Naslov
MOZAK – zagubljen u persuazivnom prostoru umjetne inteligencije
(BRAIN - Misplaced in the Persuasive Area of Artificial Intelligence)

Autori
Balaž, Zdenko

Izvornik
Obilježavanje Tjedna mozga u Hrvatskoj

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostalo

Godina
2017

Ključne riječi
kaptologija, persuazija, simulakrum, dizajn, multimedija
(captology, persuasion, simulacrum, design, multimedia)

Sažetak
Obilježavanja Tjedna mozga u Hrvatskoj na Elektrotehničkom odjelu TVZ-a, tradicionalno, četvrti puta za redom provodi se kroz Kolegij Inteligentni sustavi javnim predavanjem i radionicom. Javno predavanje obrađuje dvije teme. Prva je: Mozak izgubljen u prostoru persuazivnog bezmjesta koja obrađuje tri poveznice mozga i prostora anazirajući prvu poveznicu kroz esej Marca Augéa: „Ne mjesta“, koji dualizam prostora i vremena u današnjem svijetu i suvremenoj kulturi, promatra kao supermodernitet koji zbunjuje mozak. Druga je poveznica kritičko pitanje koje postavlja Guy Louis Debord o nepostojanosti prostora u kojem se danas nalazi društvo spektakla zbog ozbiljne znanstveno-tehnološke apokalipse. Treća je poveznica spoznajna mijena funkcije duha, tijela i samosvijesti, koje navodi mozak na propitivanje što se uistinu zbiva s antropološkim obzorjem čovjeka u vremenu inteligentnih tehnologija unutar preobilja koje Jean Baudrillard naziva simulakrum. Prostor koji percipira mozak virtualno kroz moderne tehnologije je puka suprotnost od boravišta i obitavališta. Takav je prostor uvjetovan persuazivnim ovisnostima. Simbiotička virtualna prostornost u kojem se nalazi mozak korisnika opčinjen razvijenim inteligentnim interaktivnim tehnologijama postaje bezmjesto. Pojavom bežičnog sve raspoloživog Interneta prostor je postao izgubljeno mjesto jer je u stvari to svaki korisnički odnos u bilo kojem prostoru koji je kaptološki uvjetovan, a ne životno-iskonski. Prihvaćeno imperativom mehaničke svrsishodnosti „dobivanja na vremenu“ u doba opće prekomjernosti ni ne pokušava se inicirati povratku staništa ili boravišta jer ono asocira na provincijalizam i kampanilizam. Izgubljenost u životnom prostoru postaje novi standard modernog društva a zaokupljenost čovjeka u bezmjestu u zgušnjenom vremenu s milijunima znakova i prividno povećani standard kroz konzumersku dostupnost rezultira efektom odvraćanja mozga od dubinskog shvaćanja. Inteligentne tehnologije, i eruptivan tijek informacija, te njihovo gomilanje do razine „big data“, imaju sve više funkciju kontraefekta koje poručuju moderni artifakti: model, simulacija i simultanost. Model nadilazi transcendenciju zbilje jer se danas sve može modelirati. To je anticipacija svake moguće zbiljnosti koja kroz modeliranje zatvorenim krugom neprestano otvara iluziju da društvo smjera višim fazama napretka, čime je sve dopušteno. Simulacija označava i postanak i gubitak biti. Gospodari simulacija u kontekstu projekcije iz inteligentnih tehnologija nisu određeni ljudi, vjerojatno je to nešto treće, po svemu sudeći nekakav holodek, ali koji je djelo ljudskih ruku. Simultanost i to ona apsolutna je vrijeme u kojem život postaje bez stvarnosti jer ne poznaje prostor, a virtualnost je neka nova realnost. Takva realnost je postala simulakrum simulacije. To je kulturna reprodukcija i oblikovanje ponašanja i atributa populacije novim tehnološkim sredstvima direktnim utjecajem na mozak. To je kopija koja je nadjačala original. „Hiperrealnost“ je naziv za kulturno stanje u kojem se ciklus društvene reprodukcije radikalno skratio i stvarnost je iščeznula u hiperstvarnosti. Druga tema obrađuje primjer Williama Outhwaitea kako mozak uči razumijevati kod upoznavanja drugih ljudi u prostoru preko četiri kategorije: 1. Kategorija fizičkih činjenica koje se mogu uočiti, (kako ljudi izgledaju i čega je to posljedica), i koje su razumljivi fenomeni u relevantnom smislu riječi kada su viđeni i kao oznaka nečega ne fizičkog iz prošlog vremena ili nečega povezanog s mentalnim stanjem. 2. Kategorija stanja uma kod drugih koje može biti prepoznato trenutno ili se o njemu može zaključiti na osnovi stečenih dugotrajnih spoznaja. 3. Kategorija djelovanja drugih, (uočavanjem onoga što drugi rade i što oni sami smatraju da rade), 4. Kategorija pitanja zašto se određene stvari rade, što ljude motivira da to rade. Kroz kategorije se analizom motiva i hermeneutičkog razumijevanja, psihološko razumijevanje o mentalnim stanjima ljudskog uma promatra na temelju tri zaključka o motivima ljudi i njihovim intencijama, (1.vidljivi znakovi, 2. eksplicitne izjave i 3. znanja o "činjenicama situacije") Situaciju Detlev von Uslar opisuje kao "susret“, susretanje ljudi u prostoru, nazvanu "psihologija situacije" i koju opisuju četiri aspekta, (1. vremenitost, 2. svjetovnost, 3. tjelesnost i 4. susret). Do istog zaključka dolazi Charles Duhigg, Marijan Cipra i Günter Figal koji prilikom susreta ponašanje ljudi u prostoru opisuju kroz kategorije: (lokacija, vrijeme, emocionalno stanje - mozak, drugi ljudi i ono što se neposredno dogodilo). Radionica obrađuje primjere koji pokazuju kako mozak uči u prostoru kod susretanja drugih ljudi, a kako zaboravlja u prostoru persuazivnog bezmjesta

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti

POVEZANOST RADA