Naslov
Krleža o Boškoviću: filozof prirode i diletantski pjesnik
(Krleža on Bošković: a Philosopher of Nature and a Dilettante Poet)

Autori
Balić, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
XI. Mediteranski korijeni filozofije / XI. Mediterranean Roots of Philosophy / Lunić, Anita ; Matijević, Mira - Zagreb : Split : Hrvatsko filozofsko društvo ; Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, 2017, 23-24

Skup
Simpozij "X. Mediteranski korijeni filozofije" / Symposium "X. Mediterranean Roots of Philosophy"

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 06.04.2017. - 08.04.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Miroslav Krleža, Ruđer Josip Bošković

Sažetak
Da se Krleža o Boškoviću očitovao kao o filozofu prirode, nepobitno i najuvjerljivije potvrđuje sadržaj marginalije nastale tijekom prve polovice pedesetih godina 20. stoljeća. Ta Krležina marginalija odnosila se na natuknicu koja je o Boškoviću trebala biti otisnuta u drugom svesku Enciklopedije Jugoslavije. Naime, Krleži je bilo važno da u toj natuknici budu i podaci o »Naturfilozofiji Boškovićevoj«. Osim toga, Krleža je nekoliko godina ranije naglasio da je »Isusovac Bošković« bio istaknuti »matematik i atomista« (1946.), štoviše, da je bio »jedan od prvih zapadnoevropskih atomista« (1948.). Istodobno, Krleža je ukazivao na to da je potrebno prevesti Boškovićeva djela. Prema njegovim spoznajama iz 1947. godine, Bošković je »kod nas« poznat tek »po tome što je bio O. D. I. [otac Družbe Isusove] i autor jedne diletantske Ode Prečistoj Djevici.« Pritom upozoravam da je taj stav bio uvelike uvjetovan Krležinom netrpeljivošću prema isusovcima, koja se najčešće očitovala u njegovim promišljanjima o odnosu tog crkvenog reda prema hrvatskoj književnosti: »znamo da su Isusovci spalili i iskorijenili čitavu našu pučku poeziju«. Zbog toga je nastojao obezvrijediti i Boškovićevo pjesništvo, točnije pjesmu ili, kako je Krleža određuje, »astronomsku odu«, koju je Bošković, kao što danas znamo, naslovio Virgo sine labe concepta (Djevica bez grijeha začeta). O Krležinu omalovažavanju Boškovićeva pjesničkog umijeća svjedoči rečenica u tekstu Illyricum sacrum iz 1944. godine: »Kada Rugjer Bošković pjeva svoju astronomsku odu Prečistoj, ta je pjesma tako slaba te nije mogla biti uvrštena ni u jednu od naših antologija, uprkos svim kontrareformatorskim mjerilima naše historiografije, koja nije bila ni prestala da bude nego zlonamjerno izvrtanje istine i trajno paljenje ‘poroda od tmine’, od Gundulića do danas.«

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

Napomena
That Krleža regarded Bošković as a philosopher of nature is irrefutably and most convincingly confirmed by the contents of a remark made during the first half of the 1950s. That Krleža’s remark referred to an entry on Bošković that should have been printed in the second volume of the Encyclopedia of Yugoslavia. Namely, it was of great importance to Krleža that the entry contains data on “Bošković’s Natural Philosophy”. Furthermore, several years earlier Krleža pointed out that “Bošković the Jesuit” was a prominent “mathematician and atomist” (1946), moreover, that he was “one of the first western European atomists” (1948). At the same time, Krleža emphasized the need of translating Bošković’s works. According to his findings from 1947, Bošković was known “by us” only for “being a F. S. J. [Father of the Society of Jesus] and an author of a dilettante Ode to the Virgin Most Pure.” Thereat, one must bear in mind that the aforementioned claim was greatly conditioned by Krleža’s intolerance of Jesuits, which was most often expressed in his thoughts on the relationship of that Church order towards Croatian literature: “we know that Jesuits burned and eradicated our whole folk poetry”. Because of that he tried to depreciate Bošković’s poetry, precisely a poem or, as Krleža defines it, an “astronomical ode” which Bošković, as we know today, entitled Virgo sine labe concepta (Virgin conceived without blemish). Krleža’s disparagement of Bošković’s poetic art is evidenced by a sentence in the text Illyricum sacrum from 1944: “When Rugjer Bošković sang his astronomical ode to the Most Pure, that poem was so poor and it could not have been included in any of our antologies, despite all of the Counter-Reformative criteria of our historiography, which was not and has not yet stopped being nothing but a malevolent distortion of truth and permanent incineration of the ‘spawns of darkness’, from Gundulić until today.”

POVEZANOST RADA