Naslov
Hrvatska katolička banka, d.d. Zagreb (1907.-1949.)
(Croatian Catholic Bank, d.d. Zagreb (1907-1949))

Autori
Lajnert, Siniša

Izvornik
Tkalčić : godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije (1331-3517) 16 (2012), 1; 121-226

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Hrvatska katolička banka d.d. Zagreb, likvidacija
(Croatian Catholic Bank, d.d. Zagreb, liquidation)

Sažetak
Dana 15. prosinca 1906. objelodanjen je u službenim “Narodnim novinama” poziv na podpisivanje dionica novoga novčanog zavoda pod imenom Hrvatska katolička banka d.d. u Zagrebu. Podpisali su taj poziv kao utemeljitelji: Đuro Andrašević, posjednik ; Josip Bašić, trgovac ; Ante Biljan, posjednik ; Ivan Čefuta, nadbiskupski ekonom ; Josip Domines, odvjetnik ; Franjo Gorničić, trgovac ; Gustav Goršetić, posjednik ; Julijo Hegedüs, magistar farmacije ; dr. Vjekoslav Homotarić, župnik ; Mijo Majnarić, posjednik ; dr. Mirko Marchetti, sveučilišni profesor ; Elizar Mlinarić, nadšumar ; dr. Josip Pazman, sveučilišni profesor ; dr. Dominik Premuš, kanonik ; Antun Stiplošek, posjednik ; Franjo Šantl, trgovac ; Eugen Šlangenberg, obrtnik ; Dragutin Vasić, draguljar i urar, te Niko Vragović, posebnik. Temeljna glavnica ustanovljena je sa 250.000, 00 kruna, rok odpisa do 31. siječnja 1907., a kao prijavno mjesto Hrvatska katolička gospodarska udruga u Zagrebu. Nakon što je podpisivanje dovršeno, sazvana je za dan 18. travnja 1907. ustanovljujuća glavna skupština novog bankovnog zavoda u dvorani Hrvatskoga katoličkog kasina u Zagrebu. Na ovoj je konstituirajućoj skupštini imenovano prvo ravnateljstvo i za kratko su obaviješteni svi dioničari posebnim dopisima, da je banka odpočela 15. svibnja 1907. sa svojim poslovanjem u Kukovićevoj ulici, br. 3. Prvomu je ravnateljstvu bio predsjednik dr. Mirko Marchetti, podpredsjednici: nadarbenik Stjepan Bićanić i Mijo Majnarić, a članovi: Ante Biljan, Josip Domines, Franjo Gorničić, Gustav Goršetić, Julijo Hegedüs, profesor dr. Ladislav Jambreković, obrtnik Ivan Kralj, obrtnik Dragutin Marchesi, zamjenik kr. javnog bilježnika Milan Mihaljinec, sveučilišni profesor dr. Hugo Mihalović, dr. Josip Pazman, Antun Stiplošek, Eugen Šlangenberg, Dragutin Vasić i Niko Vragović. Temeljna glavnica od 250.000, 00 kruna uplaćivana je postupno, tako da je cijela bila podpuno uplaćena do 30. lipnja 1908. Prva poslovna godina trajala je od 15. Svibnja 1907. do 31. prosinca 1908. Tada je mladi zavod zatekla prva neugodnost: novčana kriza uslijed pripojenja Bosne, a s njom i njezina neizbježiva posljedica: skupoća novca. Unatoč toga, krajem prve poslovne godine, dok zavod nije bio objelodanio još nijedne svoje bilance, štedni su ulošci iznosili već skoro 800.000, 00 kruna, dakle trostruku temeljnu dioničku glavnicu, a koncem druge poslovne godine poskočili su gotovo na 1.200.000, 00 kruna. U međuvremenu se zavod preselio u svoje nove poslovne prostorije na Jelačićevom trgu, br. 3. U godini 1910. preuzeo je zavod likvidaciju Prve hrvatske gostioničarske banke i kupio posjed Selno kod Krapinskih Toplica, da ga parcelira. Ova je parcelacija trajala do godine 1916. U godini 1911. nabavio je zavod zgradu u Jurišićevoj ulici, br. 10, u koju se uselio naredne godine. U godinama 1915.-1917. nije se pod pritiskom teških ratnih prilika poslovanje moglo povoljno razvijati. Godine 1917. kupila je banka neka dobra u Đakovštini, koja je sljedeće godine s uspjehom rasprodala. Odmah iza rata nastala je velika potražba za novcem, te je godine 1918. povišena temeljna dionička glavnica na 1.000.000, 00 kruna, zatim godine 1919. na 2.000.000, 00 kruna i iste godine opet na 5.000.000, 00 kruna, te godine 1920. na 10.000.000, 00 kruna. Iste godine osnovala je banka sa sinovima Josipa Svobode iz Bjelovara dioničko društvo pod imenom “Prva bjelovarska tvornica suhomesnate robe Josipa Svobode sinovi”, koju je podigla na zamjernu visinu i godine 1930. prepustila braći Svoboda. Osim toga, banka je godine 1920. kupila i kuću u Zagrebu na cesti Svetice, br. 15, sa zemljištem u površini od oko 3 i ½ rali. Pazeći uvijek na mobilitet zavoda, povišena je godine 1924. temeljna dionička glavnica na 4.000.000, 00 dinara, a godine 1927. konačno na 5.000.000, 00 dinara, koja je dionička glavnica podpuno uplaćena. Godine 1943. dionička glavnica povišena je od 5.000.000, 00 kuna na 12.500.000, 00 kuna, a godine 1944. od 12.500.000, 00 kuna na 20.000.000, 00 kuna. Zbog obtužbe za suradnju s neprijateljem, Okružni narodni sud za grad Zagreb u krivičnom predmetu protiv upraviteljstva Hrvatske katoličke banke: Julija Susanića, Josipa Hrustića, Mirka Kapića, Dragutina Marchesia, Josipa Magića, ing. Ladislava Jovića i Franje Jurinca, osudio je na glavnoj raspravi, održanoj 4. prosinca 1945., pod brojem Kz. 619/1945.: Julija Susanića na dvije godine lišenja slobode s prinudnim radom, jednu godinu gubitka političkih i pojedinih građanskih prava i zapljenu cjelokupne imovine ; Josipa Hrustića na dvije godine lišenja slobode s prinudnim radom, jednu godinu gubitka političkih i pojedinih građanskih prava, te zapljenu cjelokupne imovine ; Mirka Kapića na dvije godine lišenja slobode, jednu godinu gubitka političkih i pojedinih građanskih prava, te zapljenu cjelokupne imovine ; Dragutina Marchesija na tri godine gubitka političkih i pojedinih građanskih prava, te zapljenu cjelokupne imovine, te Franju Jurinca na dvije godine lišenja slobode, jednu godinu gubitka političkih i pojedinih građanskih prava. Josip Magić i inž. Ladislav Jović oslobođeni su od svake kazne. Ujedno je naložena zapljena cjelokupne imovine Hrvatske katoličke banke d.d. u Zagrebu. Narodna banka FNRJ – Centrala za NRH Zagreb, kao likvidator, 17. studenoga 1949. objavljuje da je likvidacija Hrvatske katoličke banke d.d. Zagreb završena pravomoćnim sudskim rješenjem, a po propisima Uredbe o likvidaciji odnosa nastalih konfiskacijom imovine privatnih kreditnih poduzeća.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA