Naslov
Uloga pedijatra u liječenju anoreksije nervoze
(Pediatritian role in the treatment of anorexia nervosa in children)

Autori
Žaja, Orjena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Poremećaji hranjenja, od razumijevanja do liječenja

Urednik/ci
Marčinko, Darko

Izdavač
Medicinska naklada

Grad
Zagreb

Godina
2013

Raspon stranica
122-131

ISBN
978-953-176-637-1

Ključne riječi
anoreksija nervoza, djeca i adolescenti, liječenje, pedijatar
(anorexia nervosa, children nad adolescent, treatment, pediatritian)

Sažetak
Od prvog opisa anoreksije nervoze (AN) do danas stečeno je mnogo znanja o poremećajima u jedenju, no uprkos tome incidencija i prevalencija uporno i dalje rastu. Posebno brine činjenica kako se oboljeli često prezentiraju nekom od metaboličkih komplikacija, bez da se otkrije poremećaj u podlozi. Stoga je od iznimne važnosti da zdravstveni djelatnici, poglavito u primarnoj zaštiti, budu svjesni različitih kliničkih prezentacija i brojnih medicinskih komplikacija i rizika AN, kako bi pravovremeno pružili inicijalnu skrb oboljelima i time izbjegli nepovratna oštećenja. Naime, AN može dovesti do razvoja ozbiljnih medicinskih komplikacija u bilo kojem organu ili sustavu bića u razvoju i predstavlja značajan uzrok morbiditeta i mortaliteta u djece i adolescenata, zbog potencijalno fatalnog ishoda ili razvoja doživotnih medicinskih odnosno psihosocijalnih oštećenja. Dijete nije 'mali odrasli' stoga oboljela djeca i adolescenti zahtijevaju drugačiji pristup negoli adultni pacijenti (Rosen 2010, Brown 2000). U ovom tekstu prikazano je pedijatrijsko iskustvo u liječenju AN, paradigmatskog poremećaja u jedenju, stjecano kroz više desetljeća rada multidisciplinarnog tima na Klinici za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice. Naglašeni su jedinstveni razvojni aspekti AN u djetinjstvu i adolescenciji, s posebnim osvrtom na dijagnostičke kriterije i inicijalnu procjenu oboljelih kao i sastavnice nutritivne rehabilitacije. Prva pacijentica u našoj Klinici, ekstremno mršava djevojčica, upućena je 1985. godine gastroenterologu zbog sumnje na kroničnu bolest crijeva, ali je već pri prvom kontaktu bilo očigledno kako je njena kaheksija posebna, kao i očuvana kondicija i psihološki profil. Relativno brz oporavak nakon enteralne ishrane potvrdio je sumnje o poremećaju koji se doista nalazi u podlozi. U to vrijeme glavnina publikacija o AN nalazila se u psihijatrijskim publikacijama, rijetko su predmetom istraživanja bila djeca, a zanemarivi interes odnosio se na somatski aspekt poremećaja. Tijekom nadolazećih godina broj hospitaliziranih pacijenata u našoj Klinici progresivno je rastao, prešavši stotinu u prvih petnaest godina, unatoč limitiranih kapaciteta na gastroenterologiji i selekcijom samo teških, tvrdokornih bolesnica. Hrvatska stoga nije kasnila u pojavnosti poremećaja u odnosu na Zapad, jer je broj hospitaliziranih iz godine u godinu progresivno rastao, na preko petstotina pacijenata posljednjih godina, sa zanemarivim brojem povratnica (Jurčić 2012). AN i njenu posestrimu Bulimiju nervozu (BN), kao i problematični poremećaji koje nije moguće specificirati (EDNOS, eating disorders not othervise specified), od samih početaka krstili smo poremećajima u jedenju (eating), radije negoli u hranjenju (feeding), ili u prehrani (nutrition).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA