Naslov
Povezanost arterijske hipertenzije sa steatozom i fibrozom jetre definirane metodom tranzijetne elastografije s kontroliranim parametrom atenuacije
(Association of arterial hypertension with hepatic steatosis and fibrosis measured by transhepatic elastography with a controlled attenuation parameter)

Autori
Jakopčić, Ivan ; Orlić, Lidija ; Milić, Sandra ; Majurec, Iva ; Lukenda Žanko, Vesna ; Colić, Marina, Rundić Anamarija ; Targher Giovanni ; Mikolašević, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Cardiologia Croatica / - , 2017, 46-46

Skup
4. Hrvatski kongres o hipertenziji s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Poreč, Hrvatska, 30.03.2017. - 02.04.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
tvrdoća jetre, arterijska hipertenzija, metabolički sindrom.
(liver stiffness, arterial hypertenion, metabolic syndrome.)

Sažetak
Uvod: Utvrditi povezanost između controlled attenuation parameter (CAP) kao elastografskog parametra steatoze jetre i jetrene tvrdoće (liver stiffness measurements ; LSM) kao elastografskog parametra fibroze definiranih metodom tranzijetne elastografije (TE) i različitih kliničkih i biokemijskih parametrima kod bolesnika s jednom ili više komponenti metaboličkog sindroma (MetS). Naša hipoteza je da arterijska hipertenzija (AH) utječe na fibrozu jetre više od drugih MetS komponenti. Pacijenti i metode: U ovo presječno istraživanje uključili smo 648 bolesnika u razdoblju od 2013. do 2015. godine. Temeljem kliničkih i laboratorijskih parametara isključene su druge etiologije kronične bolesti jetre. Značajna steatoza jetre definirana je vrijednostima CAP-a ≥ 238 dB/m, a značajna fibroza vrijednostima LSM-a > 7 kPa. Rezultati: Od 648 bolesnika, 82, 1 % imao je AH, 45, 7 % šećernu bolest tip 2 (T2DM), 77, 9 % dislipidemiju, prosječan opseg struka bio je 103 ± 14 cm, a 67, 3 % bolesnika ispunilo je kriterije za dijagnozu MetS-a. Bolesnici s CAP ≥ 238 dB/m (n = 572) imali su značajno veću prevalenciju MetS-a i svih njegovih komponenti u usporedbi s bolesnicima s urednim CAP-om. Bolesnici s CAP ≥ 238 dB/m i LSM > 7, 0 kPa (n = 103) imali su više vrijednosti jetrenih enzima i veću prevalenciju MetS-a i svih njegovih komponenti u odnosu na bolesnike s povišenim CAP-om, a urednim LSM-om. Analizirajući metaboličke parametre, u multivarijatnoj analizi, čimbenici koji su bili nezavisno udruženi s povišenim CAP-om bili su prisustvo MetS-a (i njegove pojedinačne komponente), inzulinska rezistencija (IR) (definirana HOMA-IR bodovnim sustavom) i povišeni urati. Najjaču povezanost s CAP-om pokazala je dislipidemija. Slično, u multivarijatnoj analizi čimbenici koji su bili nezavisno povezani s povišenim LSM-om bili su MetS (i njegove pojedinačne komponente), IR i povišeni urati. Od svih metaboličkih komponenti, najjaču povezanost s povišenim LSM-om pokazala je arterijska hipertenzija (OR 3, 73 ; 95%Cl 1, 57–8, 85 ; p < 0, 005). Zaključak: Sve komponente MetS-a značajno su povezane sa CAP-om i LSM-om kao elastografskim parametrima stetaoze i fibroze jetre. Od svih metaboličkih komponenti, arterijska hipertenzija ima najveći utjecaj na fibrozu jetre izraženu LSM vrijednostima kod NAFLD bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA