Naslov
Položaj mandibularnog kondila kod stabilizacijskih udlaga različite debljine
(Condylar position with stabilization splints of different thicknesses)

Autori
Profozić, Anja ; Plazibat, Antonia ; Čimić, Samir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Sažeci Međunarodnog kongresa Hrvatskog stomatološkog društva HLZ-a i 1. Međunarodnog kongresa Hrvatskog društva za minimalno intervencijsku dentalnu medicinu HLZ-a u suorganizaciji Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: „Znanost i umjetnost zajedno“. U: Acta stomatologica Croatica 2017 ; 51(1) / Vidović Juras, Danica ; Jurić, Hrvoje ; Baraba, Anja - Zagreb, 2017, 81-81

Skup
1. Međunarodni kongres Hrvatskog društva za minimalno intervencijsku dentalnu medicinu HLZ-a u suorganizaciji Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: „Znanost i umjetnost zajedno“

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 18.11.2016. - 19.11.2016

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
okluzijska udlaga ; mandibula ; kondil
(occlusion splint ; mandible ; condyle)

Sažetak
Uvod: Stabilizacijske udlage su najčešći oblik terapije temporomandibularnih poreme- ćaja. Mehanizam djelovanja udlaga tijekom njihovog nošenja još uvijek je kontroverzan. Svrha ovog rada je utvrditi položaj mandibularnog kondila prilikom nošenja stabilizacijske udlage različite debljine. Materijali i postupci: Istraživanje je uključilo 10 potpuno ozubljenih ispitanika (prosjek godina 23, 8, 70 % žena, 30 % muških ispitanika), bez temporomandibularnih poremećaja. Svakom ispitaniku su napravljene po dvije akrilatne stabilizacijske udlage („Michigan splint“). Prva udlaga je napravljena na visini od 1 mm u prostoru molara, dok je druga udlaga napravljena na položaju 3 mm višem od prve udlage (gledano na razini incizalnog kolčića artikulatora). Mjerenja položaja lijevog i desnog kondila kod udlaga izvedena su pomoću ultrazvučnog uređaja za snimanje kretnji donje čeljusti na temelju šest stupnjeva slobode. Nakon što se pričvrstila paraokluzijska žlica i namjestio obrazni luk uređaja, udlage su vraćene u usta. Izmjerena su odstupanja lijevog i desnog kondila u položaju okluzije udlaga naspram referentnog položaja habitualne okluzije: na razini antero – posteriorne (x), vertikalne (y) i lateralne (z) osi. Iz vrijednosti Kartezijevog koordinatnog sustava, izračunate su linearne vrijednosti odstupanja udlaga od položaja habitualne okluzije te su podatci statistički analizirani. Rezultati: Linearna udaljenost između položaja habitualne okluzije i okluzije stabilizacijske udlage visine 1 mm na području molara iznosila je prosječno 2, 04 ± 1, 18 mm, dok je kod druge udlage (+ 3 mm na razini incizalnog kolčića artikulatora) iznosila prosječ- no 2, 32 ± 1, 24 mm. T testom nezavisnih uzoraka nije utvrđena statistički značajna razlika u vrijednostima odstupanja x, y, z osi niti u linearnim vrijednostima odstupanja izme- đu udlaga različite debljine. Zaključak: Podizanjem visine udlage ne mjenja se značajno položaj kondila unutar temporomandibularnog zgloba, te se kod „deblje“ stabilizacijske udlage ne može očekivati ve- ća distrakcija unutar zgloba kod zdravih ispitanika.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Dentalna medicina

POVEZANOST RADA