Pregled bibliografske jedinice broj: 872094
O misnom ornatu od ''Jelisavetina plašta'' u župnoj crkvi u Novigradu
O misnom ornatu od ''Jelisavetina plašta'' u župnoj crkvi u Novigradu // Novigrad nekad i sad / Kaštela, Slobodan (ur.).
Zadar: Sveučilište u Zadru, 2017. str. 302-317
CROSBI ID: 872094 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
O misnom ornatu od ''Jelisavetina plašta'' u župnoj crkvi u Novigradu
(On the ''Elizabeth's mantle'' set of vestments in Novigrad (Novegradi) parish church)
Autori
Banić, Silvija
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Novigrad nekad i sad
Urednik/ci
Kaštela, Slobodan
Izdavač
Sveučilište u Zadru
Grad
Zadar
Godina
2017
Raspon stranica
302-317
ISBN
978-953-331-142-5
Ključne riječi
liturgijsko ruho, povijesni tekstil, baršun, Novigrad, Elizabeta Kotromanić
(liturgical vestments, historical textiles, velvet, Novigrad, Elizabeth Kotromanić)
Sažetak
Misnica, štola i manipul koji su predmetom ovog rada jedini su primjerci povijesnog liturgijskog ruha u sakristiji župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije. Razlog zbog kojeg se ovaj misni ornat u Novigradu čuva takoreći poput relikvije je duboko ukorijenjena lokalna predaja prema kojoj je rečeno ruho načinjeno od plašta hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete Kotromanić (1340. - 1387.), zatočene u Novigradu sa kćerkom Marijom 1386. godine gdje je i smaknuta godinu kasnije. Prema legendi je, štoviše, misnicu (u Novigradu znanu kao »planitu«) ukrojila sama kraljica tijekom svoga sužanjstva, ukrasila je četirima vezenim cjelinama te je prije smrti darovala župnoj crkvi. Za izradu tri dijela ornata su upotrijebljeni komadi dvaju skupocjenih, višebojnih baršuna ciselé fond lamé, čije niti osnovā različitih boja otkrivaju da je riječ o dvjema varijantama baršuna izvedenima prema istom predlošku. No, iako tradicija hoće da je riječ o tekstilu iz 14. stoljeća, dva baršuna treba datirati u treću četvrtinu 17. stoljeća. Pretpostavlja se da su istkani u nekoj od đenoveških manufaktura, budući da je upravo Genova bila posebno glasovita po tkanju iznimno vrsnih višebojnih baršuna koji su - zbog cvjetnih motiva izvedenih u za dotadašnje baršune netipično širokoj paleti boja - bili poznati po nazivu a giardino (fr. velours jardinière). Odlikuju ih strogo simetrični dekori koji zauzimaju čitavu visinu tkanine a usmjerenje im je izraženo vertikalno. Zastupljeni motivi su gotovo uvijek veliki, raskošni cvjetovi (iris, tulipan, ruža) i lišće koji su na monokromnoj, svijetloj podlozi - najčešće tkanoj u satenu - izvedeni s dvije i više osnova flora, od kojih je jedna zelena, dok su druge raznobojne. Podloga dekoru im je nerijetko obogaćena dodatnom, pozlaćenom lamé potkom. Uvijek je riječ o ciselé baršunima, a izvorno su bili namijenjeni opremanju interijera (presvlačenju namještaja i zastiranju zidnih ploha) te izradi liturgijskog ruha. Iako stariji autori (Bianchi, Jackson, Sabalich, Jelić) spominju misnicu (»planitu«) te legendu koja se uz nju vezuje, ne donose nikakve druge podatke koji bi pomogli odgonetnuti kada se misnica (i pripadajući dijelovi ornata) »pojavila« u Novigradu te kad je i kako rođena glasovita legenda o »kraljevskom« podrijetlu baršuna. Arhivskim istraživanjima unatoč, nažalost, ta pitanja i dalje ostaju bez odgovora.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti