Naslov
Milosrđe u spisima Franje Asiškoga i Bonaventure Banjoređijskoga
(Mercy in the writings of Francis of Assisi and Bonaventure of Bagnoregio)

Autori
Patafta, Daniel

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 86 (2016), 4; 847-875

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
milosrđe, Franjo Asiški, savršena ljubav, bratski život, Bonaventura Banjoređijski, mudrost – izvor milosrđa
(mercy, Francis of Assisi, perfect love, brotherly love, Bonaventure of Bagnoregio, wisdom – the source of mercy)

Sažetak
Milosrđe je duboko obilježilo cjelokupnu franjevačku duhovnost i teologiju i ako se želi govoriti o franjevačkoj teološkoj i duhovnoj baštini, gotovo je nemoguće izostaviti tu temu. Gledajući dosadašnja istraživanja na tom području, milosrđe je na svojevrstan način uvijek ostajalo neopravdano zanemareno naspram drugih tema koje su obilježile franjevačku duhovno-teološku tradiciju. Cilj ovoga rada jest prikazati kako su o milosrđu govorili i pisali Franjo Asiški i Bonaventura Banjoređijski. Obojica su izdanak XIII. stoljeća i duhovno-teološke tradicije koja se formirala upravo u tom stoljeću i obilježila franjevačku teološko-filozofsku školu u narednim stoljećima sve do danas. Franjo Asiški svakako je primjer ponajprije nesustavnoga teološkog promišljanja, koje je više obilježeno vlastitim duhovnim doživljajem, koji ga čini učiteljem i primjerom milosrđa na kojem će se nadahnjivati sve generacije franjevaca u stoljećima koja slijede. S druge strane Bonaventura Banjoređijski je izvrstan primjer teološkog i duhovnog promišljanja svojeg vremena, gdje je milosrđe sustavno obrađeno i predstavljeno kako dolikuje jednome znamenitom teologu. Na temelju tih dvaju primjera bit će obrađeno milosrđe u franjevačkoj teologiji i duhovnosti, osobito ako se naglasi da obojica pripadaju XIII. stoljeću, vremenu nastanka franjevačke teologije i duhovnosti. Franjin praktični i evanđeoski primjer i Bonaventurino sustavno teološko promišljanje izvori su za govor o doživljaju i poimanju milosrđa u franjevačkoj tradiciji. Obojica vide ljudski život kao put k Bogu, a to čovjek ne postiže vlastitim snagama, nego mu je potrebna Božja milost, koja je poseban Božji dar. Kod obojice je izražen primat ljubavi koji se kod obojice očituje u milosrđu prema stvorenome, osobito prema čovjeku. Na određen način milosrđe usavršuje i konkretizira ljubav i sve druge kreposti, koje se zatim pretaču u djela milosrdne ljubavi prema potrebitima i svemu stvorenome.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA