Naslov
OPORUČNA SPOSOBNOST U DEMENCIJAMA
(TESTAMENTARY CAPABILITY IN DEMENTIAS)

Autori
Krišto Mađura Ivana, Melada Anja, Drmić Stipe

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
NEUROL. CROAT. 2016 65 (Suppl. 2): 1-176 / Šimić, Goran ; Mimica, Ninoslav - , 2016, 158-158

Skup
HRVATSKI KONGRES O ALZHEIMEROVOJ BOLESTI S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM CROCAD-16 i Sastanak Mediteranske Alzheimer alijanse

Mjesto i datum
Tučepi, Hrvatska, 05.10.2016. - 08.10.2016

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
oporučna sposobnost, demencija, zakon o nasljeđivanju
(testatory capacity, dementia, inheritance law)

Sažetak
Prema važećem Zakonu o nasljeđivanju (čl.26.), oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Ako nisu ispunjene te pretpostavke oporuka je ništavna. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. Jedna od tri osobe starije životne dobi u vrijeme smrti boluje od Alzheimerove bolesti ili neke druge demencije. Sama duševna bolest, pa tako i demencija ne znači automatski nesposobnost za rasuđivanje. U psihijatrijskoj sudskoj praksi česti su sudski sporovi vezano za osporavanje oporuka osoba koje su bolovale od demencije kada se retrogradno, posthumno, vještači oporučna sposobnost koja ne postoji kod srednje teških i teških oblika demencije. Kod blagih demencija, bez komplikacija, oporučitelj ima održanu testatorsku sposobnost. Kod vještačenja sposobnosti za rasuđivanje od pomoći su Davidsonovi kriteriji kojih bi se trebalo pridržavati koliko god je moguće. U anglosaksonskom pravu u obzir se uzima „Zlatno pravilo“ (Templeman J in Re: Simpson (1977) 121 Sol Jo 224) prema kojem, u slučaju da je oporučitelj osoba starije životne dobi ili osoba koja boluje od bilo koje teže bolesti, davanju same oporuke treba svjedočiti ili odobriti istu liječnik. Ovo je posebno naglašeno ukoliko će se davanje nove oporuke značajno razlikovati od one utvrđene ranije ili će biti ikako kontroverzno u nekom drugom smislu. Procjeni oporučne sposobnosti treba pristupati slojevito, individualno za svaki pojedini slučaj no jasne smjernice stručnih društava usklađene s hrvatskim zakonima, koje trenutno nemamo, uvelike bi olakšale procjenu testatorne sposobnosti već pri samom činu davanja oporuke čime bi se, vjerujemo i značajno skratili sudski procesi vođeni retrogradno nakon smrti oporučitelja.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA