ࡱ> a8bjbj 80M\M\d ((^8.tD60C5E5E5E5E5E5E5$8:^i5)i56444C54C5444.:j)f4/56064;1;4;44i5i536;(> f:Filozofija i politika: O istozna nosti filozofirajueg s vladajuim subjektom izv. prof. dr. sc. Marijan Krivak Sveu iliate Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Osijek Sa~etak U svojoj knjizi Vladanje sobom i drugima Michel Foucault se posebice usredoto uje na vrlo specifi an odnos izmeu filozofije i politike. Kao predlo~ak e mu poslu~iti Platonovo filozofsko i ~ivotno iskustvo preneseno u VII. Pismu, kao i u njegovoj Politeji. Naspram anga~iranog Platonova pristupa ovoj problematici supostavlja se drugi stav odnosa filozofa prema polituci  onaj kinika Diogena. Dok Diogen taj odnos postavlja na javno mjesto  Agoru, Platon se usredoto uje na duau vladara. Je li mogue pomiriti ova dva pristupa odnosu filozofije i politike? Foucault e ovaj osebujni odnos razmatrati u djelokrugu svoje hermeneutike subjekta. S jedne strane, on se pita kako politika mo~e filozofiji slu~iti kao kuanja stvarnosti. S druge, na koji se na in filozofijska spoznaja pokazuje nepohodnom u samoj praksi vraenja vlasti. Foucault ustvruje da u ovim pitanjima filozofija mora rei istinito u odnosu na politiku, ali ne mora rei ato politika doista mora initi. Dva integracijska momenta odnosa politike i filozofije  javno mjesto i duaa vladara  za Foucaulta se razrjeauju u njegovoj tvrdnji o nu~nom meusobnom odnosu, no i nemogunosti podudaranja izmeu filozofije i politike. Kako se objaanjava taj odnos? Foucault govori o potrebi jednog te istog subjekta valjanog vladanja s filozofirajuim subjektom. Filozofija svoju stvarnost odnosa s politikom izvodi iz definiranja na ina bivanja politi arem. Radi se o osebujnoj Foucaultovoj verziji subjektivacije. Koliko je ona u vezi s onime ato o politi koj subjektivaciji govori Jacques Rancire? Ovo i druga pitanja pokuaavaju se rasvijetliti izlaganjem o mogunosti plodotvornog dijaloga izmeu filozofije i politike Klju ne rije i: Filozofija, politika, Foucault, javno mjesto, duaa vladara, subjektivacija. Vjekovna je meupovezanost izmeu filozofije i politike. Ovaj je odnos, koliko nekada toliko i danas, od odlu ujue va~nosti za opstanak kako filozofije tako i politike. No kakva je, zapravo, priroda tog odnosa? Po emu je on toliko presudan za oba koncepta u njemu su-postavljena? Moraju li filozofija i politika uope biti u takvoj vrsti odnosa? Michel Foucault diplomirao je iz filozofije 1948. na Ecole Normale Superieure. Iz politike nikada nije dobio takovrsni certifikat. Ipak, u podtekstu svih Foucaultovih bavljenja filozofijom, stoji i tzv. ontologija aktualnosti. Ova se, pak, prirodno nadovezuje na filozofiju kao prakti ku disciplinu, tj. onu koja u svom opisu ima i neposredan odnos s onime politi kim. Odakle, naposljetku, ova povezanost izmeu filozofije i politike? Naravski, ne treba ii dalje doli do anti kog polisa. Polis je prirodno geo-filozofsko okru~je i jedne i druge discipline. Polis je susretiate gr stva i svih nomadskih utjecaja koji se prirodno kreu, de-teritorijalizirajui se, kroz isturenost ovoga prostora, kako bi se ovdje re-teritorijalizirali. Naravno, rije  o slikama iz Deleuzeova i Guattarijeva ispitivanja pod naslovom Geofilozofija iz zajedni ke im knjige `to je filozofija? Izravno tematiziranje nare ene problematike meuodnosa filozofije i politike slijedim, pak, iz Foucaultove knjige Vladanje sobom i drugima. U knjizi, ija je klju na rije  parrsia  ili javno govorenje istine u lice vladara u demokratskome poretku vladavine  posebi no se jedno predavanje izrijekom posveuje ovoj temi, navlastitom odnoaenju filozofije i politike. Drugi sat Predavanja od 23. velja e 1983. biti e mi izravnim sugovornikom u razmatranju nare ene teme. Nakon ato je u prethodeem, Prvom satu istoga dana tematizirao zagonetnu bezli nost Platonovih politi kih savjeta koje on podaruje Dioniziju  a ato je ostalo zabilje~eno na stranicama njegova VII. Pisma  pojavila se kod Foucaulta potreba da pokuaa opravdati ovaj, naoko, jalovi pokuaaj da se u politi ku praksu uvede navlastito filozofski diskurs. Platon je, dakle, pokuaao vrlinu parrsiae prenijeti obojici Dionizija, Starijem i Mlaem, te kasnije Dionovim prijateljima. Radilo se ovdje o svojevrsnoj dijagnostici, ostvarivanju nagovaranja, te predlaganju re~ima, ato e sam Foucault istaknuti kao glavne naglaske predavanja. Nakon uvenog VII. Pisma, slijedi prou avanje dijela teksta iz manje poznatog VIII. Pisma. U zaklju ku prethodeeg poglavlja tematizira se parezija kao ono ato stoji u korijenu svakog politi kog savjeta. Parezija je, rei e Foucault, djelatnost koju Platon prepoznaje i potra~uje u temelju, u korijenu svojega djelovanja kao savjetnika. Iako se, ponajprije, radi o filozofskom diskursu govorenja istine, Platon e ga pokuaati utjeloviti i u praksi obnaaanja politi ke vlasti. Rei sve, rei to otvoreno, rei to kao istinu, i napokon, rei to hrabro u lice tiraninu, unato  opasnosti u kojoj se potom zatje e vlastiti ~ivot osnova je ovog govora koji se naziva parrsia. Od politi ke zbilje filozofski diskurs dobiva jamstvo da nije jednostavno tek logos, da nije tek rije  dana u snu, nego da zbiljski doti e ergon, upravo to ato tvori zbilju. Foucault je na mnogo mjesta naglaaavao svoj temeljni filozofski projekt. Tako e biti i na po etku zbirke predavanja pod naslovom Vladanje sobom i drugima. Kroz svoju Povijest misaonih sustava, on e istaknuti tri momenta prou avanja. Naziva ih iskustvenim ~ariatima. Prvo, to su oblici mogueg znanja, njima se bavi arheologija znanja. Drugo, radi se i o artikulaciji normativnih matrica ponaanja za pojedince, koji se usrediatuju oko genealogije moi. Tree, i kona no, autor se bavi virtualnim na inima postojanja za mogue subjekte. Ovo je tzv. hermeneutika sebstva. Upravo ovom treem biti e posveena i nare ena predavanja. * * * Drugi sat predavanja od 23. II, zapo inje istra~ivanjem temeljnih i stalnih crta u odnosima izmeu filozofije i politike. Nakon toga se istra~uje zasebna povijesna konjunktura, a koja e prakti ki odreivati sudbinu ovoga odnosa sve do kraja antike. Last, but not least, Foucault e nastojati pokazati to ku gdje se spajaju filozofija i politika, filozofiranje i djelovanje, precizno mjesto gdje politika mo~e filozofiji slu~iti kao kuanja stvarnosti. S Foucaultom  rei e }arko Pai  zadaa filozofije postaje pitanjem smisla politi koga djelovanja u moderno doba. Iako se u istra~ivanjima radi o analizama anti ke misli, upravo je modernost, tj. aktualitet ono ato Foucaulta zanima. Praksa koja u kritici privida, varke obmane i laskanja nalazi svoju funkciju istine izri ito je bila prisutna u parezijasti kom govoru Platona i antike, a se jednako tako postavlja i kao postulat Foucaultove ontologije aktualnosti. Politika i filozofija, dakle, uspostavljaju nu~an odnos, ali se ne radi o podudaranju. Nota bene, filozofija ne treba kazati o najboljim na inima vraenja vlasti. To mora znati politika sma. Filozofija se zadr~ava u podru ju odnoaenja spram vlasti, u svojevrsnom su eljavanju ili u presjeku s njome. Filozofija ne treba rei vlasti ato da ini, ali mora postojati kao istinito govorenje u odreenom odnosu s politi kim djelovanjem... ni viae ni manje. Iako Foucault ovdje pomno analizira diskurse ato ih postavlja Platon u svojemu VII. Pismu i Politeji, uz ovakav odnos filozofskog istinitog govorenja s ispravnom politi kom praksom, tematizirat e i alternativni oblik te relacije. Naime, filozofski ~ivot u antici vrlo je razuen i u njemu se detektiraju i sasvim razli iti pristupi ovome pitanju, naizgled posve nesumjerljivi s ovim Platonovim. Ovdje se doti emo herojske figure Diogena iz Sinope. Poprili no je znano da se u gr kome svijetu prakticirala maksima staraj se o samome sebi, kao drevnija i utjecajnija od onoga poznatijeg imperativa gnothi se auton. Staranje o samome sebi temeljni je princip kojime se mo~e opisati filozofijsko stajaliate gr ke, helenisti ke i rimske kulture. Tako je i Diogen odreeni tip subjektiviteta koji utjelovljuje tvrdoglavu vezu filozofskog ~ivota u odnosu na politi ku praksu. Diogen pripada skupini koja se naziva kinici. Sukobljavanje, poruga, ismijavanje... nu~na izvanjskost istinitog govorenja prema politi koj praksi dio su njegova diskursa. Kada nakon Heronejske bitke biva zarobljen i suo ava se samim monarhom, Filipom Makedonskim, na suverenovo pitanje: Dakle, tko si?  Diogen odgovara Ja sam uhoda tvoje pohlepe. Joa je, pak, uveniji njegov dijalog s Filipovim sinom Aleksandrom. Isto pitanje, ovoga e puta Diogen i sam uputiti imperatoru. Makedonski suveren odgovara: Ja sam veliki kralj Aleksandar. Diogen sasvim lakonski na to uzvraa: Ja u tebi rei tko sam ja, ja sam pas Diogen. Ovdje se utjelovljuje ista izvanjskost izmeu kraljevske i filozofske osobe. Diogen Kinik (kinos = pas) objaanjava svoje ponaaanje. Ja sam pas jer se ulagujem onima koji mi daju, lajem na one koji mi ne daju, te grizem one koji su zli. Ovo je filozofska parezija sasvim druga ija od svih ostalih ato ih Foucault tematizira u Vladanju sobom i drugima. Onkraj Euripidova Iona i Sofoklova Kralja Edipa, Tukididovih izvjeaa o Periklu, te Platonovih parezijasti kih svjedo enja u VII. Pismu i Politeji, ovdje se pokazuje radikalna parezija, kao drugi pol hrabrog i javnog govorenja istine vladaru u lice. Isto je vezano uz anti ki pojam agore, trga, kao mjesta neskrivenog susreta filozofije, u svom istinitom govorenju, koje treba igrati ulogu u politici. Diogen je takav filozof graanin. O tome sarajevski filozof Ugo Vlaisavljevi kazuje: Graanin je onaj koji ne obitava na zemlji, on ne obitava na nekom staniatu i ima neki nedostatak teritorijalnog odreenja. Tek sa gr kim gradovima-dr~avama po inje ne uveni proces deteritorijalizacije ovje anstva o kojem tako ~ivopisno govore Deleuze i Guattari. Graanin je ovdje i ondje, svugdje i nigdje, on je svagda 'na putu'. Ako je roba u razmjeni, novac u opticaju, graani cirkuliraju. Zato grad ne mo~e biti zavi aj. Bezavi ajnost je gradski izum, istinska tekovina urbanizacije. Gradska djeca se ne raaju u gradu, iza nekih zidina, nego po svuda u svijetu. Njihovo roenje opisuje as u kojem su njihovi roditelji morali zastati na svom putu. Zato su velike imperije mogle nastati tek nakon ne uvenog razvitka mediteranskih gradova-dr~ava  i to kao njihova zalea. S gradovima po inje nastanjivanje svijeta kao raseljavanje starosjedilaca. Platon onkraj ovoga drskog diskursa uspostavlja sasvim druk iji pristup. Njegovo je polaziate viae paidagogi ko, zapravo psihagogi ko, ono (naizglednog?) poistovjeivanja filozofirajueg subjekta i subjekta koji vrai vlast. Premda, ovdje se joa, rei e Foucault, ne mora projicirati neko politi ko djelovanje. Filozofski diskurs  ovdje Platonov  ne mora propisati neko konkretno politi ko djelovanje. On ka~e istinito u odnosu na njega, u relaciji prema vraenju politike, te u odnosu na politi ku osobu. Radi se, naravno, o Dioniziju. Tek je ovdje trajni odnos filozofije i politike. Foucault e sad ovo joa jasnije specificirati. Filozofija mora rei istinito u odnosu na politiku, ali ne mora rei ato politika zaista mora initi. Filozofska je istinitost od onoga reda koji ne propisuje shvaanje prava, suvereniteta, donoaenja odluka, institucionalnih reformi... niti bilo koji drugi oblik politi ke prakse. Filozofsko istinito govorenje nije politi ka racionalnost. Ali, uvijek je potrebno da se neka filozofija  i danas i u Platonovo doba  stavi na kuanju svoje stvarnosti. Dakle, u odnosu izmeu politike i filozofije ne postoji podudaranje, ali je meuodnoaenje nu~no. Najvei su problemi povijesno nastajali kada se ~eljelo nametnuti tu podudarnost, kada se filozofska istinitost ponekad ~eljela misliti i formulirati u poklapanju sa sadr~ajima neke politi ke racionalnosti. (Nije suviano ovdje uzgred spomenuti i uveni slu aj Heidegger u 20. stoljeu). Foucault je ovdje vrlo oprezan i kada kazuje: Filozofija i politika moraju biti u vezi, u uzajamnosti, nikada ne smiju biti u poklapanju. Filozofski je diskurs navlastit. Politi ka je praksa takoer navlastita. Nikada nije bio pravi izazov rei politi arima ato da ine. Filozofski je diskurs postojei tek kao filozofska istinitost. Istina se dogaa kao politika istine. Odnos filozofije i politike uvelike se prelama kroz moderne forme demokratskih 'jezi nih igara' (mogli bismo rei prizivajui kasnog Wittgensteina  op. MK). S pravom se mo~e kazati da kao ato u Foucaulta ne postoje razdvojene sfere etike i estetike, tako isto vrijedi i za odnos filozofije i politike. Mogli bismo rei da je tree Foucaultovo podru je bavljenja, svojevrsna estetika egzistencije ono ato razrjeaava prijepore izmeu vladavine diskursa i vladavine dispozitiva. Dakle, odrjeauje vor izmeu arheologije znanja i genealogije moi. Foucault u nastavku analize u nare enom predavanju govori o jednoj specifi noj povijesnoj konjunkturi. Sve do kraja anti kog svijeta razvija se ova veza izmeu filozofije i politike kao dominantna s obzirom na osebujnu strukturu grada-dr~ave, tj. modela polisa. Kasnije se aktualnom pojavljuje sveza izmeu pobjednika i pobijeenih u okviru carstva i monarhije. Od stvaranja velikih helenisti kih monarhija do zaokru~ivanja Rimskog Imperija, mijenjaju se i okviri meuodnoaenja filozofije i politike. U tom e se procesu i preobra~avanju pojaviti konkretan politi ki problem kao onaj politi kog jedinstva ato ga treba organizirati kada grad-dr~ava, kao oblik i formula dr~ave, viae ne odgovara jednom tipu obnaaanja vlasti koji e zemljopisno, u pojmovima prostora i u pojmovima stanovniatva, beskona no prelaziti granice. Kako tada misliti politi ko jedinstvo? `to e filozofija tada trebati rei u vezi svog odnoaenja s politikom? * * * Foucault navodi primjer jednog uspjeanog filozofa-vladara, kojega vidi u liku Marka Aurelija. Kroz cijelu se anti ku proalost  periodu izmeu I. i II. stoljea po Kristu  odvija rasprava u znaku tih pitanja. Dakle, kakav je na in postojanja tih novih politi kih jedinica koje se upravo grade iznad dr~ava, ne uniatavajui ih posve, ali su u odnosu na njih drugoga reda? Tj. koji tip vlasti u njima mora obnaaati monarh? Foucault daje neke provizorne odgovore koje e kasnije uobli iti u svoju politiku istine. Rei e da se ve u ovome Platonovu diskursu  a s obzirom na odnos filozofije i politike  vide skicirane nove politi ke stvarnosti koje e trajati i opstajati tijekom sljedeih 800 godina, sve do kraja Rinskog Imperija. Te su dvije stvarnosti, sjedne strane, samo Carstvo, a s druge Vladar, tj. Monarh. (Tu je i korijen Foucaultova naslova  Vladanje sobom i drugima.) Foucaultova analiza rada i brige oko sebe subjekta za vlastiti ~ivot tijekom antike nastavlja se usredoto ena oko ovog povijesnog prijeloma. Gr ka, Rim i kraanstvo novoga vijeka, ipak, tek su meupostaje do onoga do ega je njemu posebice stalo. A to je, naravno, ontologija sadaanjosti, svojevrsna ontologija moderniteta. On se uporno kree prema osnovnoj temi svoje posljednje faze filozofiranja. A ta je, opet naravno, tzv. estetika egzistencije. Cum grano salis, ontologija je to koja nema izravne veze ni s estetikom kao filozofskom disciplinom, a niti s egzistencijalizmom kao povijesnom doktrinom. Radi se, ponajprije o svojevrsnom spoju etike i estetike u pojedin evu zalaganju za politiku istine. Eti ki obrat kroz 'estetiku egzistencije' politi ki je projekt singularnoga sebstva ovdje i sada. Foucault e biti uvjeren da e upravo preko Platonova diskursa biti mogue zahvatiti ovu novu povijesnu konjunkturu i trajni odnos izmeu filozofije i politike. Treba samo prepoznati ato Platon hoe rei kada ustrajava na tome da filozof govori suverenu. Ili, ato zna i kada ka~e da sam suveren mora biti filozof? Postavlja se, meutim i odlu no pitanje: Kako filozofija mo~e uvjeriti u svoju zbilju na na in da ona nije jednostavno tek logos, ve da se ista mo~e i ostvariti, da postane ergon? Gdje se sada deaava su eljavanje filozofije i politike? * * * v x z ^ @ T z , ",NP24&2HJ!$!&!ڻڻڻڷhi?h@H6 hi?h' hi?5hZhi?hi?6 h:5hi?h:5hi?hi?5>* hi?hi?h@H hi?h@Hhi? hi?5>*hi?hi?5?B x z .FH&*!,!$$p+|0125`gdi?gdi?$a$gdi?&!(!*!,!!!"@"B"D"V"X"""6#8#b&x&''(((((($)&)0)2)V)X))*t***+++<,@,-..&.(.4.6.... ////40>01122h33R44444jhi?hl0JUhi?h@H56jhi?h@H0JUhi?h@H6 hi?hl hi?h6{ hi?h@Hjhi?h'0JUD45~5577$9&9::::;;8<^<==??h@j@A$A&A8A>BNB&EDEJFLFNFPFGGpIIIJJJBLDLMM&N(NN O4O>OVOnO P P"P4PDQNQxRRRRRRR뾷Ͼ방 hi?hA hi?hS hi?h* hi?hQhi?h@H56jhi?h@H0JUhi?h@H6 hi?h%6 hi?h@Hjhi?h%60JUB5~5555*9,9<\>n@p@CCHJJL*NRRYYB^^^z_|_Xabdgdi?RRRYYYYYYZZZZ[[.\<\z\\\\].]^^p_r_z_|_aa6b8b0c2cccdeeeXfZfzffgghh0h2h8h:hhhhhi`iritijjjjoop hi?h)hi?h)mHsHhi?h@H56h!A hi?hShi?h@H6jhi?h@H0JUhi?h@HmHsH hi?h@H hi?hACdBe^fff8h:hjjllrJsssssuDwwbzzzr}~|~JLgdi?ppqqsshtjtvtxtu"v$vvFxTxbzzzzzz|&}@}l}~~;~J~|~ЀҀDFƁ&(|"$0*,.0<>bhi?h@H56U hi?huTjhi?h@H0JUhi?h@HmHsHhi?h*6h!Ahi?h@H6 hi?h* hi?h@H hi?h)D,ڜ8zBD&ަ(*Ԩ֨bd gdi?Kini ko je rjeaenje vidljivo iz primjera Diogenova izvanjatenja prema nositeljima vlasti. Njezino je prirodno okru~enje prostor Agore, tj. Foruma ili Trga. Dakle, odnos izmeu filozofskog istinitog govorenja i vraenja politi ke vlasti postavljalo se na javno mjesto. O tomu svjedo i i poznati film Alejandra Amenabara Agora (2006.), ali i mnogi drugi vrlo aktualni diskursi o smislu i misiji intelektualaca u okviru novih tehno-znanstvenih paradigmi. Za Platona, meutim, rei e Foucault, mjesto nu~ne i ne-preklapajue veze izmeu filozofskog istinitog govorenja i politi ke prakse nee biti na Trgu. Pa, gdje onda? Platon e ovu vezu smjestiti u duau vladara. Odnos kinizam-platonizam poprimiti e iz toga dramati an zaokret i za odnos izmeu politike i filozofije. Ovo suprotstavljanje takoer bilje~i Diogen Laertije. Videi Diogena Kinika kako pere salatu, Platon mu se obraa: Da si bio pristojniji s Dionizijem, ne bi trebao sam prati salatu.A na to mu Diogen odgovara: Ti, da si nau io sebi prati salatu, ne bi sada bio Dionizijev rob. Ovdje se posebice radikalizira taj odnos. Susret izmeu filozofskog istinitog govorenja i politi ke prakse posjeduje dva integracijska mjesta: javno mjesto ili, pak, duau vladara. U ovome trenutku Foucault priziva ponovno svoj tekst povodom Kantova referiranja na pitanje: `to je to prosvjetiteljstvo. Sjetimo se, i Kant pokuaava odr~ati tezu da filozofsko istinito govorenje ima svoje mjesto u javnosti, ali i takoer da se ovo ima smjestiti u duai vladara ako je to neki prosvijeeni vladar. Ponovno se sjetimo: za Foucaulta u tekstu o Kantu, taj je subjekt bio Friedrich Pruski, dok e tek kasnije politi ko-filozofski subjektivitet biti smjeatem pod solemnim dignitetom Revolucije sme. Foucault ovdje zamjeuje Kantov eklekticizam koji e biti paradigmatski i za itavu povijest moderne filozofije. A ovaj se~e sve do u suvremenost. Pri a o salati ocrtavala je preva~an problem relacije filozofije i politike na Zapadu: hoe li se taj odnos odr~ati na javnome mjestu ili e biti u duai vladara? Poznati dijelovi iz Politeje ponovno su sadr~ani u Platonovu diskursu u VII. Pismu. Nevolje nee prestati za ljudska bia prije negoli ato rod istih i izvornih filozofa ne doe na vlast ili dok rod voa onih koji obnaaaju vlast ne po ne zbilja filozofirati, dragi moj Glaukone. Dakle, u istoj bi se osobi trebali objediniti dynamis te politik kai philosophia. Ovo ujedinjenje politi ke vlasti i filozofa, ini se, le~i u poklapanju. Ipak, prema Foucaultu, ne radi se o istome poklapanju. Ne postoji posvemaanja istozna nost izmeu filozofskog diskursa, filozofskog znanja i politi ke prakse. Ne, jer trebalo bi se doista raditi o stvarnom filozofiranju onih koji vrae vlast. Platon pretpostavlja injenicu da onaj koji filozofira bude takoer onaj koji obnaaa vlast. Kako je tako neato uope mogue? Tako da subjekt politi ke vlasti takoer bude subjekt filozofskog djelovanja. Dakle, radi se o stanovitom obliku subjektivacije. `to ina e Foucault ka~e o subjektivaciji? On  subjektivaciju naziva procesom koji rezultira konstitucijom subjekta, ili subjektivnoau koja je o igledno samo jedna od danih mogunosti organiziranja samosvjesnosti. Dakle, radi se o kontingentnosti na ina konstituiranja subjekta. Ono ato se ini univerzalnim i svevremenim, primjerice u procesu politi ke subjektivacije, pokazat e se tek kontingencijom i proizvoljnom prinudom. Na taj na in, vijdet emo, postoji velika razlika izmeu Foucaulta i Jacquesa Rancirea. To e biti i temeljnom, ontoloakom razlikom izmeu njih dvojice u poimanju tzv. politi ke filozofije. Foucault se u svojim posljednjim spisima  a koji uklju uju tematizirano Vladanje sobom i drugima, te posebice zbirku neautoriziranih tekstova pod naslovom Neustraaivi govor  posebice usredoto uje na termin parrhesia. No ovaj anti ki pojam slu~i mu kako bi pozicionirao i lik suvremenog anga~iranog pojedinca, odnosno filozofa u razlici spram neupitno univerzalnog intelektualca sartreovskog tipa. Foucault postavlja tzv. estetiku egzistencije... kao eti ki problem askeze duhovne slobode. Ona se nalazi u suprotnosti s neupitnom vjerom tehno-znanosti u racionalni izbor pojedinca. Kao ato Kant u treoj kritici pronalazi razrjeaenje proturje ja izmeu istog teorijskog i prakti kog uma, tako e i Foucault razrijeaiti svoju arheologiju znanja i genealogiju moi u sferi hermenutike subjektivnosti koja e biti samo njemu navlastita. Kantova estetska i teleoloaka mo suenja, kroz svrhovitost bez svrhe donosi novu kvalitetu u njegovu kriticizmu. Jednako tako, kod Foucaulta e dogaaj jednokratnoga ljudskoga ~ivota postati estetskom izvedbom slobode. Mo~e se kazati da je ovdje rije  o radikalnom pozivu egzistencije, na osnovu prakse slobode i navlastite politike istine. Naspram sklopova dominantnih oblika moi/znanja, Foucault postavlja modernu praksu istine. No, za nju mu je potrebna pomna analiza anti ke duhovne discipline. Kako se, dakle, suprotstaviti dispozitivu tehno-znanosti koji barata tehni kim jezikom komunikacije? Platon kazuje, a Foucault sluaa i prenosi: subjekt politi ke vlasti takoer ima biti subjekt filozofskog djelovanja. Pojedincu je praksa filozofije, prije svega, bitno, na in da se ustanovi kao subjekt u odreenom na inu bivanja. A taj bi na in bivanja filozofirajueg subjekta morao tvoriti na in bivanja subjektom koji i obnaaa vlast. Kona no, dakle, ono ato je u pitanju nije poklapanje filozofskog znanja i politi ke racionalnosti. Foucaultu je stalo  a za to mu je predlo~ak naravno, ipak, Platon, a ne Diogen  da se ustanovi pozicija istozna nosti na iva bivanja filozofirajueg subjekta i bivanja subjekta koji prakticira politiku. Sa strane politi ara, tj. kraljeva koji bi po Platonu trebali biti s filozofijskim znanjem, eda bi mogli vladati kako valja, trebat e postojati odreeni odnos prakse s filozofijom. Sa strane filozofa, to je suo avanje sa stvarnoau, tj. zbiljom, mogunosau djelovanja. Ako filozofiju pristanemo itamo kao parezijasti ku formu povijesti istinitosti, onda ona treba imati u suodnoaenju s politikom neki test inteligencije. Dakle, filozofija se pojavljuje kao izvanjskost u odnosu na politiku koja je njezina kuanja stvarnosti. Filozofija se, za Foucaulta, pojavljuje kao kritika u odnosu na podru je privida koje je stavlja u izazov da se ustanovi kao istinit diskurs, filozofija kao askeza, to jest kao samoustanovljenje subjekta. Ovo umnogome odreuje i Foucaultovo poimanje onoga politi kog smog. * * * Kako je to pitanje subjektivacije odreeno u jednom drugom pristupu, onome Jacquesa Rancirea? Politi ka subjektivacija proizvod je (raznovrsnih i) mnogostrukih linija raskola, kojima pojedinci i mre~e pojedinaca subjektiviraju raskol izmeu njihovog stanja kao ~ivotinja obdarenih glasom i nasilnim susretom s jednakoau jezika, odnosno logosa. Dakle, u Rancireovoj analizi, prisutna je uvijek razlika izmeu politi ke subjektivacije i policijske identifikacije. Imenovanje proleterom krai policijsku logiku profesija i zna i in subjektivizacije siromaanih i obespravljenih. Dakle, i demokracija nije parlamentarni sistem ili pravna dr~ava. Demokracija se uspostavlja tek inom politi ke subjektivacije. Za Rancirea, sma politika ~ivi u intervalima subjektivacije. Kod Foucaulta svjedo imo ne emu posve druk ijem. Kako bi se doista moglo uspostaviti politi ki stav i pozicija intelektualca danas? Foucault uzor pronalazi u anti koj filozofiji i njezina ideala ostvarenog u polisu. Deleuze i Guattari u svojoj Geofilozofiji knjige `to je filozofija? Postavljaju tezu da se filozofija i demokracija ujedno pretpostavljaju i pobijaju. Pretpostavljaju se jer filozofija cvate samo u prostoru jednakosti, pravednosti i ljepote kao mo dijaloga izmeu bitka i mialjenja u jeziku. Pobijaju se kada demokracija u svojem paradoksu veinskoga na ela istiskuje mo razboritosti (phronesis) u korist zavoenja strastima, taatinom i bogatstvom. Foucault u Platonovim tekstovima vidi temelj svih odnosa izmeu filozofije i politike. Filozofija ne treba rei ato initi u politici. Ona treba biti u trajnoj i opreznoj izvanjskosti u odnosu na politiku i po tomu je ona zbiljska. Filozofija ne treba, nadalje, odjeljivati la~no i istinito ni na podru ju znanosti, ali se mora kriti ki odnositi u odnosu na njezine varke. Kona no, filozofija ne treba razotuiti subjekt. Ona treba definirati oblike u kojima e se odnos sa sobom moi promijeniti. Na in filozofije i u modernom dobu treba slijediti ove ideale. Filozofija kao askeza, filozofija kao kritika i filozofija kao oprezna izvanjskost politici... Sve to zna i da se vezivanje u odnosima politike i filozofije deaava u duai vladara. Ti su odnosi odnosi presjeka, a ne preklapanja. Dakle, tu je i pouka Platonovih tekstova. Ovaj ideal iz anti ke filozofije nije ograni en tek na stanoviti povijesni kontekst ve je, prema Foucaultu, univerzalan. Estetika i etika egzistencije, askeza i samodisciplina, to je onaj model prema kojemu se treba oblikovati i suvremeni intelektualac. Njegova je obveza razotkrivanja re~ima proizvodnje istine, a ato ini i njegovu politiku istine. Foucault definira meuodnos politike i filozofije u temeljnom zadatku suvremenosti, tj. u zadai filozofije kao pitanju smisla politi koga djelovanja u moderno doba. Preduvjet za sve to jest kriti ko, svjesno, eti ko usmjeravanje i esteti ko stiliziranje vlastite egzistencije. To je ono ato ini lik samosvjesnog, anga~iranog intelektualca vjernog politici istine i istinskom ~ivljenju. Sam Foucault, do kraja svog ~ivota, utjelovljuje upravo ovakovo postojanje.  Tekst Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija iz knjige `to je filozofija?, pod naslovomGeofilozofija, preuzet iz asopisa Trei program Hrvatskog radija, 1993, 40, str. 17-30., s francuskoga preveo Borislav Mikuli.  Michel Foucault, Vladanje sobom i drugima. Predavanja na Collge du France, preveo Zlatko Wurzberg, AntiBarbarus, Zagreb 2010. Izvornik je M. Foucault, Le Gouvernment de soi et des autres. Cours au Collge du France (1982-1983), Seuil/Gallimard, Paris 2008.  Vidi M. Foucault, Vladanje sobom i drugima, str. 45.  Isto, str. 10-11.  Isto, str. 257.  Lucidnu analizu Foucaltova odnoaenja spram smisla politi kog djelovanja daje }arko Pai u tekstu: PARRSIA vs. PHRONESIS: Foucault i politi ko danas, u njegovoj knjizi: Sloboda bez moi. Politika u mre~i entropije, Udruga Bijeli val, Zagreb 2013, str. 294-343, navod sa str. 297. Takoer vidi i Jon Simons, Foucault & the Political, Routledge, London  New York, 1995.  M. Foucault, Vladanje sobom i drugima, str. 258.  Michel Foucault, The Hermeneutics of Subject: Lectures at the Collge de France 1981-1982, Palgrave Macmillan, 2005., str. 8.  Diogen Laertije, }ivoti i mialjenja istaknutih filozofa, BIGZ, Beograd 1979, navedeno prema M. Foucault, Vladanje sobom i drugim, str. 258..  Isto.  Isto, str. 258-259.  Ugo Vlaisavljevi, Je li javni forum za intelektualce isto ato i tr~iate za ekonomiju?, poziv na skup PEN Centra BiH, Sarajevo/fojnica, ljeto 2008.  M. Foucault, Vladanje sobom i drugima, str. 260.  Isto, str.260-261.  Vidi }. Pai, PARRSIA vs. PHRONESIS: Foucault i politi ko danas, str. 299.  Vidi }. Pai, PARRSIA vs. PHRONESIS: Foucault i politi ko danas, str. 313.  M. Krivak, Filmozofska Agora. Objavljeno na portalu ljubljanskoga kud LOGOS-a,  HYPERLINK "http://kud-logos.si/2012/08/20/agora/" http://kud-logos.si/2012/08/20/agora/, 2012. Agora je mjesto poraanja i odvijanja onoga ato nazivamo javni diskurs.Na trgu, pred drugima, deaava se najnepatvoreniji oblik demokracije, ona izravna. Glas nezadovoljna ovjeka potrebuje agoru kako bi stekao svoj graanski, politi ki legitimitet. Grci su agore pravili odmah uz luku  da bi mogli naseliti itavo more. Takoer i Ugo Vlaisavljevi, Je li javni forum za intelektualce isto ato i tr~iate za ekonomiju?, poziv na skup PEN Centra BiH, Sarajevo/fojnica, ljeto 2008. Meutim, upravo je trg ono ato ini la~nim takav smisao urbanosti. Istina je da su i drevni gradovi zametnuti oko gradskih jezgri, da u njihovim srediatima ili, ta nije, uzvisinama stoje najprije utvrde. Acropolis je stariji od agore, gornjogradska utvrda navodno datira joa iz neolitskog doba. Isprva je agora slu~ila samo kao mjesto okupljanja onih koji su morali primiti vojne zapovijesti despota iz uprave. Takav je i vladajui model gradskosti koji mi na ovom tlu baatinimo. Bez sumnje je to feudalni model s njegovom koncentri nom topologijom: grad je prije svega gradsko srediate, a ono je postavljeno gore, kao utvrda, kao gradina. Tek podgrad postaje mjesto demilitariziranog, civilnog okru~enja: mjesto trgovine, ali i okupljanja podanika koji bi tu mogli primiti naloge i zapovijesti od onih gore, iz utvrde. Ali grad povijesno nastaje upravo iz decentriranja neolitskih utvrda, iz premjeatanja gradskog ~ivota iz gradine u podgrad, iz akropole u agoru. Tek grad koji izlazi iz utvrda postaje grad u istinskom smislu rije i. Grad, dakle, ima svoju liniju razvitka. To je linija koja se od vertikalne savija u horizontalnu liniju. Zato grad, a pogotovo gr ki grad-dr~ava, nije naprosto dr~ava. Kao ato su to primijetili Deleuze i Guattari, svaka dr~ava ima istu vertikalnu formu u kojoj emo negdje gore, u njegovoj utvrdi, nai nekog despota. On ne mo~e nikako sii dole, na trg, meu graane, osim da se prika~e i da izda neku zapovijest. Despot ne mo~e da trguje; on mo~e samo da ureuje trgovinu i to uvijek tako da prisvoji za sebe neato vrijedno bez razmjene. A kada se ne mo~e trgovati, onda se ne mo~e ni razgovarati. Kada se uka~e nemogunost razgovora, onda se tu uvijek pojavi neki despot i neki podanik, a njih razdvaja neka utvrda. I ne treba zaboraviti: svaka utvrda je gradska!  Navedeno prema: M. Foucault, Vladanje sobom i drugima, str. 264.  M. Foucault, `to je prosvjetiteljstvo, u: emu. asopis studenata filozofije, God. IV, Sv. 2 (10), Zagreb, 1997., str. 87-99, s francuskoga preveo Tomislav Medak.  Vidi Foucaultovu opservaciju o tomu u: Vladanje sobom i drugima, str. 41.  Platon, Dr~ava, V. Sv., 437d-e. Zagreb, 1977., str. 167.  Michel Foucault, Resum de cours 1981-1982, Conferences, essais et leons du Collge du France, Juillard, Paris 1989.  Michel Foucault, Fearless Speech, Semiotext(e), Foreign Agents, New York 2001.  }. Pai, PARRSIA vs. PHRONESIS: Foucault i politi ko danas, str. 321.  Radi se o tekstu Prvog sata Predavanja od 9. o~ujka 1983. Moderna filozofija trebala bi prihvatiti odreene pouke od anti kog svijeta ako se doista radi o tome da zadaa filozofije postaje pitanjem smisla politi kog djelovanja u moderno doba. Vidi opet i }. Pai, PARRSIA vs. PHRONESIS: Foucault i politi ko danas, str. 299.  M. Foucault, Vladanje sobom i drugima, str. 317.  Vidi Marijan Krivak, Jacques Rancire: Prijepor kao osnova politike, u: Biopolitika. Nova politi ka filozofija, Biblioteka Electa, Antibarbarus, Zagreb, 2008., str. 88. U La Nuit des proltaires (Fayard, Paris 1981.), Rancire je pokuaao pokazati da je to u isto vrijeme i gubitak, odlazak onkraj u smislu Nietzscheova Untergang. Prema logici govornih dogaaja, Rancire takoer upuuje na svoj rad Les Noms de l'histoire (Seuil, Paris 1992.). Po njegovu tuma enju, taj je pojam povezan s onime ato Jean-Luc Nancy zove preuzimanje mjesta u Le Sens du monde (Galile, Paris 1993.).  M. Krivak, Biopolitika, str. 88.  G. Deleuze i F.Guattari, Geofilozofija, str. 24.  M. Foucault, Vladanje sobom i drugima.  Sjajne analize u tom smjeru podaruje nam Maja Profaca u tekstu: Mo, identitet i nasilje: Michel Foucault i Judith Butler, svoje knjige Subjekt, nasilje i pravo na kontingenciju, HFD, Biblioteka Filozofska istra~ivanja, Zagreb 2009., str.15-61. Foucault stoga govori o svojoj fascinaciji gr kom etikom, koja se temeljila na pitanju 'osobnog izbora', estetike egzistencije..., str. 55.     b|hz|hp~ަ&(RdΨԨ֨Z\^`bd|hޯ<>ıƱd𱠱hi?hnHtH!jhi?h@H0JUnHtHhi?h@HnHtHhi?h@H5h!Ajhi?h0JU hi?hjhi?h@H0JU hi?huT hi?h@Hhi?h@H6:D~ ؿ~FN<>@XZgdi?dxBntڵܵ"4pt`H~ҿֿؿ. >Zd\"*,(^`:L hi?h3hi?h@H5\ hi?h!hi?h@H6] hi?hNnhi?h@H56jhi?h@H0JU hi?hhi?h@H6hi?h@HnHtH hi?h@H>xz,`r@R\$2,P<gd@Hgdi?&*NP2<`bdf|~RjƼ}ugu` hP^h@HhP^h@H6OJQJ^JhP^h@H6 h@H6h@Hjh@H0JUh'h'6hl h'6 h'h' h3h3 h36h3h'jh'0JU hi?hW^ hi?h@H56jhi?h30JU hi?h3 hi?h@Hjhi?h@H0JU%j "R,.PRT*68:<>@Z*,XҹҮ hQhQ hjh@H h~~h@Hh~~OJQJ^Jh~~h~~6 h~~h~~h~~jh@H0JUjh%60JU h%66h%6hljhl0JUhP^h@H6h@H6OJQJ^J h@H6h@H2|*,.02L|\^`blnz|~Dʻٶٯիէէէէ՜jhuTCJUaJhuTCJaJhnh@HCJaJh*h) hSh@H hS6hSh@HCJaJmHsHhSh@HCJaJh@HhSjh@H0JU hQh@H hQ6hQhQhQ61.^2NP&8,h  h H gd@HgdSgd@H \^nd.2NPRT.4x$&yukugbgukug^Y^R hh@H h6h huT6huTjh@H0JUh@HhuTh@HCJaJmHsHh@HCJaJh@HCJaJmHsHhnh@HCJaJmHsHhnh@H6CJaJhnh@HCJaJh huT0JCJaJjhuTCJUaJ#jh huTCJUaJhuTCJaJhuThuTCJaJ&(x68:^,.Rpd h j h  ^ ` h j n     P f h j l    ޼޸ޱޘޑzvzh! h!h!jh@H0JOJQJU^J hRgh@H hNn6hNnOJQJ^Jh@HOJQJ^J h`h@HhNn hh@H hh@Hhh@H6 h\h@H h@H6h@Hjh@H0JU h6hjh0JU.  L z      2FHJL~   r液}h=o h:5h! h:6h:jh30JU h36 h3h3h3 h!6h@Hjh@H0JUh9|h@HmH sH  h9|h@Hh9|h@H6]h@HOJQJ^J h!h@H h!h!h!h!6h!."$(*.068 hi?hW^ h=ojh=oU "&(,.2468gdi? 61h/R :pi?. A!"#$% %DyK &http://kud-logos.si/2012/08/20/agora/yK dhttp://kud-logos.si/2012/08/20/agora/yX;H,]ą'cs2&6FVfv2(&6FVfv&6FVfv&6FVfv&6FVfv&6FVfv&6FVfv8XV~ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@_HmHnHsHtHP`P @HNormal$dha$CJPJ_HaJmHsHtH DA D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List >@> @H Footnote TextCJaJ@&`@ @HFootnote ReferenceH*4U`4 ' Hyperlink >*phB!B 'apple-converted-spacePK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭VvnB`2ǃ,!"E3p#9GQd; H xuv 0F[,F᚜K sO'3w #vfSVbsؠyX p5veuw 1z@ l,i!b I jZ2|9L$Z15xl.(zm${d:\@'23œln$^-@^i?D&|#td!6lġB"&63yy@t!HjpU*yeXry3~{s:FXI O5Y[Y!}S˪.7bd|n]671. tn/w/+[t6}PsںsL. J;̊iN $AI)t2 Lmx:(}\-i*xQCJuWl'QyI@ھ m2DBAR4 w¢naQ`ԲɁ W=0#xBdT/.3-F>bYL%׭˓KK 6HhfPQ=h)GBms]_Ԡ'CZѨys v@c])h7Jهic?FS.NP$ e&\Ӏ+I "'%QÕ@c![paAV.9Hd<ӮHVX*%A{Yr Aբ pxSL9":3U5U NC(p%u@;[d`4)]t#9M4W=P5*f̰lk<_X-C wT%Ժ}B% Y,] A̠&oʰŨ; \lc`|,bUvPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!R%theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] ! ^ 4%!!"#(+,/M1<@B-DE H{KMgObW3XYZ:^`dy} /AlHA,y/My}0 &!4Rpbdj& 8CEFHJ5d 8DGIK!GX8@0(  B S  ?MOpq/0Z[56LNVWTUceu  ')# $ ^ _  $ % s t Y Z # + - K N PQop<>ijvzEGYZ]`!YZprZ\}YZ |}/0YZ48YZ%(YZ ! !!"%"""""######$$$$Y$Z$$$Y%Z%g%h%n%s%((Z)\)n)o))))) */*C*D***P+R+++,,----O.P...,/O/Y/Z///0 000Y0Z0~000000M1P1E2F2Y2Z23444554666<6=66677!7"7Y7Z7n7p7818Y8[81929p9t9::::;;J;L;Y;Z;><@<i<j<<<<<==`>b>>>>> @"@'@*@@@'A(AuAyABB'C)CCCCC-D/DDDEE'F)FLFMF[F]FFFG>GDGIG HH`HbHH9IkJmJJJJJzKKKKLLMM~MMMMMMNNgOkO'Q(QQQRR RRRRbRcRRR^``'a(aabfcgcccddddddddddd eeee)e,e^e`ehekeeeeeff!f"ffffffffffffffggg1g2gigjgrgsgugwggggggg hhThVhxh}hhhhhhh i i/i2iiiki}iiiiiiiiiiii]j^jsjvjwjyjjjjjjjjjjjkkkk kkkkkkWkXk\k_kklllVmWmmm'n(n'o(ouuuuuu#u$u=u?uBuDuHuKuXuYuqutuuuwuuuuuuuuuuuvv1v3v6v8v;v?vMvOvkvnvxv{vvvvvvvvvwwCwFwwwww2x3xxxxxxxxxyyyy(y)y9y;yCyDyWyZyyyyyyyyyyyyyzz_zazzzF{G{]{`{v{x{{{{{{{{{{{{{{{#|$|'|)|2|3|]|`|l|m|||||||B}D}Y}_}i}k}m}n}p}q}s}t}v}z}MOpqceuv" $ s t   np=>NOmn-.68S T ! !$"%"##p%r%(( +!+O+Q+++,,--N.O....///O/P/w/x/00N1P1D2F2}5~55555556677770919r9t9::;;=<?<<<==>>>>>>@@:A;AIAJAxAyABBBBCCDDEEKFLFFFFGHG HHaHbHHHLIMIJJlJmJJJ~KKULVLMMNNjOkOaRcRRR>S?STTTTMUNUVV_V`VVVdWeW6X7X{X}XXXXXYYZZY[Z[[[[[\\r\s\ ] ]<^>^^^1`2```abbbbbudvddddeeffffffgg h!hzh}hhh/i2iiiiiiisjvjjjjj kk\k_kVmWmmmuuHuKuuuy}pppp"p*p:p>pBpJpLpNpPp\p^pbpfpjppptpvpzp@ppUnknownG.[x Times New Roman5Symbol3. .Cx Arial7.*{$ CalibriA$BCambria Math""II U3 U3!r4dd3QHP ?@H2!xx Marijan KrivakUserKorisnik Oh+'0|  8 D P\dltMarijan KrivakUser Normal.dotm Korisnik5Microsoft Office Word@ @ev@Lj U ՜.+,D՜.+,< hp|  3d Marijan Krivak Title 8@ _PID_HLINKSA B&http://kud-logos.si/2012/08/20/agora/  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F