Naslov
Spomenici i urbanističko planiranje u Senju od 1949. do 1955. godine
(Monuments and Urban planning in Senj, 1949-1955)

Autori
Špikić, Marko

Izvornik
Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti (0553-6707) 59 (2016), 1; 119-136

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Senj, konzerviranje, urbanizam, Vuk Krajač, rekonstruiranje
(Senj, conservation, urbanism, Vuk Krajač, reconstruction)

Sažetak
U članku se raspravlja o odnosu urbanističkog planiranja i konzerviranja u gradu Senju od 1949. do 1955. godine. To je prvo razdoblje djelovanja gradskoga počasnog konzervatora Vuka Krajača (1895.–1962.). Državni činovnik u ministarstvima predratne Jugoslavije, Krajač se nametnuo kao povjerenik Konzervatorskog zavoda NR Hrvatske u Zagrebu i u travnju 1949. dobio počasni naslov. U radu se raspravlja o provedbi koncepata reforme i nostalgije u teško bombardiranom gradu, stradalom u Drugom svjetskom ratu u petnaestak zračnih napada njemačke i savezničke vojske. Dva koncepta imaju i svoje nositelje, političke protagoniste (masa i članovi Narodnog odbora) i profesionalce (konzervatore iz Zagreba i Rijeke, koji u Krajaču imaju najvažnijeg saveznika). Prvi dio teksta nudi opis političkog konteksta u kojem se Senj nalazio u doba Krajačeva imenovanja za počasnoga konzervatora. Tu se donose podaci iz tadašnjega tiska o političkim idejama, projektima izgradnje reformirane nove države, ideologiji napretka i ideji pamćenja unutar post- staljinističkog poimanja prošlosti. Tomu se pridružuje angažman Vuka Krajača, koji je svojim konzervatorskim argumentima htio obraniti grad od prodora brze prometnice, rušenja i nijekanja lokalne arhitektonske specifičnosti. U tom se smislu ističu Krajačevi tekstovi (Promemorija iz 1947. i Elaborat iz 1949.) o sintezi obnove i razvoja grada te očuvanja njegovih spomenika. U članku se spominju najvažniji Krajačevi dosezi u Senju u prvom razdoblju djelovanja: osnutak Muzejskoga društva (koje okuplja gotovo 10 posto stanovništva), stilsko restauriranje palače Vukasović u zgradu Gradskog muzeja, zalaganje za istodobni razvitak i očuvanje specifičnosti starog Senja. U tekstu se spominju i drugi Krajačevi uspjesi: očuvanje i restauriranje renesansne kule Šabac u gradskoj luci, pronađene unutar porušenog industrijskog sklopa Paromlina, rasprave s gradskom upravom zbog izgradnje u porušenom srcu grada (tržnica na Maloj placi), prijedlozi za izgradnju Uskočkog mauzoleja na mjestu razorene crkve sv. Franje, zalaganje za revitalizaciju porušenih četvrti s malom arhitekturom Senja. Svi se ti dosezi uspoređuju s europskim iskustvima. Autor u Krajačevu zalaganju za novu arhitekturu s reminiscencijom na stariju izgradnju vidi staljinistički model izgradnje grada s nacionalnom formom i socijalističkim sadržajem. U definiranju odnosa glavnih spomeničkih atrakcija i njihova razorena ambijenta prepoznaju se srodnosti s postavkama istočnonjemačke službe zaštite spomenika (tzv. „tradicijskim otocima“, die Traditionsinseln), no s većim senzibilitetom i nostalgijom prema prethodnom gradu, što podsjeća na srednjoeuropsko valoriziranje starih ambijenata ali i na tradiciju talijanske škole restauriranja od Giovannonija do Brandija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA