Naslov
Abrahamov lik u argumentiranju spasenja po vjeri u Poslanici Galaćanima
(The figure of Abraham in the discussion of salvation through faith in the Epistle to the Galatians)

Autori
Vidović, Marinko

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 73 (2003), 4; 533-575

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Abraham, opravdanje, vjera, obećanje, baština, blagoslov, sinovstvo, sloboda, ropstvo, Zakon, spasenje
(Abraham, justification, faith, promise, heritage, blessing, sonship, freedom, slavery, Law, salvation)

Sažetak
Egzegetskom raščlambom Pavlova govora o Abrahamu u poslanici Galaćanima, autor pokušava ući u logiku Pavlova argumentiranja temeljne istine Evanđelja o spasenju po vjeri, a ne po djelima Zakona. Polazeći od temeljnoga kršćanskoga uvjerenja da je Krist jedini Sapsitelj u kojem Bog jednako i svima bez razlike nudi spasenje po vjeri, Pavao uočava Abrahamov lik kao pisamski dokaz da se u zajednicu spasenja, u ispravan odnos s Bogom, što je za njega opavdanje, ulazi na temelju vjere i bez Zakona. Sve što je židovstvo vezalo uz Abrahamov lik: obećanje, baštinu, blagoslov, sinovstvo, slobodu, sve to Pavao postupno i ne baš na prvi mah jasnom logikom oduzima zakonskom sustavu i pripisuje sustavu utmeljenom na vjeri. U biblijskim izvještajima o Abrahamu, vrlo pronicljivom raščlambom, on otkriva da je Božji spasenjski naum uvijek bio vezan uz obećanje i vjeru, da je taj naum nepromjenjiv kao oporučna odluka čovjkea, premda se u povijesnom očitovanju različito manifestirao, pa i kroz Zakon, koji je i vremenski i sadržajno tek nakon obećanja. U luku Božjega spasenjskoga nauma vidi dva uporišna stupa: Abrahama i Krista, a sve što se između njih događalo tumači kao plod Božjega uvažavanja ljudske maloljetnosti i nedozrelosti u ispravnim odnosima s Bogom. U Abrahamu je Bog očitovao i počeo ostvarivati svoj spasenjski naum, a u Kristu ga je doveo vrhuncu. Osovina je Božjega nauma obećanje koje daje baštinu, blagoslov, sinovstvo i slobodu, a na njemu se participira vjerom kojoj je Abraham model ostvarenosti. Prihvativši vjeru u Krista, kojemu je i Abraham bio otvoren kao Potomku iz Božjega obećanja, Galaćani mogu biti sigurnida su i bez Zakona Abrahamovi potomci, pravi sinovi i baštinici Božjega blagoslova Abrahamu. Zakonski sustav, izvan kojega judaisti, pa i judeo-kršćani nisu vidjeli drugi temelj za ispravno življenje s Bogom, Pavao, preko Abrahamove žene Hagare i sina mu JIšmaela, dovodi u svezu s ropostvom, a sustav obećanja i vjere, preko Sare i Izaka, dovodi u svezu s kršćanskom slobodom u Kristu. Abrahamov je lik za Pavla legitimacijska figura za profiliranje prave vjere, koju traži od Galaćana, i pravoga kristovskoga odnosa s Bogom koji opravdava, oslobađa i daruje spasenje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA