Naslov
Potencijal interdisciplinarnih istraživanja u obrazovanju fizioterapeuta za najbolju praksu
(Potential of interdisciplinary research in education of physiotherapists for best practice)

Autori
Schuster, Snježana ; Milaščević, Darko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
16. konferencija medicinskih sestara i tehničara i 2. konferencija zdravstvenih profesija. Povezivanje obrazovanja i najbolje prakse

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 20.03.2017. - 21.03.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
interdisciplinarnih istraživanja, obrazovanje, fizioterapija, najbolja praksa
(interdisciplinary research education, physiotherapy, best practice)

Sažetak
Uvod. Obrazovne institucije Europe započele su svoj suvremeni razvoj u 18 stoljeću uvodeći istraživanja kao dio unaprjeđenja visoke edukacije studenata i pokazujući značaj poveznice istraživanja i nastave, jednakost statusa svake znanstvene discipline i akademskih sloboda s ishodima kreiranja znanja, znanstvene progresije i inovacija. Izmjena znanja između znanstvenih disciplina uvijek je bila dio znanstvenog života ali u posljednjem kvartalu 20 st. interdisciplinarnost se razvila u mnogim dijelovima znanosti i postala prioritet politike znanosti usprkos jakim strukturalnim preprekama. Disciplinarna i interdisciplinarna područja. Obrazovanje fizioterapeuta u Europi programski sadrži temeljne znanstvene discipline a u posljednjem modelu kretanja nastavnih programa, prema potrebama šire zajednice, sadržajno se uočava prepoznavanje tih potreba u obrazovanju za najbolju praksu, čime se obrazovni modeli okreću interdisciplinarnosti. Međutim, dok interdisciplinarnost ne dosege dovoljnu razinu prepoznatljivosti neće moći razviti potpuni potencijal u mnogim razinama kreiranja znanja, metoda i vještina. Stoga je održavanje balansa između disciplinarnih i interdisciplinarnih istraživanja koje podržava primjerice LERU, u primjeru obrazovanja fizioterapeuta zapravo moguća priprema studenta fizioterapije za njihovo buduće uže profesionalno djelovanje kao kliničara i/ili istraživača nastavnika. Istraživanja i obrazovanje fizioterapeuta. Fizioterapija kao nezavisna i samostalna profesija programski u obrazovnom sustavu pokazuje svoje uže područje kliničkog djelovanja koje se odnosi na biomedicinu i zdravstvo kao znanstvenu disciplinu ali suvremena djelatnost fizioterapeuta obuhvaća interdisciplinarna područja znanosti, što se najviše primjećuje u porastu mnogobrojnih interdisciplinarnih znanstvenih radova u posljednjih 6 godina, a time i razvoja istraživača u fizioterapiji. Značajnu poveznicu u kliničkom i istraživačkom radu za najbolju praksu pokazale su smjernice WCPT, 2011. godine na Svjetskom kongresu fizioterapeuta u Amsterdamu, budući su prve smjernice za rad u fizioterapiji po EBP- u (praksi zasnovanoj na dokazima) započele još 1999. godine (WCPT, Yokohama) i otvaranjem PeDro baze istraživačkih radova čime se uvode promjene u obrazovanju, započinje atraktivnost znanstvenih karijera i investiranje u ljudske potencijale za istraživanja i razvoj. Zaključak. Poticanje interdisciplinarnosti u obrazovanju fizioterapeuta logičan je slijed utjecaja interdisciplinarnih istraživanja koja omogućuju obrazovanje fizioterapeuta za najbolju praksu jer razvijaju visoku razinu osobne edukacije za svakog studenta, kolaboraciju i akademsku slobodu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA