tome i barkajole, skelare, sabunjare, kalafate, ronioce, barbe-zapovjednike broda, kadete, «slobodne žene», noštrome - vođe palube, kormilare, asistente stroja, mazače, ložače, brodske čistače, mornare, električare, radiotelegrafiste, javne nosače, veslače i jedriličare ranoodrastajuće mu zadarske Brodarice. Eduard ne zaboravlja ni kasnije odrastajuće i sazrijevajuće mu prostore: zagrebačku Savu, riječko-opatijski Kvarner i ranoradnoaktivno zadarsko otočje ; jasno nikad ne smetnuvši s uma i sve one koji su « tamo kod kuće » čekali, strepili, molili. Autorov neimarski nagon i vještina kolažiranja raznovrsnih materijala stvaraju skladne vizualne cjeline, asamblaže koji se vješaju o zid poput slika te prostorne objekte komornih dimenzija. Umjetnik poštuje prirodu materijala koje koristi bilo da se radi o strukturi, teksturi, prirodnoj ili zatečenoj boji pronađenog predmeta. Dalje, donekle mi je i ustvrditi da radovi pomalo podsjećaju i na inženjerske uratke, modele koji imaju smisao i svrhu nekog korisnog rada - što meni kao i educiranom inženjeru brodogradnje nije strano. Ujedno mi je kao nekadašnjem dugogodišnjem pomorcu i riječnom brodaru – strojaru a onda i kao književniku - stvaraocu Eduardu Pavloviću ( i nadalje ) zaželjeti uspješnu plovidbu « nemirnim morima, krepkim širokim vodama i starim brodskim dnevnicima » inspiracija ; ali da ništa manje ne bude inspiriran i viteškim pogibijama poput završetka života zapovjednika broda «Bratstvo» Livnjaka Nikole Pavlovića, nadimka Draža, 1981. godine ispred obale Tunisa ( uz napomenu ne zato što je nosio prezime Pavlović i što je k tome moja žena, slučajno Livnjanka, koja je skupa sa našom djecom godinama strepila i molila dragog Boga da se sretno kući vratim ) ili i nadalje duboko dirnut bolnim bacanjima vijenaca u more- kojima sam i sam svojedobno znao nazočiti kao nekadašnji mornar JRM na prostoru viškog akvatorija ili kasnije kao djelatna osoba u našem obrambenom hrvatskom ratu. I na koncu, vođen svojim poimanjem o industrijskoj umjetnosti ( premda sam se iza plovidbe profesionalno (bio) okrenuo kibernetici ), ne mogu se oteti dojmu što bi tek Eduard bio u stanju napraviti da mu je omogućiti stvarati u kojem od naših ( nažalost ) napuštenih brodogradilišta ili željezara. Alojz Pavlović, književnik, publicist / u Zadru, siječanj 2017.godine

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti

Napomena
Ovaj katalog (u stvari deplijan ) osim osvrta kritičara sadrži i osnovne podatke o autori i njegovim dosadašnjim značajnim izložbama kao i popisu izložaka razvrstanim po ciklusima odn. podciklusima ; ujedno je ilustriran i sa dvije skice skulptura te potkrijepljen pojedinostima za svaki od 127 izložaka na zasebnom listu umetnutom među korice kataloga/deplijana.

POVEZANOST RADA