Naslov
Problem ćirilice u Vukovaru kroz prizmu suvremene retorike
(The problem of Cyrillic alphabet in Vukovar through the prism of new rhetoric)

Autori
Varošanec-Škarić, Gordana ; Pavić, Iva

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
Šesti hrvatski slavistički kongres :zbornik radova sa znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem održanog u Vukovaru i Vinkovcima od 10. do 13. rujna 2014. : prvi svezak / Botica, Stipe ; Nikolić, Davor ; Tomašić, Josipa ; Vidović Bolt, Ivana - Zagreb : Hrvatsko filološko društvo, 2016, 203-212

ISBN
978-953-296-128-7

Skup
6. hrvatski slavistički kongres

Mjesto i datum
Vinkovci, Hrvatska; Vukovar, Hrvatska, 10.09.2014. - 13.09.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Vukovar ; ćirilica ; pravilo pravičnosti ; načelo identiteta ; opća mjesta (loci communes)
(Vukovar ; Cyrillic inscriptions ; the rule of justice ; the principle of identity ; common places (loci communes))

Sažetak
Argumentirat će se tvrdnja da ćirilične natpise ne treba postavljati na javne institucije u Vukovaru dok se ne otvori demokratski dijalog između političkih elita, žitelja Vukovara, hrvatskoga i srpskoga stanovništva. Trenutni zakon iz 2000. o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina jest norma, ali danas 2014. nije normalno područje stvarnosti i ljudskih događanja. Tvrdnju obrazlažemo prema pravilu pravičnosti, koji polazi od teze da se slična bića trebaju tretirati na jednak način te identiteta kroz šest toposa (Perelman i Olbrecht Tyteca, 1969), koji trebaju utjecati na stvaranje zaključka. Uzima se u obzir da snaga argumenta ne može biti u potpunosti neovisna, nego da se stvara za publiku s njihovog stajališta u određenom povijesnom vremenu. Normalno je koji put važnije od norme, pa se latinica mora uzeti u obzir kad se propituje tema ćirilice u Vukovaru, bez obzira što je i ćirilica povijesno hrvatsko pismo. Mjesto kvantitete kao najjači topos ima odlučujući značaj za zaključak. Vukovar nije kao bilo koji drugi grad, u Domovinskom ratu najviše je stradao i nesporno bi trebao biti posebno mjesto pijeteta (mjesto kvalitete). Osim što je znatno veći broj onih koji pišu latiničnim pismom, latinica je i prije bila službeno pismo do 1913., prevladavala je i u posljednjih 20 godina i više je službenih institucija nosilo latinične natpise, a to ima prednost pred nametnutom ćirilicom (mjesto postojanja). Mjesto pijeteta argumentira neponovljivost, Vukovar je postao simbol i nikako ne bi trebalo doći do ponavljanja ratnih sukoba. Mjesto biti ukazuje da se ne može govoriti da ne treba referendum o natpisima u Vukovaru, dok god mediji pokazuju da su bitni samo oni koji razbijaju ploče na ćirilici, a političari iskazuju prezir prema željama većine. Prema mjestu osobnosti prednost se daje uzvišenom, stoga se u surječju povijesnih događanja ne smije oduzeti pravo Vukovarcima na ponos, čast i zasluge za priznanje neovisne Republike Hrvatske. Ne treba zaboraviti da se u tom dijalogu svi trebaju međusobno poštivati, političke elite, skupine u prijeporu, Srbi i Hrvati. Intelektualci bi trebali aktivno djelovati i na političke prijepore postupcima pragmadijalektičke retorike poticati dijalog, a ne ishitreno odobravati primjenu spomenutog zakona koji ponižava većinu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA