Naslov
Razvoj lipidno-alginatnih nanočestica za nazalnu primjenu lipofilnih lijekova
(Development of lipid/alginate nanoparticles for nasal delivery of lipophilic drugs)

Autori
Gomboc, Iva

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.05

Godina
2017

Stranica
46

Mentor
Hafner, Anita

Ključne riječi
Lecitin S45, Dimet5il dioktadecil amonijev bromid (DDAB), Algtinat, nanočestice, nazalna primjena
(Lecithin S45, Dimethyldioctadecylammonium bromide (DDAB), Alginate, Nanoparticles, nasal delivery)

Sažetak
Specifične anatomske, fiziološke i histološke karakteristike nosne šupljine osiguravaju brojne prednosti nazalne primjene lijekova u odnosu na oralnu ili parenteralnu primjenu. Nazalnom primjenom postiže se brz lokalni učinak uz primjenu manjih doza djelatne tvari, a moguća je i direktna dostava lijeka do mozga te sistemski učinak za lijekove nedovoljne oralne bioraspoloživosti. Kako bi se prevladale prepreke nazalnoj apsorpciji, ali i povećala stabilnost, bioraspoloživost i učinkovitost djelatne tvari, razvijaju se novi terapijski sustavi poput nanočestica. Cilj ovog rada bio je razviti lipidno-alginatne nanočestice željene veličine, površinskih svojstava i biokompatibilnosti, . prikladne za uklapanje i nazalnu primjenu lipofilnih lijekova, korištenjem metode ionotropnog geliranja. U pripravi lipidno-alginatnih nanočestica, uz natrijev alginat, korišteni su lecitin S45 te kationski lipid dimetil dioktadecil amonijev bromid (DDAB). Svojstva razvijenih nanočestica ovisila su o masenom omjeru kationskog lipida i lecitina S45. Pri izradi lipidnih nanočestica, maseni omjer kationskog lipida i lecitina veći od 3:50 rezultirao je nanočesticama pozitivnog naboja. Indeks polidisperznosti lipidnih nanočestica smanjen je dodatkom DDAB. Lipidno- alginatne nanočestice negativno su nabijene, a one pripravljene s masenim omjerom kationskog lipida i lecitina većim od 3:50 karakterizirane su zeta-potencijalom koji osigurava fizičku stabilnost suspenzije nanočestica (negativniji od -30 mV). Pri istim masenim omjerima uočeno je značajno povećanje veličine lipidno- alginatnih nanočestica u odnosu na same lipidne nanočestice. Povećanje koncentracije natrijevog alginata iznad 200 ug/ml u vodenoj otopini korištenoj u izradi lipidno-alginatnih nanočestica nije utjecalo na svojstva nastalih nanočestica. Nanočestice s najvećim potencijalom za razvoj terapijskog sustava za nazalnu primjenu su one s masenim omjerom kationskog lipida i lecitina od 5:50, 7:50, 8:50 i 9:50 ; maseni omjer lecitina i alginata iznosio je 10:1. Suspenzije lipidno-alginatnih nanočestica u ispitivanim koncentracijama (50- 400 ug/ml) nisu utjecale na vijabilnost Caco-2 stanica. U odabrane nanočestice uspješno je uklopljen lijek loratadin te su im određena fizičko-kemijska svojstva: srednji promjer kretao se od 213, 5 do 234, 1 nm ; indeks polidisperznosti između 0, 21 i 0, 29 ; zeta- potenijal od -25, 1 do -36, 4 mV ; uspješnost uklapanja loratadina od 14, 1 do 17, 9%. Najuspješnije uklapanje postignuto je kod nanočestica s najmanjim omjerom kationskog lipida i lecitina (5:50, m/m).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Farmacija

POVEZANOST RADA