Pregled bibliografske jedinice broj: 876135
Zaštita stečenih prava radnika u slučaju prijenosa poduzeća, pogona ili njihovih dijelova na drugog poslodavca prema pravu Europske unije
Zaštita stečenih prava radnika u slučaju prijenosa poduzeća, pogona ili njihovih dijelova na drugog poslodavca prema pravu Europske unije // Zbornik 55. susreta pravnika, Opatija '17 / Miladin, Petar ; Giunio, Miljenko (ur.).
Zagreb: Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu, 2017. str. 381-460 (predavanje, podatak o recenziji nije dostupan, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 876135 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Zaštita stečenih prava radnika u slučaju prijenosa poduzeća, pogona ili njihovih dijelova na drugog poslodavca prema pravu Europske unije
(Protection of acquired rights of employees in case of transfer of an undertaking, transfer of a business or parts thereof to another employer according to the law of the European Union)
Autori
Potočnjak, Željko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Zbornik 55. susreta pravnika, Opatija '17
/ Miladin, Petar ; Giunio, Miljenko - Zagreb : Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu, 2017, 381-460
Skup
55. susret pravnika u gospodarstvu
Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 17.05.2017. - 19.05.2017
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan
Ključne riječi
radno pravo, Europska unija, prijenos poduzeća, prijenos pogona, zaštita prava radnika, Direktiva 2001/23/EZ
(labour law, European Union, transfer of undertakings, transfer of business, protection of workers’ rights, Directive 2001/23/EC)
Sažetak
U radu se analizira pravno uređenje zaštite stečenih prava radnika u slučaju prijenosa poduzeća, pogona ili njihovih dijelova na drugog poslodavca prema pravu Europske unije. Predmet analize su direktive kojima je uređena ta zaštita te nešto više od šezdeset presuda Suda Europske unije koje se odnose na tumačenje tih direktiva. Autor upozorava da je razvoj te zaštite otpočeo polovicom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća kada je nakon ekonomske krize ocijenjeno da osim gospodarske treba jačati i socijalnu dimenziju Europske unije. Nakon Direktive 77/187/EEZ uslijedila su tumačenja Suda koja su u uvjetima jačanja transnacionalnog poslovanja potkraj stoljeća rezultirala donošenjem Direktive 98/50/EZ. Konačno su te promjene kodificirane u sada važećoj Direktivi 2001/23/EZ. Osim direktiva, na kojima se zaštita stečenih prava radnika temelji, za njezin je razvoj osobito značajna praksa Suda Europske unije koja je značajnim dijelom usmjeren na rješavanje dvojbi o tome u slučaju kojih prijenosa radnici imaju pravo na zaštitu. Tako je razvijen pristup da se mora raditi o prijenosu „gospodarskog entiteta koji je sačuvao svoj identitet“. Prijenosi koji se odvijaju u okviru stečajnog postupa načelno su isključeni iz područja zaštite. Međutim, državama članicama je ostavljena široka sloboda, ali i nametnute neke obveze u svezi s uređenjem prijenosa u slučaju stečaja ili stečaju sličnih postupaka. Iako se ugovori o radu radnika zatečenih na radu kod prenositelja na dan prijenosa prenose na preuzimatelja ex lege, otvorena je i mogućnost da se radnici usprotive takvom prijenosu, pa takve situacije isto tako zahtijevaju uređenje od strane država članica. Prijenos ne smije biti razlog za otkaz, ali ta zaštita nije apsolutna. Preuzimatelj je dužan poštivati i obveze koje proizlaze iz kolektivnih ugovora koje je sklopio prenositelj, ali se u svezi sa sadržajem te obveze u slučaju kada preuzimatelj nastoji na preuzete radnike primijeniti kolektivni ugovor koji primjenjuje na ostale radnike, kada individualni ugovor upućuje na kolektivni ugovor ili je u produženoj primjeni, otvaraju se određene dvojbe. Sud u nekim novijim presudama u svezi s time sve više ističe potrebu uravnoteženog pristupa koji će osim zaštite radnika uvažavati i interese poslodavaca. Takav pristup, koji u razmatranje pojedinih slučajeva unosi i potrebu uvažavanja temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Poveljom o temeljnim pravima EU, među ostalim i slobodu poduzetništva, nailazi na neke oštre kritike. Autor ocjenjuje da Sud, kao što je to i do sada često činio, nastoji uvažiti promijenjene socijalne i gospodarske okolnosti uvjetovane, s jedne strane, potrebom za globalnom konkurentnošću, te s druge strane, očuvanjem i jačanjem socijalne dimenzije EU. Stoga, smatramo da je uravnoteženi pristup u postojećim okolnosti jedini mogući pristup. S pravnog stajališta problem je, po mišljenju autora, da razvoj zaštite stečenih prava radnika koji se temelji na relativno širokim i nejasnim definicijama sadržanim u direktivama i njihovom dinamičnom tumačenju od strane Suda stvara značajne probleme s pravnom sigurnošću. Često ni poslodavci niti radnici nisu sigurno jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu navedene zaštite i koji sadržaj te zaštite treba biti osiguran u pojedinim slučajevima. Za koliko-toliko siguran odgovor na ta pitanja potrebno je, među ostalim, poznavanje i razumijevanje opsežnih i zahtjevnih tumačenja koja daje Sud, a koja ni sama nisu uvijek jasna i jednoznačna. Posebna odgovornost je pri tome na nacionalnim sudovima, naročito onima posljednjeg priziva, koji moraju osigurati pravilnu primjenu prava Europske unije u sporovima o kojima sude. Radi se o pitanjima u kojima radno pravo često dolazi u doticaj s pravom društava i nekim drugim granama prava, pa su zahtjevi koji se u tom smislu stavljaju pred pravnike zaista veliki.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pravo
Napomena
The paper analyses the legal regulation of the
safeguarding of employees' rights in the event of
transfers of undertakings, businesses or parts of
undertakings or businesses to another employer
according to the law of the European Union. The
subject of the analysis are the directives which
regulate such safeguarding and approximately sixty
judgments of the Court of Justice of the European
Union relating to their interpretation. The
development of the safeguarding of acquired rights
of employees began in the mid-seventies of the
last century, when it was decided after the
economic crisis that the social dimension of the
Union should be strengthen along with the economic
one. After adoption of the Directive 77/187/EEC,
the interpretations of the Court ensued, which in
the circumstances of strengthening of
transnational business operations at the end of
the century resulted in adoption of the Directive
98/50/EC. Finally, these amendments were codified
in the existing Directive 2001/23/EC. The practice
of the Court of Justice of the EU is largely
focused on solving doubts about in which cases of
the transfer the workers are entitled to
protection. Thus, the approach was developed that
it should concern a transfer of “an economic
entity, which preserved its identity”. Transfers
occurring within bankruptcy proceedings are
generally excluded from the scope of protection.
However, the member states have been given a broad
freedom, but also the obligations regarding the
arrangement of transfers in the case of bankruptcy
or similar procedures. Although employment
contracts for employees working with the
transferor on the day of the transfer are
transferred to the acquirer by force of law, there
is also the possibility that employees may oppose
to such transfer, therefore such situations also
require regulation by laws of the member states.
The transfer should not be the reason for
termination of the employment contract, but the
protection is not absolute. In some recent
judgments, the Court increasingly emphasizes the
need for a balanced approach which, along with the
protection of employees, also respects the
interests of employers, in particular fundamental
human rights and freedoms guaranteed by the
Charter of Fundamental Rights of the EU, which
includes the freedom of entrepreneurship. With
that respect, the practice of the Court also
raises some sharp criticisms. The author finds
that the Court seeks, as it often did until now,
to take into account the change in social and
economic circumstances, which are conditioned, on
the one hand, by the need for global
competitiveness and, on the other hand, by the
preservation and strengthening of the social
dimension of the EU and concludes that under the
existing circumstances a balanced approach is the
only possible way. The author also points to the
problem of legal certainty, considering that the
development of the protection of acquired rights
of employees is based on the relatively broad and
vague definitions contained in the directives and
the dynamic interpretation in the judgments of the
Court. It is therefore necessary to know and
understand the extensive and demanding
interpretations provided by the Court, which are
not always clear and unambiguous. National courts
bear a special responsibility, especially courts
of the last appeal. It concerns issues in which
labour law is often connected with the company law
and certain other branches of law, so the lawyers
are faced with great demands.