Pregled bibliografske jedinice broj: 874806
Lokalna tradicija kao nositelj etničkog identiteta – novoiscrtane granice ojkanja
Lokalna tradicija kao nositelj etničkog identiteta – novoiscrtane granice ojkanja // Ponovno iscrtavanje granica: Transformacije identiteta i redefiniranje kulturnih regija u novim političkim okolnostima. 12. Hrvatsko-slovenske etnološke paralele / Marijana Belaj, Zoran Čiča, Anita Matković, Tita Porenta i Nevena Škrbić Alempijević (ur.).
Zagreb: Hrvatsko etnološko društvo, 2014. str. 263-275 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 874806 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Lokalna tradicija kao nositelj etničkog identiteta – novoiscrtane granice ojkanja
(Local Tradition as an Agent of Ethnic Identity: The newly drawn borders of ojkanje folk singing)
Autori
Vukobratović, Jelka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
Ponovno iscrtavanje granica: Transformacije identiteta i redefiniranje kulturnih regija u novim političkim okolnostima. 12. Hrvatsko-slovenske etnološke paralele
/ Marijana Belaj, Zoran Čiča, Anita Matković, Tita Porenta i Nevena Škrbić Alempijević - Zagreb : Hrvatsko etnološko društvo, 2014, 263-275
ISBN
978-953-55302-6-8
Skup
12. Hrvatsko-slovenske etnološke paralele
Mjesto i datum
Duga Resa, Hrvatska, 23.09.2012. - 25.09.2012
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
ojkanje, UNESCO, krajiške grupe
(ojkanje, UNESCO, Krajina groups)
Sažetak
Uvrštenje ojkanja na UNESCO-ovu Listu nematerijalne kulturne baštine, izazvalo je brojne reakcije u hrvatskim i srpskim medijima. Posredno ili neposredno, mnoge od tih medijskih reakcija dotakle su se pitanja etničkog „vlasništva” nad tradicijom ojkanja. Moduse kroz koje se UNESCO-ovo priznanje ojkanja povezuje s pitanjem etničkog pripadništva te baštine, osim analizom medijskih napisa, istražila sam i etnografski. U zajednici hrvatskih Srba koji su Hrvatsku napustili nakon Domovinskog rata, glazba ima posebnu identitetsko- kohezijsku ulogu vezanu uz sjećanje na običaje i život u Hrvatskoj koja je vidljiva na druženjima, organiziranim „krajiškim večerima” i vjerskim proslavama. Moja je studija slučaja posvećena jednoj „krajiškoj grupi”, muškom pjevačkom sastavu koji izvodi tradicijske napjeve iz Like i Bosanske Krajine, uključujući i one u stilu ojkanja, kojem je u sklopu studije slučaja posvećena posebna pažnja. Članovi sastava su redom mlađi Srbi od kojih neki žive u Srbiji, dok su drugi povratnici u Hrvatsku. Kroz njihove osobne narative, kao i prigode njihovih nastupa, neprestano se propituje i rekontekstualizira problem identifikacije suvremenih (mladih) ljudi sa starom tradicijom i važnost te identifikacije u uvjetima izbjeglištva. Pritom nije manje bitna i činjenica da je upravo UNESCO-ovo priznavanje ojkanja aktualiziralo i isprovociralo postavljanje pitanja o etničkoj pripadnosti dijeljene tradicije u uvjetima nestanka regionalnog zajedničkog identiteta uz koji je ta tradicija ranije bila vezana.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti
Napomena
Http://www.hrvatskoetnoloskodrustvo.hr/wp-content/uploads/2014/11/Zbornik-Paralele-2012-za-web.pdf
