ࡱ> abjbjZZ 88Q\8Q\\Mz@0X!08!L!L!L!8!h"DL!sSf"""(""###nRpRpRpRpRpRpR$UXvR#~##C$T$,R""-SI9I9I9$ ""nRI9#nRI9I9HJK"o'8X/6KZRCS0sSKY3tY0KKJYT LP##I9#####RRK6###sS####Y#########> @: Marijan KRIVAK UDK Filozofski fakultet Sveu iliata u Osijeku L. Jgera 9, HR  31 000 Osijek mkrivak@ffos.hr Primljeno: 12. studenoga 2016. Monika `VETAK Prihvaeno: Filozofski fakultet Sveu iliata u Osijeku L. Jgera 9, HR  31 000 Osijek mona_08_@hotmail.com JEZIK  DISPOZITIV ILI GENERI KA BIT OVJEKA? Sa~etak Kako o uvati vezu izmeu jezika i mialjenja? U radu se polazi od ovog temeljnog pitanja u svrhu detekcije kako stoji s filozofijom danas, kao medijem tog odnosa (Badiou). Nadalje, ovaj diskurs pokuaava objasniti suvremenu vezu koncepta dispozitiva (Foucault- Agamben) i jezika. Cilj je medijskih dispozitiva neutraliziranje profanacijske moi jezika kao istoga sredstva. Otimajui jezik ljudskome uope i bitkovnom karakteru njegove spoznatljivosti, kapitalizam nadzire druatvenu komunikaciju. Kapital se slu~i jezikom kao sredstvom airenja vlastite ideologije i navoenja na dobrovoljnu posluanost. Jezik, koji bi trebao biti isto sredstvo, u medijskoj sferi izla~e vlastitu prazninu. Jezik se kao neato najnavlastitije svakome ljudskom entitetu treba osloboditi svoje komunikacijske svrhe. Ne treba nam viae komunikacije. Ono ato nam nedostaje jest stvaranje  otpor prema sadaanjosti (Deleuze&Guattari). Do toga bi mogli stii ako obnovimo JEZIK kao generi ku bit ovjeka. Kona no, dospijevanje u jezik jest i medij dolaska u svijet (Sloterdijk). Klju ne rije i: jezik, mialjenje, dispozitiv, komunikacija, generi ka bit ovjeka, svijet Kako danas sa uvati temeljnu vezu izmeu ovjeka i njegova bitka, a da si ne postavimo pitanje o smislu ovjekova odnosa prema jeziku? Kako o uvati vezu izmeu jezika i mialjenja? I, je li tako neato uope mogue? Suvremenost nam nala~e da odgovorimo na ova  tek naoko  retori ka pitanja. Kada u svome Kratilu postavlja tezu da je filozofija obvezna polaziti ne od rije i, nego od samih stvari, Platon nam zadaje jedan mogui okvir za cjelokupnu povijest odnosa izmeu jezika i mialjenja kroz tzv. Zapadnu civilizaciju. Koliko pisana i izgovorena rije , sam govor utje e na onaj ovjekov temeljni modus egzistencije zacrtan u Parmenidovu stavu:          misliti jest isto ato i biti? Ako joa uvijek postoji, kako bi to volio filozof poput Alaina Badioua, ~udnja za filozofijom tada moramo promisliti kako to stoji s mialjenjem/bitkom  i jezikom. Vladavina robe, vladavina komunikacije, monetarna univerzalnost te proizvodna i tehni ka specijalizacija  ine, prema njemu, ono ato se danas zove svijet. No, to je vrlo ograni ujui okvir. Ako doista ~elimo opet ~ivjeti  a tu bi nam trebala pomoi joa uvijek neumrla ~udnja za filozofijom, prvo moramo raskinuti okove onoga ato nam nudi tzv. informacijsko-komunikacijska civilizacijska paradigma. U njoj se radi, o ni emu drugom doli o aparatu, ili o dispozitivu. Ovaj Foucaultov termin biti e od presudnog zna enja za odreenje mjesta ato ga ima jezik u suvremenosti. 1. Najprije, ato je to dispozitiv? Michel Foucault (1980: 194-196) uklju uje taj pojam u analizu povodom svoje metode  genealogije moi. Giorgio Agamben odreuje pojam dispozitiva kao  aparat , neato ato se doslovno ima mogunost uhvatiti, usmjeravati, odrediti, presresti, oblikovati, nadzirati i jam iti geste, ponaaanja, mnijenje i diskurse ~ivih bia. U dispozitive tako ne mo~emo ubrojiti samo zatvore, ludnice Panoptikum, akole, ispovjedaonice, tvornice, discipline, pravne mjere itd., ija je povezanost s vlaau na neki na in bjelodana, nego i pero, pismo, literaturu, filozofija, agrikulturu, cigarete, plovidbu, ra unala, mobilne telefone  zaato ne  jezik sam (istaknuo MK), koji je mo~da najstariji od dispozitiv aparata  u koji se prije tisue i tisue godina uhvatio neki, koji vjerojatno nije ni bio svjestan svih posljedica svojega ina. (Agamben 2014: 85) Jezik jest, dakle, onaj dispozitiv koji natkriljuje sve gore navedene, najstariji poznati dispozitiv. Dispozitiv je to par excellence. Kako se to dogaa s kategorijom koju Heidegger odreuje kao  KUU BITKA ? Preko toga, ato nam jezik danas slu~i tek kao osnovno sredstvo/instrument/alat mogueg sudjelovanja u cjelokupnoj informacijsko-komunikacijskoj paradigmi koja tako sudbonosno odreuju naau civilizaciju, nemuati jezik sms-a i mobitela (usp. Hagge 2012). Nasuprot tomu, jezik je neato viae: naravniji put iskazivanja mialjenja, imaginacije i sna. No, kakovo je zna enje onoga dogaaja u 20. stoljeu ato ga Richard Rorty naziva the linguistic turn, odnosno jezi ni obrat? U emu se isti sastoji? Radije se ovdje obraamo opet Badiouu (2016) negoli Rortyju. Istra~ujui tzv. metafiziku stvarne sree, francuski nam filozof donosi opis Situacije suvremenosti u dva temeljna stava. Prvi nam takav aksiom kazuje: Metafizika istine postala je nemogua; a drugi: Jezik je klju no mjesto mialjenja zato ato je tu u igri pitanje smisla (Badiou 2016: 22). Dakle, klju ni je aspekt filozofijskih istra~ivanja danas odnos izmeu smisla i istine. Tri su najutjecajnije filozofska akole mialjenja obilje~ile 20. stoljee. Najprije, tu je fenomenoloaka i hermeneuti ka struja koja svoje korijene vu e iz njema kog romantizma. Najzna ajniji su joj predstavnici Gadamer i Heidegger. Sredianji je pojam za ovu struju sadr~an u deaifriranju smisla postojanja i mialjenja  dakle, tuma enje. Postoje rije i, djela, konfiguracije, povijesne sudbine iji je smisao opskuran, latentan, skriven, zaogrnut velom, neotkriven. Metoda tuma enja te~i rasvjetljavanju te opskurnosti te pokuaava doi do prvobitnog smisla& Sudbina je filozofije da bude otvorena za latentno zatvoreni smisao. Stvarna (joj) je Srea subjektivna figura Otvorenog. (Badiou 2016: 24) Druga je zna ajna filozofska grupacija proaloga stoljea, nastala u Be kom krugu oko Wittgensteina i Carnapa, ona koja se obi no naziva analiti kom filozofijom (jezika). Prema njima, cilj filozofije jest strogo razgrani enje izmeu iskaza koji imaju smisla od onih koji ga nemaju. Cijeli je Wittgensteinov Tractatus inicijalno usredoto en oko te namjere. Klju ni instrument ovdje nije tuma enje, nego gramati ka i logi ka analiza samih iskaza. Cilj je filozofije, iz tog polaziata, terapeutski i kriti ki.  Revolucionarna ~udnja , prema Badiouu, za njih je  ~udnja za demokratskim dijeljenjem smisla. (A stvarna je srea afekt demokracije) (Badiou 2016: 25) Kona no, trea je utjecajna struja filozofije 20. stoljea, ona koja se nes(p)retno nazivlje postmodernizmom. Rije  je ovdje o ukazivanju na potrebu da se samo postavljanje pitanja o smislu iska~e na sasvim druk iji na in. Namjera je ovoga mialjenja dekonstrukcija (Derrida) prijaanjih figura mialjenja, razgradnje svih velikih pripovijesti Moderne (Lyotard), kao i ideje, napretka, revolucije i ovje anstva. Cjelokupna se filozofija svodi na pluralnost registara i jezika smisla. }udnja je tog tipa filozofije u iznala~enju novih formi ~ivota. U postmoderni, nasljee filozofske misli naj eae se pronalazi u jeziku umjetnosti. 2. Mo~e li filozofija prvenstveno biti meditacija o jeziku? Jer, ako se pomiri s tim primatom jezika, onda e morati odrediti neki jezik kao jedini koji je mo~e spasiti. Heidegger je govorio o sposobnosti njema kog jezika da pru~i uto iate onome Otvorenom, iznio je tvrdnju da je njema ki jezik u tome smislu naslijedio gr ki. S druge strane, Wittgenstein je filozofiju smjestio u meditaciju o pluralnosti jezi kih igara i gramati ke kodifikacije. Naime, postoji onoliko jezika koliko i zajednica i aktivnosti. Postmoderna dekonstrukcija, takoer, govori da se JEZIKOM trebamo suprotstaviti metafizi kim apstrakcijama. Ipak, bilo bi primjereno ovdje vratiti se Platonu i njegovu Kratilu. On e, ponavljam, ondje rei da je filozofija obvezna polaziti ne od rije i, nego, kolikogod se to mo~e  od samih stvari. Badiou e kazati da je to svevremenski izazov filozofije sme. Ekskurs o Wittgensteinu i njegovim Jezi nim igrama Posthumno e objavljeno djelo Filozofijska istra~ivanja (1953.) biti klju em za poimanje jezika kao forme ~ivota (Lebensform), a koje e proro ki najaviti ono ato danas imamo kao svijet pro~et konstrukcijama ili tzv. tehnosferu. Za razliku od Heideggera i njegovih razmatranja o jeziku (Unterwegs zur Sprache), u kasnoga se Wittgensteina radi o svoenju jezika na stvar. Njegov se obrat dogaa od idealnog jezika logike (Tractatus) do jezi nih igara gramatike. Jezik se od svijesti sve viae preobra~ava u aplikaciju programskog jezika za daljnju uporabu. Jezi ne igre postaju paradigmatski okvir otvorenosti samoga jezika u vlastitome govorenju u svijetu. No, ono ato je bitno, jezik postaje tako tek va~an preko na ina svoje uporabe. Radikalno u toj Wittgensteinovoj postavci jest to da jezik postaje funkcijom kulture. Na neki je na in, jezik podreen svojevrsnoj semiotici kulture. A to je cijeloj njegovoj teoriji priskrbilo karakter pragmati nog polja uputstva za djelovanje, a ato e cijeloj njegovoj filozofiji jezika unekoliko dati osobine samoga JEZIKA kao sredstva za neku drugu svrhu. Odnos jezika i kulture meusobno je uvjetovan onome ato pripada formi ~ivota. }arko Pai e rei da je Wittgenstein iz svojih Filozofijskih istra~ivanja glavni krivac tomu da jezik postaje umjetnim, konstruiranim, te osnovom mialjenja tek kao planiranja, ra unanja i konstrukcije (Rechnen). Dakle, austrijski e filozof  kao i mo~da najzna ajniji autor 20. stoljea koji itavo svoje djelo usredoto uje oko jezika  postati zlogukim prorokom tehnosfere. Jezik realizirane tehnosfere po iva na logici informacije, kojoj je pokreta ka mo u estetskoj tehnogenezi svjetova. Jezik kao forma i igra kao ~ivot vezani u takovoj filozofijsko-teorijskoj postavci tako su preali iz analognoga doba teksta prema digitalnoj formi slike. Bit jezika postaje konstrukcija i  slika. (O tomu Wittgenstein ve piae u Tractatasu.) Sintakti ko-semanti ki odnosi jezika se svi prebacuju na polje pragmatike znanja. I ato je u svemu tome joa ostalo ka~e na vitgenatajnovskom tragu: O, Bo~e, koji jesi jezik? (a koju izri e ovdaanji pjesnik Danijel Dragojevi u zbirci Prirodopis). ini se, doista, da jezik TEHNOSFERE vizualizira svjetove u tami Ni ega i digitalnoj kopreni praznine. 3. Jezik jest, svakako, jedna od najva~nijih navlastitosti pristupu smislenosti i zna enju pojedinih filozofijskih iskaza, no trebamo se odrediti i drugim kvalifikativima onoga ato nazivamo zbiljsko mialjenje. Badiou e svoje fokusiranje uputiti prema jednoj vrstoj to ki svakog diskursa, a to je, dakako, Istina. No, izra~ava li se generi ka bit ovjeka tek putem jezi kog iskazivanja istine? Ili, ipak, jezik, zna i i neato drugo? Ili neato viae od toga? Obraamo se ovdje  za neke dakako nimalo neo ekivano  Nenadu Mia eviu (1981) i njegovoj preva~noj knjizi Filozofija jezika. On(i) e nam pomoi da sebi predo imo onu mogunost jezika preko koje dospijevamo do jezi kog smog. `to bi to bilo jezi ko smo? I, gdje se pojavljuje? Filozofija jezika, kazuje Mia evi, dokaz je da ne postoji neka normalnost u jeziku. Posredujui ope i pojedina no, pojam i neposredno ukazivanje, openiti smisao i individualnu izra~ajnost  jezik ujedno otkriva i napetost, unutarnje neslaganje svih ovih vidova. Posebice u svakodnevnom govoru suo avamo se s mnogim neodreenostima. Jezik se, dakle, pokazuje kao ~eljom dohvatljivo bie. Ponajprije tako neato mo~emo pronai kod pjesnika, a ato je bliskom i Heideggerovom pravorijeku o vezi mialjenja i pjevanja. Ono jezi no smo po esto ukazuje na nesumjerljivost jezika i izre enog. Gdje ga nalazimo? Tamo gdje kozmos smisla prelazi u kaos izri aja. (Mia evi 1981: 27) Jezik esto odbacuje funkcionalnost. Jean Baudrillard e rei da jezik podlije~e virusnoj patologiji. Pre esto je zara~en virusom komunikacije. Kako ve tradicionalno jezik pati od retorike, fraziranja, logoreje, tautologije  kao ato i tijelo mo~e patiti od mehani kih i organskih bolesti i poremeaja  i jezi ni znak mo~e oboljeti. Meutim, kad se radi o danas sve prisutnijim virtualnim jezicima nemamo viae tradicionalnu patologiju forme, ve patologiju formule. Jezik je izvrgnut pojednostavljenim operacijama i komandama, tj. kibernetici. Nota bene, ovdje e i Heidegger vidjeti dovraetak metafizi kog jezika filozofije, a kibernetiku kao njezin krajnji vrhunac. Jezik bi trebalo deprogramirati, rei e Baudrillard. To bi trebalo biti djelo samog jezika. Odnosno, deregulacija samoga informacijsko-komunikacijskog sustava mo~e biti djelom tog sustava! A kakvu ulogu i mjesto u svemu tome ima danas filozofija? Dajmo rije  eponimnom spisu Gillesa Deleuzea i Felixa Guattarija: Ako se filozofija iznova nastanjuje u pojmu, onda uvjet za to ona ne nalazi u sadaanjem obliku demokratske Dr~ave ili pak cogitu komunikacije, joa sumnjivijem od cogita refleksije. Nama ne nedostaje komunikacije, naprotiv, imamo je (i) previae: ono ato nedostaje jest stvaranje. Nedostaje nam otpor spram sadaanjosti. Stvaranje pojmova priziva u sebi neki budui oblik... Europeizacija ne ini neko postojanje, ona samo tvori povijest kapitalizma ato osujeuje pot injene ljude da postanu. Umjetnost i filozofija susreu se u toj to ki... (Deleuze, Guattari. 1993: 28) Na sli an e na in toj problematici pristupiti i Giorgio Agamben (1993: 79-84) u tekstu S&(R~ . : < P R T | д|papRFhLOJQJnHtHh7hCJaJmHsHh7h7CJaJmHsHh7CJaJmHsH'jhJ0J)OJPJQJUmH sH  *hyhyOJQJ *hyh7OJQJhzEOJQJnHtHh7h7OJQJnHtHh75CJaJmHsHh7h75CJaJmHsHh7h5CJaJmHsHhvHCJOJQJaJmHsH(R~ T ~   r t v xzgdzE$a$gdzE$a$gd7gd7 3gd7(gd7 gd7$a$gdY\    r t v  ɺsdXdO=/ *hLhzE5CJaJ" *hLhzE5CJaJmHsHhzE5CJaJhzECJaJmHsHhzEhzECJaJmHsHhzEhzE5CJaJmHsH+hsshzE5CJOJPJQJaJmHsHhLhCJaJmHsH#hLh75CJPJaJmHsHh7h7CJaJmHsHh7CJaJmHsH *hyhgCCJaJmHsHh7h7OJQJnHtHhzEOJQJnHtHvxz| &(xɺɺɺɺzo`Q<)jh=qhu0J#CJUaJmHsHh=qhuCJaJmHsHh=qhCCJaJmHsHhzEhCCJaJhzEhC6CJaJ)jhzEhu0J#CJUaJmHsHhzEhC6CJaJmHsHhzEhuCJaJmHsHhzEhCCJaJmHsHh=qCJaJmHsHhCJOJQJaJmHsH *hyhy5CJaJhzEhzE5CJaJz|` %%\/p1r1F4H4^>>$dh7$8$H$^a$gdzE$dh7$8$H$^a$gd]CN $dha$gdno$dh7$8$H$^a$gdno$dh7$8$H$a$gdzE $dha$gdj $dha$gd~P $dha$gdzE<\bd0Rr  ^ ` t ӵӚn]nOhp=CJPJaJmHsH h=qhzkCJPJaJmHsH h=qhCJPJaJmHsHhzEhCJaJmHsHh~PCJaJmHsHh=qCJaJmHsHhzEhi[ CJaJmHsHhzEhzkCJaJmHsHhzEhyaCJaJmHsHhzEh9CJaJmHsHhzEhCCJaJmHsHh=qhCCJaJmHsHt 0#4#^#n#p#r#t####$$0$L$$$$$$$%<%f%p%%%%%%%%&‘yjh=qhzkCJaJmHsHjhno0J)Uh~PCJPJaJmHsHh]CNCJPJaJmHsH#h=qhzk5CJPJaJmHsH h=qh9]9CJPJaJmHsHhnoCJPJaJmHsH h=qhCJPJaJmHsH h=qhzkCJPJaJmHsHhjCJPJaJmHsH&&&&&R'T'h'j'@)B)L)f)j)z))0*2*****++N+P+++++++,,,P,h,,\-Զ~ගo`hnohi[ CJaJmHsHhnohuCJaJmHsHh=qh@)/CJaJmHsHh=qhcCJaJmHsHhnohzkCJaJmHsHhnohnoCJaJhnohnoCJaJmHsHh=qhuCJaJmHsHhnoCJaJmHsHh=qhzkCJaJmHsHh=qhzk6CJaJmHsH%\-^---...>.@.....//0000H1V1h1l1r122(3333344 4"484B46婙}n_hnoh]CNCJaJmHsHh]CNh]CNCJaJmHsHh=qhi[ 6CJaJmHsHh]CNCJaJmHsHh=qhS6CJaJmHsHh=qhcCJaJmHsHh=qhi[ CJaJmHsHh=qh6CJaJmHsHhnohnoCJaJmHsHh=qhSCJaJmHsHhnoCJaJmHsH%6666j777778 8<8>8h8j8888F9L9b9n9<<\>^>>>>4?ﲣyj[L[h=qh RCJaJmHsHh=qhCJaJmHsHh=qh@)/CJaJmHsHhnoh]CNCJaJmHsHh=qh9GECJaJmHsHh]CNCJaJmHsHh=qh6CJaJmHsHh=qhcCJaJmHsHh=qhc6CJaJmHsHh=qh-*CJaJmHsHh=qhSCJaJmHsHh=qhS6CJaJmHsH>>EEFFBRDRSWWWbbcciijjo$dh7$8$H$^a$gd:$dh7$8$H$a$gd]CN$dh7$8$H$a$gdzE$dh7$8$H$^a$gd]CN4?6? @$@BBBBDD*DBDDDNDDDEEEEEEFF@FrFtFyyjXHjHjh=qh..D6CJaJmHsH"h=qh..D56CJaJmHsHh=qh..DCJaJmHsHh=qhkm}CJaJmHsH h=qhCJPJaJmHsHh]CNCJaJmHsHh=qhyaCJaJmHsHh=qh6CJaJmHsHh=qhi[ CJaJmHsHh=qhjrCJaJmHsHh=qhCJaJmHsHh=qhSCJaJmHsHtFFFGGGHHFHpHHHHHHI&IXIjINOOPP@RDR4S⧶scscsS *hKhVCJaJmHsHh=qhV6CJaJmHsHh=qhVCJaJmHsHh=qh(6CJaJmHsH)jh=qh..D0J#CJUaJmHsHh=qh(CJaJmHsHh]CNCJaJmHsHh=qh..D6CJaJmHsHh]CNh..D6CJaJmHsHh=qh..DCJaJmHsHh=qh RCJaJmHsH4S6S8SSTTUU U VVVWWWWWWWWYY[вТГwbГSDSh=qhi[ CJaJmHsHh=qhkm}CJaJmHsH)jh=qh R0J#CJUaJmHsHh=qh R6CJaJmHsHh]CNCJaJmHsHh=qh RCJaJmHsHh]CNhV6CJaJmHsHh]CNhVCJaJmHsHh=qh..DCJaJmHsHh=qhVCJaJmHsHjhK0J)U,j *hKhV0J#CJUaJmHsH[[[[[[\\$\\\~\\P]R]]]]bbbcBdDd|eeefbgtghѥѥѥцuduTh:h?6CJaJmHsH h=qhC9CJPJaJmHsH h=qh?CJPJaJmHsHh=qh?CJaJmHsHh=qhi[ 6CJaJmHsHh:CJaJmHsHh=qhi[ CJaJmHsH h=qhi[ CJPJaJmHsHh=qhXTCJaJmHsHh=qhkm}CJaJmHsH h=qhkm}CJPJaJmHsHh"hhhiiiiiii|jjjjjkk l,l mTmo$o&oFoJoLoNoto⯠ӯӐӐӀ|u|miZKhp=ho|CJaJmHsHh=qhi[ CJaJmHsHh8a *h8ah8a h+*h:h:h=qho|6CJaJmHsHh:ho|6CJaJmHsHh=qh\1CJaJmHsHh=qhACJaJmHsH)jh=qhA0J#CJUaJmHsHh=qho|CJaJmHsHh=qh?CJaJmHsHh=qhuCJaJmHsHoNoޝdfڭ@FH0~>@ $dha$gdzE$dh^a$gdzE $dha$gdr $7$8$H$a$gdzE $dha$gdzE$dh7$8$H$a$gdzE$dh7$8$H$a$gd:to|ooooopFrtxz(ؖ Z`ޘⲦ∗xiĈxT)jhp=h\10J#CJUaJmHsHhp=hi[ CJaJmHsHhp=hU(6CJaJmHsHhp=hU(CJaJmHsHhp=hICJaJmHsHhp=hp=6CJaJhp=ho|6CJaJmHsHUhp=hp=CJaJmHsHhp=hC9CJaJmHsHhp=ho|CJaJmHsHhp=h:CJaJmHsHhekinah svoje Zajednice koja dolazi (The Coming Community) Danas, ~ivei u doba ato bismo ga mogli, prema Debordu, nazvati druatvom integriranog spektakla, u pitanje je dovedena sama lingvisti ka bit ovjeka. Naime, spektakl = jezik. To je i ono ato nazivamo komunikativnoau ili jezi kim biem ljudi. No, komunikacija jest i ono ato vodi do otuenja ovjeka od njegova jezika, onoga logos-a ato ga Heraklit u jednom od svojih fragmenta nazivlje onime Zajedni kim. U spektaklu nam se naaa jezi ka priroda vraa u izvrnutom obliku. `to se dogaa onda kada se rije   koja bi treba biti kazivajue pokazivanje istine bitka  odvaja od onoga ato bi trebala otkrivati i zadobije samostalno navlastitu egzistenciju? U Druatvu spektakla upravo sama komunikativnost, ta generi ka bit ovjeka sma (tj. jezik) ono je ato biva izdvojenim, te se izolira u sferu autonomnosti. Ono ato ugro~ava komunikaciju, sama je komunikacija: ljude meusobno odvaja ono ato ih po prirodi ujedinjuje. Tko je tomu kriv? Agamben e rei da su novinari i mediokrati novi sveenici tog otuivanja ljudi od njihove jezi ke prirode& od njihova lingvisti kog bitka. Jezik se sada, ne tek odvaja od tog bitka nego ne otkriva baa  niata. To nije, pokazuje nam se niatavnost svih stvari. . 4. Agamben e rei: postoje ~iva bia, tj. supstancije i postoje aparati. Stvar je u tome da se iz odnosa tih dvaju skupina entiteta stvori ono ato se naziva subjekt. Jer, i aparati su uklju eni u sam proces humanizacije. Potrebit je stoga vrlo oprezan odnos s aparatima, jer e jedino u toj pozornoj interakciji biti mogue dosegnuti razinu subjektivnosti. Agamben e tako, na fukoovsko pitanje o dispozitivu, odgovoriti sljedee: Budui da smo se prepustili totalnoj kontroli od strane gadgeta  ra unala, tableta, mobilnih telefona  izgubili smo svoju subjektivnost. Identiteti koji se  tako misle  prepuataju navodnoj  slobodi de-subjektivacije, postaju tek objektima  upravlja kog stroja . Jer, telefonini (kako nesumnjivog boga suvremenosti,  njegovo zlo ina ko veli anstvo , Mobitel, naziva Agamben, a koji je naoko tek puko  komunikacijsko sredstvo ) zasigurno nam ne olakaavaju kontakt s drugim osobama, nego su tek aparati upravljanja naaim ~eljama. A kada su nam jednom okupirane i posve bespomone naae ~elje, postajemo istinski robovi kapitalisti ke (de)subjektivizacije (usp. Agamben 2014: 87). Joa je veliki Boetije to nazvao  dobrovoljnim ropstvom . Suvremeni korpo-kapitalizam osvaja naaa tijela, ali i naae ~elje. Mobilni telefoni i ra unala, u tome nikako nisu nedu~no sredstvo. Naoko, ovdje prevladava tek ravnoduanost u sveope korisnom informacijsko-komunikacijskom okviru. Ipak, onaj tko sebi dopusti da ga posve obuzme celularni telefon, bez obzira koliki u svemu tome bio intenzitet ~udnje njime pokrenut ne mo~e si prisvojiti neki novi subjektivitet. On si mo~e priuatiti tek  broj. To je broj putem kojega, eventualno, mo~e biti zabilje~en u statisti kim anketama i tako biti kontroliranim (usp. Agamben 2014: 88). Pojedinac postaje tek brojkom u opoj kalkulabilnosti, entropijski svepro~imajueg druatva kontrole. Postaje dijelom aparata, dijelom dispozitiva. Naravno, dispozitiva jedinog subjekta-supstancije danas  Kapitala. 5. No, najugro~enijom se ini upravo  JEZIK. Kako je jezik postao dispozitivom? U tekstu Pohvala profanaciji Agamben (2010: 84-108) e detektirati najva~niji problem u postajanju jezika dispozitivom. Profanirati, nota bene, ne zna i jednostavno dokinuti i izbrisati izdvajanja, nego ih nau iti rabiti na nov na in, igrati se njima. Upravo e u takvoj igri Agamben nastojati pronai smisao tzv. besklasnog druatva. Naime, to nije druatvo je koje izgubilo svako sjeanje na klasne razlike. Ne! Ono bi znalo dezaktivirati dispozitive tog klasnog poretka. Omoguujui im novu uporabu, sprije ilo bi njihovo pretvaranje u ista sredstva. Jer, ato ini kapitalizam? Zaato su dispozitivi kapitalisti kog kulta toliko djelotvorni? Upravo stoga ato zarobljuju ista sredstva u svrhu koja im nije uope navlastita. Primjer je JEZIK. Otimajui jezik ljudskome uope i bitkovnom karakteru njegove spoznatljivosti, kapitalizam nadzire druatvenu komunikaciju. Kapital se slu~i jezikom kao sredstvom airenja vlastite ideologije i navoenja na dobrovoljnu posluanost. Jezik se kao neato najnavlastitije svakome ljudskom entitetu treba osloboditi svoje komunikacijske svrhe. Treba postati istinskim bitkom tu-bitka. Jer, cilj je medijskih dispozitiva upravo neutraliziranje te profanacijske moi jezika kao istoga sredstva. Crkva je u povijesti na taj na in neutralizirala jezik. Crkva je jezik SAKRALIZIRALA. Ona je svoju funkciju osmislila usmjeravajui je prete~no prema neutraliziranju novog iskustva rije i koju je Pavao, smjeatajui je u srediate mesijanskog navjeataja, nazvao pistis, vjera (usp. Agamben 2010: 104). Danas, u sustavu spektakularne religije medija  niata nije druk ije. Jezik, koji bi trebao biti isto sredstvo, u medijskoj sferi izla~e vlastitu prazninu. Jezik izri e jedino vlastitu niatavnost, kao da nikakva nova uporaba nije mogua, kao da nijedno drugo iskustvo rije i viae nije mogue. Coda Njema ki filozof Peter Sloterdijk (1992) jezik e vidjeti navlastitim medijem ovjekova raanja i ulaska u svijet: Doi na svijet, dospjeti u jezik. `to to zna i? Stvar je to oslobaajue odluke da se uope bude. I to onkraj fatalne, usudne predodreenosti da se jezikom tek raamo u pozivitet nacionalnog identiteta. Kroz jezik, potrebna nam je kura odvikavanja od nacionalnog, fiksnog, svagda nam zadanog polo~aja u svijetu, kako bismo oslobodili svoju rodnost. Doi na svijet, dospjeti u jezik. Opet, ato to zna i? Zna i to da se u imo poetski govoriti i da se prepustimo disanju na na in jezika. Jezik, kao generi ka bit ovjeka mora se osloboditi. Sloterdijk govori o oslobaajuoj odluci da se u jeziku u imo slobodi disanja. I to onkraj nacionalnih predodreenosti, koje uvijek u krajnjoj liniji proizvode tek rat i nasilje. Jezik, dakle nije tek tehnoznanstveni kod informacije-komunikacije. Jezik nije sluga procesu postajanja svijeta estetskim kodom tehnosfere (}. Pai). Jezik je, ponajprije, poiesis. Svijetu otkriva uvjete njegova poein i poiesthai. Kako kazuje Paul Celan, la posie ne simpose pas, elle sexpose/ poezija se ne namee, ona se izla~e. Jezik je, unekoliko, prizvan poetski govoriti. Tko u i poetski govoriti, kazuje Sloterdijk taj od po etka unosi slobodu disanja u onaj jezik koji u imo, (na~alost) naaim ulaskom u povijesni govor prenoaenja nasilja (1992: 107). Jeste li imali brainstorming, kada ste updejtali najnoviji pijaring s upravo zavraenog lajfkou inga? Ili joa niste daunloadali svoj brifing za sljedei peting sa svojim I-podom? No, zar baa niste u inili niata od tog? Pa kako biste onda uope mogli doi do svog life-sharinga? Jesmo li  ponovno prizivamo Sloterdijka  doista osueni na to da moramo ustrajati u post-modernim, dekoncentracijskim logorima kao osuenici na zabavu (Sloterdijk: 1992: 106). (Sjetimo se slogana RTL2 televizije!) * * * Poroajne muke dospijevanja u jezik stoga su tek pred nama. Mo~emo li povratiti jezik kako generi ku bit ovjeka? Da& mo~emo. Kako? Mislimo, itajmo, piaimo jezikom slobodno kao ato ~elimo disati. Pateti no? Da, ali i jedino mogue ako jezikom ~elimo dospjeti u istinski svijet! Literatura Agamben, Giorgio. 1993. The Coming Community. Minneapolis-London: University of Minnesota Press. Agamben, Giorgio. 2010. Pohvala profanaciji. Profanacije. Zagreb: MeandarMedia. Agamben, Giorgio. 2014. `to je dispozitiv? Tvra. asopis za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti 1/2, 82-88. Badiou, Alain. 2016. Metafizika stvarne sree. Zagreb: Multimedijalni institut- Kulturtreger. Baudrillard, Jean. 1998. Savraen zlo in. Beograd: Beogradski krug. Deleuze, Gilles i Felix Guattari. 1993. Geofilozofija. U: `to je filozofija? Trei program Hrvatskog radija, 17-30. Foucault, Michel. 1980. Power/Knowledge: Selected Interviews and Other Writings, 1972-1977. C. Gordon (ur.). New York: Pantheon Books. Hagge, Claude. 2012. Informacija i komunikacija. Europski glasnik XVII, 17, 249-252. Heidegger, Martin. 1996. Kraj filozofije i zadaa mialjenja. Zagreb: Naprijed. Mia evi, Nenad. 1981. Filozofija jezika, Naprijed, Zagreb 1981. Platon. Kratil. 1975. Prema oksfordskom izdanju s gr kog preveo Dinko `tambak, predgovor Vladimir Filipovi. Zagreb: Medicinska naklada,. Sloterdijk, Peter. 1992. Doi na svijet, dospjeti u jezik. Frankfurtska predavanja. Zagreb: Naklada MD. LANGUAGE  APPARATUS OR GENERIC ESSENCE OF (HU)MAN? Marijan KRIVAK Faculty of Humanities and Social Sciences University of Osijek Lorenza Jgera 9, HR-31000 Osijek marijan.krivak2@zg.t-com.hr Monika `VETAK Faculty of Humanities and Social Sciences University of Osijek Lorenza Jgera 9, HR-31000 Osijek mona_08_@hotmail.com Summary How to preserve the connection between language and thinking? The paper moves on from this fundamental question in order to explain what is happening with philosophy today, as a medium of such relationship (Badiou). Furthermore, it tries to explain the connection between the concept of apparatus (Foucault-Agamben) and language. The goal of media apparatuses is neutralisation of language's profane power as pure means. By robbing the language from the human use and its character of disclosing the Being, the capitalism controls social communication. The Capital uses language as a means for dispersion of its own ideology and forcing on so called free-willing obedience. The language, which should be pure means by itself, exposes its own emptiness in media sphere. The language  as something inherent to all human entities  should be freed from its communicational purpose. We don't need more communication. What we need is creating resistance against contemporeanity (Deleuze&Guattari). We should manage in this goal, if we renew language as a GENERIC ESSENCE of human being. Finally, arriving to language is also a medium for coming-into-world (Sloterdijk). Keywords: language, thought, apparatus, communication, generic essence of human being, world  Platon, Kratil, prema oksfordskom izdanju s gr kog preveo Dinko `tambak, predgovor Vladimir Filipovi, Medicinska naklada, Zagreb 1975.  Ovaj je navod esti schlagwort Marina Heideggera, s kojim kree u razra unavanje s povijeau tzv. zapadne metafizike. Najprije, pronalazimo ga u tekstu Stav identiteta, u: Heidegger (1996).  O tomu iscrpnu studiju piae }arko Pai, pod naslovom SVE JE SAMO KONSTRUKCIJA: Od forme ~ivota do funkcije Stvari  Wittgenstein i jezi ne igre (joa neobjavljen tekst).  }. Pai, SVE JE SAMO KONSTRUKCIJA, rkp., str. 27.  Isto, str. 28.  Usp. Baudrillard (1998). Savraen zlo in, prema Baudrillardu, zna i da transparentnost zla u fatalnim strategijama dovraava circulus vitiosus svijeta simulacruma!  Ovaj je izrijek gotovo ope mjesto Heideggerova diskursa o jeziku!  Even more than economic necessity and technological development, what drives the nations of the earth toward a single common destiny is the alienation from linguistic being, the uprooting of all peoples from their vital dwelling in language. (Agamben 1993: 83)  Navod Paula Celana prema Sloterdijk (1992: 5).  Osim ovih vidljivih dokaza tomu ato nam se doista dogodilo s jezikom, evo joa jedan primjer, a stigao je na adresu jednoga od autora ovih redaka, nakon ato je pogrijeaio i kupio neato u Shoosteru. Stoga, redovito prima njihov newsletter. Dakle, Ella voli duga ke aetnje po pjea anim pla~ama? Ne. Ella voli urban sneakermeister look, a adidas je must have u njenim kombinacijama.  HYPERLINK "http://shooster.us10.list-manage2.com/track/click?u=3aff0b3e5559a4a8e8a720eeb&id=7045cf6c74&e=00ab669faf" \t "_blank" Blue Gazzele  kako to dobro zvuci :) a joa bolje izgleda jer Gazzele imaju posebno mjesto u svakoj sneaker collection. Ostatak outfita su tajice s naglaaenim brandingom i adidas sweater koji cijeli look di~e na novu razinu. Mo~da ti volia duga ke aetnje za razliku od Elle, a svoj  HYPERLINK "http://shooster.us10.list-manage1.com/track/click?u=3aff0b3e5559a4a8e8a720eeb&id=77c2e4a2f4&e=00ab669faf" \t "_blank" adidas look potrazi na  Shooster look of the week!!!     PAGE 2 PROMIJENIO SAM MAIL-ADRESU U ONU SLUZBENU S FAKSA! Korigirala sam prema prijevodu u Tvri koji se navodi kao izvor! MORA LI, MOZDA, I OVDJE BITI CITAT BEZ NAVODNIKA??? PROVJERIO I ISPRAVIO! PROVJERIO, ISPRAVIO I& PREMJESTIO DODAO TO KU! OVA SE RE ENICA (BILA) NEPOTREBNO PRELOMILA NA DVIJE Unijela sam brojeve po  I zavra stranice PREBACIO GODINU NAPRIJED! POVEAO FONT I PREMJESTIO! RVΚЛқfj؝ڝܝޝ^bϿϰϰϰ{hYJ>hp=CJaJmHsHh=qh\1CJaJmHsHh=qh N<CJaJmHsH$hp=h N<CJaJmHnHsHtH)jhp=h\10J#CJUaJmHsH hp=h N<CJPJaJmHsHhp=hp=CJaJmHsHhp=h N<CJaJmHsHhp=hU(6CJaJmHsHhp=hU(CJaJmHsH hp=hICJPJaJmHsH hp=hU(CJPJaJmHsHbdf̞¡ġء4BآFHVXԣ֣HJ "Z\ʫԫֺֺֺֺֺֺֺֺֺֺֺֺ֮qqh=qhi[ CJaJmHsHhp=h N<6CJaJmHsHhp=h N<CJaJmHsHhp=hp=CJaJmHsHhp=CJaJmHsHhrCJaJmHsHh=qh N<6CJaJmHsHh=qh N<CJaJmHsHh=qhp=CJaJmHsHh N<CJaJmHsH, ڭ@DFH2@BDJLNR"(FH2غƶƶue *hKhKCJaJmHsHhKCJaJmHsHh=qhuCJaJmHsHhQCJaJmHsHh=qh N<6CJaJmHsHjhw0J)U *hwhwCJaJmHsH *hwhrCJaJmHsHh=qhlCJaJmHsHh=qh N<CJaJmHsHhrCJaJmHsH#غں޺jlnp0ҽprt:zNf<PhֻyyyiyiyyZHZZ"h=qhV}*56CJaJmHsHh=qhV}*CJaJmHsHh=qhyA6CJaJmHsHh=qhyACJaJmHsH"h=qhya56CJaJmHsH"h=qhl56CJaJmHsHh=qhlCJaJmHsHh=qhi[ CJaJmHsHhQCJaJmHsHh=qh N<CJaJmHsH *hKhKCJaJmHsHjhK0J)Uhj&vz~xz H`ƶơvƒffffffh=qhY\6CJaJmHsH *h8ah8aCJaJmHsHhZ~CJaJmHsHh=qhY\CJaJmHsH)jh=qhE60J#CJUaJmHsHhQhQ6CJaJmHsHhQCJaJmHsHh=qhV}*6CJaJmHsHh=qhV}*CJaJmHsHh=qhi[ CJaJmHsH$LN026:z|~ FTVѭ¢ічxiYI *h8ahZ~CJaJmHsH *h8ahY\CJaJmHsHh=qhCJaJmHsHhZ~hCJaJmHsHhZ~hi[ CJaJmHsHhZ~CJaJmHsHhZ~hQCJaJ)jhZ~hE60J#CJUaJmHsHhZ~hQCJaJmHsHhZ~hY\CJaJmHsHh=qhY\CJaJmHsHh=qhY\>*CJaJmHsHVX`bh<>@BXJtƺƫƫr`O=O/hcXCJPJaJmHsH#hLhL6CJPJaJmHsH hLhLCJPJaJmHsH#hLhL5CJPJaJmHsH(hL56CJOJPJQJaJmHsH(hzE56CJOJPJQJaJmHsHh=qhE6CJaJmHsHh=qhCJaJmHsHhZ~CJaJmHsHh=qhY\CJaJmHsHjhJ0J)U *h8ahY\CJaJmHsH *h8ah8aCJaJmHsH@BX\,.$a$gdzE $ a$gdzEdhdhgdL$a$gdL dgdL $dha$gdzEtV~@`v,\~ǵܢǢrhrjhJ0J)U7 *hJhJCJPJ\aJfHmHq sH'hLhL6CJaJmHnHsHtH$hLhLCJaJmHnHsHtH"jhLhL0J)B*Uph)hLhLB*CJPJaJmHphsH hLhLCJPJaJmHsH#hLhL6CJPJaJmHsH"l׾ב{gXH8#(hzEhzECJPJaJmHnHsHtHhZ~h75CJaJmHsHhZ~hzE5CJaJmHsHhZ~hzECJaJmHsH&hLhzE56CJPJaJmHsH+hLhzE5CJOJPJQJaJmHsH#hLhL6CJPJaJmHsH4hLhLCJPJ\aJfHmHq sH1hLhLCJPJaJfHmHq sH hLhLCJPJaJmHsH.hJCJPJ\aJfHmHq sH @BltBd!$a$gd:!!$a$gd=q$a$gdzEgdzE$a$gd8a$ 3 ^ a$gdzE $ 3a$gdzE($a$gdzE$a$gdzEǷǢkVB8&#hJhzE5CJPJaJmHsHjhJ0J)U& *hJh8a5CJPJaJmHsH(hzEhLCJPJaJmHnHsHtH(h8ah8aCJPJaJmHnHsHtH *hyh8aCJaJmHsH"h8aCJPJaJmHnHsHtH(hzEhzECJPJaJmHnHsHtHhZ~h75CJaJmHsHhZ~hzE5CJaJmHsHhZ~h7CJaJmHsHhZ~h7OJQJnHtHhZ~h7OJQJ(*,`ptvT`Ƚ|fb^TPHPDPh]CNh..Dh..D6h..Djh..D0J#Uhqh=q*h=qhP0J'6\]fHq h=qhPfHq h=qhP6 h=qhPjh=qhP0J#UhzEhzECJaJ *hJ5CJaJ *h8a5CJaJ *h8ah8a5CJaJhzEhzECJaJmH sH hZ~hzE5CJaJmH sH hZ~hzECJaJ$0BDdfhr@BfDFL,0VXZ\hFѺxx hZ~hhZ~hE66 hZ~hE6 hE6hE6hZ~hQhE6jhE60J#U h\1h\1hp=h\1jh\10J#Uh hA6h:hAjhA0J#Uh Rjh R0J#Uh]CNhVjhV0J#U/DXjlprvx|~$jF|&`#$!$a$gdZ~!&24NPX`6PX,.0hjlnrtxz~̼jh'~Uh'~hZ~hE60J&B*ph```hZ~hE60JB*ph```hZ~B*ph```hZ~hE60JB*phmjhZ~hE6B*Uph```hZ~hZ~B*ph```h8a6B*ph```hZ~hE66B*ph```hZ~hE6B*ph``` hZ~hE6. $&jl 4FH|~Κ܇hzEhzECJaJhqhLjhL0J)Uhwjhw0J)UhKjhK0J)Uhnojhno0J)UhJjhJ0J)Uh'~hPhP0JmHnHu hP0JjhP0JU |$a$gdzE6&P 1:p. A!"#$% ,s0hH2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@_HmHnHsHtH8`8 (=/Normal_HmH sH tH JJ 7 Heading 1$$@&a$5CJmHsHBB 7 Heading 2$$@&a$5CJ PP 7 Heading 3$$&d@&Pa$CJBB 7 Heading 4$$@&a$5CJTT 7 Heading 6$$/ @&^/ a$5CJ\mHsHBB 7 Heading 7$$@&a$5CJJJ 7 Heading 8$$@&a$5CJmH sH N N 7 Heading 9 $/ @&^/ 5CJ\mHsHDA`D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List <>@< 7Title$a$5CJmHsH<P< 7 Body Text 2$a$CJ4 @4 7Footer  9r .)@!. 7 Page Number8Z28 7 Plain TextOJQJ6U`A6 00 Hyperlink >*B*phHCRH xYBody Text Indentx^2Bb2 G; Body Textx@/q@ VmHeading 1 Char 5CJtH N/N VmBody Text Indent Char mH sH tH 4@4 yj Comment TextF/F yjComment Text Char mH sH tH H/H fHeading 7 Char5CJmH sH tH H/H fBody Text 2 CharCJmH sH tH vv  Table Grid7:V0 OJPJQJ4+4 ? Endnote TextF/F ?Endnote Text Char mH sH tH >* > ?Endnote ReferenceH*B@B "o| Footnote Text! mHsHtH<!< !o|Footnote Text Char@&`1@ o|Footnote ReferenceH*HBH %* Balloon Text$CJOJQJ^JaJZ/QZ $*Balloon Text Char CJOJQJ^JaJmH sH tH *W`a* 8M`Strong5\.X`q. u@Emphasis6]T`T 7 No Spacing($CJOJPJQJ_HaJmHsHtH B'`B noComment ReferenceCJaJ@j@ +noComment Subject*5\R/R *noComment Subject Char5\mH sH tH PK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭VvnB`2ǃ,!"E3p#9GQd; H xuv 0F[,F᚜K sO'3w #vfSVbsؠyX p5veuw 1z@ l,i!b I jZ2|9L$Z15xl.(zm${d:\@'23œln$^-@^i?D&|#td!6lġB"&63yy@t!HjpU*yeXry3~{s:FXI O5Y[Y!}S˪.7bd|n]671. tn/w/+[t6}PsںsL. J;̊iN $AI)t2 Lmx:(}\-i*xQCJuWl'QyI@ھ m2DBAR4 w¢naQ`ԲɁ W=0#xBdT/.3-F>bYL%׭˓KK 6HhfPQ=h)GBms]_Ԡ'CZѨys v@c])h7Jهic?FS.NP$ e&\Ӏ+I "'%QÕ@c![paAV.9Hd<ӮHVX*%A{Yr Aբ pxSL9":3U5U NC(p%u@;[d`4)]t#9M4W=P5*f̰lk<_X-C wT%Ժ}B% Y,] A̠&oʰŨ; \lc`|,bUvPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!R%theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] x %'0p68aMcOf Q8I9CtLOKorisnikk%AlGGPRlUWfKpKKOvKqKvKwKNpKK8oKoLRLL L!L"LLLLL4v)Snf  t &\-64?tF4S[htobغhVt8:;=>?@ACDEFGI}~z>o@|9<BH !v-OXX8@0(  B S  ? pOvqvwNp8oog%AiGGPRhUW\ k%AlGGPRlUW\BHrwy5@HJKNPSTYZ_`bgj   akUZgqrvGUV_=D s}_jkyv# , - 0 1 8 !"""p$w$%%5%?%%%&&''((f)n)* ******+,,y----Z.b.?0M0W0b051>1E1L1M1U1_1i11122;3E333333334j4q45 555L6V6 88::;!;;;;;c=s===7@F@T@c@AA DDDDGGMG[GbGHHIIII(L7LLLLLLLLL MMMM M(M.M2M3M;M[NhNtN}NNNNNNNNNTOaOOOP PQQQQQQQQQRRRfRmR.S9SSSSSSST TTTT!T"T%T&T+T,T4TDTJTLTNT\TdTeTjTUU`UfUuUUUUVVVVVVVVVWW WWW(W.WwW~WWWWWWWWWWWWWWWXX+Y2Y[[[[}\\\\\] ]+]2]]]__9_D_c_o_____` `&`*`0`4`5`=``aa a a aaa:a@ab$bVbZbbbbbbbbbeclcccccccccd d dddee e!e%e&e(e-e1e6e8e9e;ee?eAeBeOePeeeeeeeeeeeeeeeeeeezfffffffffffff()>?^_oq  8;BC`bu v x y / 0 S U "$._ab %"%%%''''A-C---00l1n133881939@ A"A$AHHHHJNKN>P{PPPQQQQ R R\R]RRR-S.SpSqSSSkTmTTTUUWUXUUUKVMVVVVV W WW WBWCW^WiWvWwWWWWWWWWWW\\r]u]9^<^^^ _#_1_4___!`%`+a.a\a_ab`c4e6e8e9e;ee?eAeBeOePefffgl r%%33AAAATGUGiGmGoGoGGGGGENHNPPPPPPQQQQ%R:RRRhUhUlUoUUUVVWWWWWW\\\\r]s]&`aVbbbbbbbbb`cdccccc1e5e6e6e8e9e9e;ee?eAeBeLeMeOePeeeeeffffgl r%%33AAAATGUGiGmGoGoGGGGGENHNPPPPPPQQQQ%R:RRRhUhUlUoUUUVVWWWWWW\\\x]y]'^'^0^8^:^:^^^__2_2_4_9_D_L___________$`$`&`&`aaa+a,aVbbbbbbbbb`cdccccc1e5e6e8e9e9e;ee?eAeBeOef N, y b7e""~DL ._Q-/JBښ\{R [k ^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHop^p`OJQJo(hH@ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoP^P`OJQJo(hHhh^h`o(.h^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(^`OJPJQJ^Jo(^`OJQJ^Jo(hHop^p`OJQJo(hH@ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoP^P`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(^`OJQJ^Jo(hHop^p`OJQJo(hH@ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoP^P`OJQJo(hHhh^h`o(.hh^h`o(. y[k\{Rb7e"DL .NQ-/J MeH$-H2a9Jm$f7HXrh)ktz >l R1 k /*J[UnFd!exYb/w+}t7~vHSf8wM3L V0Qirsl@/r<Qx i[ z!,"#4_#3'$b8$%3&9&`'l'U((-*G.*V}*+,7,yA,@V-.@)/(=/t/0%1l>1[1\1 3>3w3L3d3H 4 -4:4s'686C9O99]9: c:t:Q`;C< N<b<u?=p=u> @f@GAyA3jBICP CC5C1D..D9GEzEqF!GH)GLgGH5)H/HI1gJ9L6M8MsM]CNP{Pv5P RSSATXTV[VpjV WIWcXgXT|X Y$Ze [y\.A] ,` m`a_actc 'dcd sd>'ef3f9Hf(gGgxh6hi|,iyj#kTkzkMlnl\l-mannop3pYZ~ A bs-Mr3LP/?GTVY` ~P\=(h(X"&?Vm9qtSX}w?G;wNu|+jYC"sQ`9<[l!2SUY,,-BKl*B`e?g#rf/|ru 2`VsQr.4CHj&8a_$Q\4~KAaL7{rO[^3q >Ag;C 6G]P$( &Ogcl0ya=Y\\bC)!:`D6~v  $'-V/~5y;[0-3mpf",OO.%z2?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F@p'8X@1Table5YWordDocument 8SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStore0+n'8Xo'8X0AJEBRU0CQ==20+n'8Xo'8XItem 6PropertiesUCompObj r   F Microsoft Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q