Naslov
Peritransplantacijski poremećaji glukoregulacije
(Peritransplant glucoregulation disturbances)

Autori
Košuta, Iva ; Mrzljak, Anna ; Ostojić, Ana ; Dinjar Kujundžić, Petra ; Vučić Lovrenčić, Marijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
1. kongres Hrvatskog društva za transplantacijsku medicinu / - , 2016

Skup
1. kongres Hrvatskog društva za transplantacijsku medicinu

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 02.12.2016. - 03.12.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
transplantacija, glukoregulacija
(transplant, glucoregulation)

Sažetak
Uvod: Poremećaji glukoregulacije obilježje su uznapredovale jetrene bolesti, no uobičajene dijagnostičke pretrage nedostatne su budući da su niske vrijednosti glikemije odraz gubitka jetrenog parenhima, dok je glikozilirani hemoglobin (HbA1c) često lažno nizak zbog anemije. Osjetljivije metode poput procjene inzulinske rezistencije i funkcije beta-stanica gušterače pružaju bolji uvid u metabolički status ove populacije. Pravovremeno prepoznavanje ugroženih pacijenata omogućuje adekvatne intervencije nakon transplantacije jetre (TJ). Ciljevi ovog radu su: 1. procijeniti utjecaj stadija jetrene bolesti na funkciju beta-stanica i pojavnost inzulinske rezistencije u euglikemičnih pacijenata sa cirozom jetre. 2. procijeniti učinak TJ glikemijski status u ranom posttransplantacijskom periodu. Materijali i metode: U istraživanje je uključeno 183 euglikemičnih pacijenata (132 muškarca) s histološki ili klinički verificiranom cirozom jetre različitih etiologija. Pacijenti su klasificirani u Child-Pugh (CP) skupine A, B ili C te MELD skupine <10, 10-15 i >15. Procijenjeni su metabolički statusi određivanjem glikemije na tašte, HbA1c te funkcija beta stanica (B%) i inzulinska rezistencija (IR) pomoću Homeostasis Model Assesment (HOMA-2) modela. Inzulinskom rezistencijom smatrala se vrijednost IR ≥ 1, 64. Šezdeset i četiri bolesnika su praćena posttransplantacijski, uz procjenu metaboličkog statusa 3 mjeseca nakon TJ. Rezultati: U euglikemičnoj skupini bolesnika prije transplantacije glikemija na tašte, HbA1c ; B% i IR iznosile su 4, 74%/28, 12 mmol/mol ; 201, 54% ; odnosno 3, 82. Inzulinska rezistencija (HOMA- IR > 1, 64) zabilježena je u čak 77, 8% euglikemičnih pacijenata sa cirozom jetre. Između pojedinih MELD skupina postojala je statistički značajna razlika u HOMA-IR (p=0, 048) i B% (p=0, 028). Post hoc testiranje otkrilo je statistički značajno viši stupanj IR u MELD skupini 10-15 naspram MELD skupine <10 (p=0, 049) ; te višu B% u MELD skupini >15 naspram MELD skupine <10. ANOVA test nije prešao granicu značajnosti za srednje vrijednosti HOMA- IR/B između CP/MELD skupina. Nakon TJ vrijednosti HbA1c i B% iznosile su 5, 17%/32, 66 mmol/mol, a zabilježen je značajni pad IR sa 3, 82 (CI 2, 86- 4, 79) na 1, 92 (CI 1, 51-2, 24) (p=0, 00). Zaključak: Naše istraživanje opravdava hipotezu da uznapredovala bolest jetre nosi veći rizik za pojavu inzulinske rezistencije. Porast funkcije beta-stanica gušterače moguće predstavlja kompenzatorni mehanizam prevladavanja rezistencije. Rano posttransplantacijski dolazi do značajnog oporavka inzulinske rezistencije, usprkos uvođenju imunosupresivne terapije dok blago povišenje vrijednosti glikemije na tašte i HbA1c ne postiže statističku značajnost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA