Pregled bibliografske jedinice broj: 870846
Medijsko nasilje kod predškolske djece
Medijsko nasilje kod predškolske djece // 3. Lošinjski dani bioetike / Hrvoje Jurić (ur.).
Zagreb: hrvatko filozofsko društvo, 2004. str. 63-65 (predavanje, nije recenziran, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 870846 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Medijsko nasilje kod predškolske djece
(Violence in the Media and Preschoollers)
Autori
Karačić, Silvana ; Not, Teodora
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
3. Lošinjski dani bioetike
/ Hrvoje Jurić - Zagreb : Hrvatko filozofsko društvo, 2004, 63-65
ISBN
953-164-085-8
Skup
Bioetika i nova epoha
Mjesto i datum
Mali Lošinj, Hrvatska, 14.06.2004. - 16.06.2004
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
predškolski period, medijsko nasilje, pozitivni likovi, negativni likovi
(preschoolers, violence in the media, positive figures, negative figureso)
Sažetak
U predškolskom periodu upravo po principu imitacije i identifikacije, djeca reagiraju na način na koji ih se potiče. Zahvaljujući medijima nasilje je često prestavljeno kao efikasan i jedino prihvatljiv način za rješavanje problema, to se posebno očituje u crtićima, Nasiljem se koriste «dobri» i “loši”junaci. «Dobri junaci» bivaju nagrađeni za svoje nasilje, dok «loši» junaci često odgovaraju za svoje nasilje. Nasilni sadržaji mogu kod djece izazvati strah, agresiju, pasivnost kako intelektualnu tako i fizičku, psihičku, socijalnu i duhovnu, koja će se reflektirati u okvirima emocionalne krize i dovesti do rušenja etičkih principa. Nadalje, može negativno utjecati na razvoj mašte i kritičkog razmišljanja. Negativne poruka s televizije djetetu se mogu reflektirati i kroz snove, prehranu, a kod djece koja provode pred televizorom duže vrijeme, može se zabilježiti povećani sklonost povredama i depresiji. Na osnovu ovog problemskog područja cilj istraživanja bio je utvrditi najčešće identifikacijske likove u najpopularnijim crtićima s kojima se djeca susreću. Djeca su najprije trebala pogledati crtić gdje dobri junaci» često bivaju nagrađeni za nasilje a «loši» junaci često odgovaraju za svoje nasilje. (Digemon, Conan), zatim crtić gdje dobri junaci bivaju nagrađena za požrtvovnost, nesebičnost, ljubav, poslušnost, tj., gdje se veliča dobro, “loši “ junaci bivaju kažnjeni zbog nasilja, laži, prevare, krađe (Šegrt Hlapić).Nakon toga trebali su se identificirati sa najdražim likom kroz crteže i kroz igru imitirati ga. Ispitanici su bili djeca iz vrtića “Trešnjica), iz Kaštel Lukšića, djeca iz vrtića “Mali Isus” iz Kaštel Kambelovca. Rezultati pokazuju da su se djeca sklona identificirati kako sa pozitivnim tako i sa negativnim likovima i imitirati ih kroz igru. Radije gledaju crtiće sa puno akcije, sa puno svjetlosnih i zvučnih efekata, te crtiće sa puno “pozitivnog” nasilja. To znači da društvo odgajatelji, roditelji moraju postaviti sebi pitanje što je cilj i smisao nasilnog dječjeg reagiranja, što navodi i dijete na takvo ponašanje. Sprečavati nasilno ponašanja kod djece ne uzimajući u obzir njihove zakulisne pokretače npr., medije neće dovesti do cilja. Agresivna ponašanja spriječiti ćemo ako, kao i u svemu uklonimo uzrok i ne djelujemo simptomatski.
Izvorni jezik
Engleski
Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita