Naslov
Pokušaji Ivana Stojkovića u stvaranju crkvene unije

Autori
Holjevac, Robert

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Filozofski Fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
26.06

Godina
2001

Stranica
154

Mentor
Goldstein, Ivo

Ključne riječi
Ivan Stojković; Bizant; Konstantinopol; crkva; koncil; Basel; reforme; Martin V. (papa); Eugen IV. (papa); Jan Hus; husiti; Jan Rokycana; Hrvatska
(Ivan Stojković; Byzantium; Constantinople; church; concil; Basel; reforme; Martin V. (pope); Eugene IV. (pope); Jan Hus; husitism; Jan Rokycana; Croatia)

Sažetak
U svojem magistarskom radu: «Pokušaji Ivana Stojkovića u stvaranju crkvene unije» nastojao sam hrvatsku nacionalnu povijest kao i povijest Crkve u Hrvata uklopiti u okvir i kontekst opće povijesti srednjeg vijeka Europe, ali isto tako u okvir i kontekst opće povijesti Crkve. Tako sam time želio pokazati kako su tada hrvatski prostor i Hrvati bili na neki način u središtu europskih crkvenih i političkih zbivanja. To se u ovom slučaju može svakako reći za Dubrovčanina Ivana Stojkovića (1390/92/95/96.-1443.) koji se zahvaljujući svojim intelektom i područjem zanimanja te dakako svojim redovničkim zvanjem uspinje na sam vrh tadašnje europske intelektualne crkveno-političke elite Europe prve polovice 15. Stoljeća. O Ivanu Stojkoviću te posebno o njegovom boravku u Carigradu od 1435.-1437. godine pisalo se relativno malo te sam zaključio kako je taj boravak Ivana Stojkovića u Carigradu svakako vrijedan jednog magistarskog rada. Inače je Stojković vrlo kompleksna osoba koja živi na granici srednjeg vijeka i renesanse, u isto vrijeme idealist i realist koji ipak sve podređuje ideji unije dviju crkava, budući da je čitavog svojeg života bio opsjednut faktorom Osmanlija i islama, odnosno njihovom penetracijom na europski kršćanski prostor. Svojim angažmanom Stojković želi postići duhovno jedinstvo dviju crkava: Istočne i Zapadne crkve, a to bi se duhovno jedinstvo onda prema njegovim vizijama pretočilo u političko jedinstvo čitave Europe. U tom svjetlu valja promatrati činjenicu da Stojković predsjeda kao jedan od predsjedatelja Baselskom koncilu koji želi reformu Crkve u svrhu postignuća crkvenog i političkog jedinstva prvo unutar zapadnog kršćanstva, a onda zapadnog i istočnog. To bi se jedinstvo kršćanstva trebalo manifestirati kroz uniju dviju crkava koja bi onda bila brana nadirućim Osmanlijama i islamu. Stoga Baselski koncil s tim ciljem i šalje Stojkovića s još dva poslanika u Carigrad u misiju bizantskom caru Mihaelu VIII. Paleologu i carigradskom patrijarhu Josipu II. No zbog komplikacija i pogoršanja odnosa na relaciji Baselskog koncila i pape Eugena IV. čiji poslanici također borave u Carigradus ciljem održavanja općeg crkvenog koncila, ti pregovori Stojkovića u ime Baselskog koncila konačno završavaju neuspjehom, a njemu osobno od strane papinskog poslanstva biva ugrožen život. Stojkovićev boravak u Carigradu nije naime obilježen samo crkveno-političkim nego isto tako njegovim bibliofilsko-erudicijskim angažmanom i aspektom. Tako zahvaljujući Stojkoviću mnoga iznimno vrijedna djela književnosti antike kao i patristike bivaju spašena i premještena na Zapad, baš pred sam pad Carigrada pod Osmanlije, onda kada će ih Europa u osvit humanizma i renesanse biti kadra prihvatiti

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA