Naslov
Središnja privredna i zadružna banka d.d. u Zagrebu (1920./1921.-1925./1948.)
(The Central Economy and Co-operative Joint-Stock Bank Zagreb (1920/1921-1925/1948))

Autori
Lajnert, Siniša

Izvornik
Tkalčić : godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije (1331-3517) 19 (2015), 1; 339-454

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Središnja privredna i zadružna banka d.d. Zagreb ; likvidacija
(The Central Economy and Co-operative Joint-Stock Bank Zagreb ; liquidation)

Sažetak
Konstituirajuća glavna skupština Središnje privredne i zadružne banke d. d. u Zagrebu održana je 18. prosinca 1920. Utemeljitelji banke bili su Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo kao središnja zadruga u Zagrebu, Zadruga hrvatskih vinogradara u Zagrebu i Zadruga za proizvodnju sjemenja u Zagrebu. Navedeni utemeljitelji banke imenovali su na tri godine prvim društvenim predsjednikom mons. Stjepana Korenića, kanonika Prvostolnoga kaptola zagrebačkog i drugog podpredsjednika Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva kao središnje zadruge u Zagrebu. Za članove prvog ravnateljstva imenovane su sljedeće osobe: dr. Aleksandar pl. Aranicki, Alfred Dojč (Deutsch), Albert Hajer (Heyer), Josip Kolenc, Đuro Kopač, dr. Milan Krištof, Vinko Majdić st., dr. Milan Marić, Mihovil Nikolić, Joco Oreščanin, dr. Franjo Poljak i dr. Josip Štefinović. U prvi nadzorni odbor izabrani su Ernest pl. Grabarić, dr. Šišman Hernhajser (Herrnheiser), barun Teodor Hunoltštajn (Hunoltstein)-Bunjevac, Juraj Kučić, Ernest Panian, Eugen Podaubski i Franjo Rengjeo. Središnja privredna i zadružna banka počela je sa svojim poslovanjem 1. siječnja 1921. Novoosnovanu banku upisao je 31. siječnja 1921. Kr. sudbeni stol kao trgovačko-mjenbeni sud u Zagrebu u svoj trgovački registar. Bavila se promicanjem zadrugarstva, zadrugarskog prometa, vjeresije i štednje, kao i poljoprivrednog gospodarenja, trgovanja i industrije uobće. Prema riječima predsjednika banke, mons. Stjepana Korenića, Središnja privredna i zadružna banka unatoč toga, što je bila dioničko društvo, ipak je i po svojim dioničarima, i po načinu poslovanja i poglavito po svojoj svrsi, predstavljala neku vrst zadružne ustanove, pa je kao takva obavljala jednu visoku kulturnu misiju, namijenjenu u prvom redu seljačkom narodu, koji je trebalo tvarno pridići, da mu se omogući i olakša kulturni napredak. Temeljna glavnica banke iznosila je 20.000.000, 00 kruna podijeljeno na 100.000 komada dionica glasećih na donositelja po 200 kruna. Većinu dionica banke posjedovalo je Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo kao središnja zadruga u Zagrebu. Banka je imala podružnice u Novigradu Podravskom (osnovana 1921.), Ogulinu (osnovana 1921.), Velikoj Gorici (osnovana 1922.), Karlovcu (osnovana 1923.), Beogradu (osnovana 1923.), Bribiru (osnovana 1923.), Subotici (osnovana 1923.) i na Rabu (osnovana 1923.). Poslovni razvitak banke bio je početkom godine 1924. naglo zaustavljen i prekinut. Tijesni odnos banke prema Hrvatsko-slavonskom gospodarskom društvu k. s. z. u Zagrebu kao njenom glavnom dioničaru, odrazio se i na njezino poslovanje. Poteškoće, u koje je zapalo Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, uglavnom zbog nemogućnosti vraćanja kredita državi, uzrokovale su nagli preokret u poslovanju banke. Svako nastojanje, da svoju sudbinu banka odijeli od sudbine Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, ostalo je uzaludno. Uslijed toga je preko noći u najnepovoljnijem smislu poremećena ravnoteža između bančinih likvidnih sredstava i tekućih obveza, kojima ona od toga trena nije više mogla nesmetano udovoljavati. Time je bio zadan prvi snažni udarac povjerenju, što ga je banka dotada uživala među svojim komitentima. U takvim prilikama nije dakako moglo biti govora o bilo kakvom daljnjem poslovanju, pa je trebalo zatvarati podružnice i od-puštati činovnike. Bruto-dohodak zavoda u godini 1924., nije dostajao ni za pokriće samih upravnih troškova pa je već iz te razlike bio vidljiv prilično osjetljiv gubitak. Stoga je, zaključkom glavne skupštine Središnje privredne i zadružne banke d.d. u Zagrebu održane 3. prosinca 1925., zaključeno da se navedeno društvo razvrgava. Provedba likvidacije povjerena je Prvoj hrvatskoj štedionici u Zagrebu, odnosno osobama koje je ona predložila. Kr. Sudbeni stol kao trgovački sud u Zagrebu dao je 18. prosinca 1925. na zna-nje da je upisana likvidacija Središnje privredne i zadružne banke d.d. u Zagrebu, te upis likvidatora: mons. Stjepana Korenića, Franje Szabe, Dragutina Ritiga, dr. Branka Pliverića, Mihovila Perkovića, svi iz Zagreba i dr. Mile Miškulina iz Gospića. Okružni sud za grad Zagreb objavio je početkom 1948. da je u trgovačkom registru provedeno brisanje Središnje privredne i zadružne banke d.d. u likvidaciji, Zagreb.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA