Naslov
Nenamjeravane posljedice stambene tranzicije i društvene nejednakosti u Hrvatskoj
(Unintended consequences of housing transition and social inequalities in Croatia)

Autori
Pandžić, Josip

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
Struktura i dinamika društvenih nejednakosti

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 07.04.2017. - 08.04.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
tranzicija, nenamjeravane posljedice, kućevlasništvo, nejednakosti, Hrvatska.
(transition, unintended consequences, homeownership, inequalities, Croatia.)

Sažetak
Koncept nenamjeravanih posljedica Roberta K. Mertona (1936) podrazumijeva posljedice koje nisu predviđene od strane djelujućeg aktera, a rezultiraju iz uzajamnog odnosa djelovanja i objektivne situacije. Ovaj koncept bit će upotrijebljen za interpretaciju posljedica tranzicije u području stanovanja i to na temelju trećeg od pet izvornih tipova uzroka: neposrednih/ kratkoročnih interesa. Tranzicija stambenih sustava bivših socijalističkih država s početka 1990-ih uključivala je tri međusobno povezana procesa pod vodstvom države: privatizaciju i denacionalizaciju „društvenih stanova“ ; stvaranje stambenih tržišta vlasništva i najma ; te decentralizaciju stambene politike. Na taj su način stambeni sustavi postsocijalističkih država trebali žurno konvergirati sustavima razvijenih liberalno-demokratskih država povećanjem broja vlasnika stanova, ustrojem funkcionalnog i e kasnog stambenog tržišta te povećanjem e kasnosti stambene regulacije lokalnih vlasti sa svrhom pomoći najpotrebitijim kućanstvima u stambenom zbrinjavanju. Posredstvom različitih institucionalno-kontekstualnih čimbenika (korupcija, klijentelizam, društvena kriza) prisutnih u tranzicijskim državama, ova tri procesa generirala su nenamjeravane posljedice: dominaciju vlasnika stanova u strukturi stambenih statusa i fenomen „imovinski bogatih, a dohodovno siromašnih“ kućanstava ; dominaciju tržišno orijentirane stambene opskrbe uz povećanje cijena stanova i troškova stanovanja ; te demontažu nacionalne stambene politike. Nove oblike društvenih nejednakosti koji proizlaze iz ovih triju posljedica može se kolektivno nazvati stambene nejednakosti, a javljaju se u sljedećim oblicima u Hrvatskoj: Nejednakost stambenih statusa – za razliku od uobičajenih oblika društvene nejednakosti poput nejednakih dohodaka od rada i kapitala, te politički uvjetovanih nejednakosti u socijalističkom razdoblju, nove stambene nejednakosti posredstvom privatizacije stanova u društvenom vlasništvu su u prvom redu određene rascjepom između vlasnika i ne-vlasnika. Natprosječni udio vlasnika stanova u strukturi stambenih statusa (88, 9% - 2011.) čini hrvatsko društvo „super-vlasničkim“. Ostatak kućanstava se nalazi u mnogo nepovoljnijem statusu na rubu socijalne isključenosti: zaštićeni najmoprimci, ilegalni najmoprimci („podstanari“), marginalizirane skupine, NKV radnici, osobe koje stanuju s rodbinom, radni migranti (relacija selo-grad). Također, obilježje koje hrvatski tranzicijski stambeni sustav dijeli s familističkim sustavima južnoeuropskih država je kulturološki uvjetovano vrednovanje stambene nekretnine kao obiteljskog (nasljednog) bogatstva. Može se ustvrditi da će ubuduće u Hrvatskoj biti prisutna stambena nejednakost inicijalno proizvedena privatizacijom jer se stambeno bogatstvo nasljeđuje čime se međugeneracijski reproduciraju nejednakosti. Nejednakost priuštivosti stanovanja – nejednakost priuštivosti je oblik stambene nejednakosti koji uglavnom proizlazi iz dohotka kućanstva ali je umnogome određena visokim cijenama nekretnina i najamnina uslijed velikog nesrazmjera stambenih statusa te nepostojanjem adekvatnog državnog intervencionizma: nacionalne stambene politike, posebice politike socijalnog stanovanja. Nepriuštivost stanovanja redovito podrazumijeva stambenu deprivaciju, patološke obiteljske procese te nemogućnost ostvarenja socijalnih prava i generiranja stambene štednje. Ovaj rad predstavlja problemsku podlogu za buduća istraživanja potencijala modernizacije stambenog sustava u Republici Hrvatskoj kroz implementaciju dosega integriranog održivog urbanog razvoja. Mogućnosti modernizacije stambene politike u smjeru smanjenja stambenih nejednakosti bit će sažeto prikazane na temelju dvaju studija slučaja socijalnih inovacija iz Zagreba: programa javnog najamnog stanovanja u Novom Jelkovcu te izazova obnove programa stambenog zbrinjavanja za znanstvene novake u Borovju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Socijalne djelatnosti

POVEZANOST RADA