Naslov
Krize, sukobi i solidarnost na ženskom tržištu rada u Dubrovniku tijekom 19. i početkom 20. stoljeća
(Crisis, confrontation and solidarity on women's labour market in Dubrovnik during the 19th and at the begining of the 20th century)

Autori
Puljizević, Kristina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
V. kongres hrvatskih povjesničara 2016. – Krize, sukobi i solidarnost u povijesnoj perspektivi

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 05.10.2016. - 08.10.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
žensko tržište rada, nestručna zanimanja, primalje, učiteljice, Isotta Ortolani, Pavlina Bogdan Bijelić
(Women's labor market, non-professional occupations, midwives, teachers, Isotta Ortolani, Pavlina Bogdan Bijelić)

Sažetak
Posao kojim su žene privređivale za svoju obitelj te na taj način sudjelovale u javnom životu grada, činio je značajan dio ženske svakodnevice. Na temelju analize arhivskih izvora može se tvrditi da je većina Dubrovkinja tijekom 19. i početkom 20. stoljeća bila zaposlena. U Dubrovniku tada dolazi do blagih promjena na tržištu rada dostupnom ženama potaknutih modernizacijskim kretanjima, razvojem građanskog društva te austrijskim načinom uprave. No, za razliku od šireg izbora stručnih zanimanja koja su većinom obavljali muškarci, ženska su, zbog nemogućnosti obrazovanja, većinom nestručna, ugovorena na određeno vrijeme, manje plaćena i bez prava na mirovinu, te uglavnom nisu bila stvar osobnog izbora već ograničenih mogućnosti. Uz društvena ograničenja tj. stavove o tome kakav je rad „prikladan“ za ženu, te objektivna, kao što je zabrana pristupa na ženama na visoke škole i fakultete, ne čudi činjenica da je prvo stručno obrazovanje za žene u austrijskoj Dalmaciji bilo organizirano za primalje, a zatim i za učiteljice. Na primjerima karijera dubrovačke primalje Isotte Ortolani, ravnateljice dubrovačkog nahodišta i rodilišta, te Pavline Bogdan Bijelić, učiteljice i suradnice Zbornika za narodni život i običaje, može se zaključiti kako su žene ipak imale mogućnost ostvarenja profesionalnog uspjeha, ali i javnog djelovanja. No, takvu je priliku iskoristio relativno mali broj Dubrovkinja. Za razliku od učiteljica u Banskoj Hrvatskoj, a kasnije i u ostatku Dalmacije gdje su učiteljice, kao ženska intelektualna elita višeg srednjeg sloja, sudjelovale u hrvatskom nacionalnom preporodu, te borbi za obrazovanje žena, učiteljice s dubrovačkog područja (Pavlina Bogdan Bijelić, Nike Balarin, Jelka Miš) većinom su se bavile sakupljanjem etnološke građe. Izostanak probitačnijih stavova Dubrovkinja o ženskom, ali i aktualnim političkim pitanjima ne leži samo u vanjskim okolnostima već i u nedostatku motivacije, nespremnosti za suočavanje s poteškoćama te strahu od osude konzervativnog društva. Pokazalo se također da je inicijativa austrijske uprave za zapošljavanjem primalja ponekad ostajala bez odaziva iako je školovanje bilo stipendirano te posao osiguran. Dok u radnoj svakodnevici primalja i učiteljica u Dubrovniku nije zabilježen rodni animozitet između njih i nadređenih im liječnika te školskih ravnatelja, zabilježeno je suparništvo među samim kolegicama. Dubrovkinje su se rijetko bavile obrtništvom, a najviše ih je (proporcionalno društvenom sastavu stanovništva) bilo zaposleno kao sluškinje, švelje, nadničarke i pralje. Nekvalificirane radnice u Dubrovniku nisu imale alternativu rada u tvornicama, kao što je to bio slučaj u industrijski razvijenijim krajevima Hrvatske.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA