Pregled bibliografske jedinice broj: 859867
Autohtoni kajkavski prosvjetiteljski komediograf Tituš Brezovački (1757. – 1805.)
Autohtoni kajkavski prosvjetiteljski komediograf Tituš Brezovački (1757. – 1805.) // Ljudi 18. stoljeća na hrvatskom prostoru. Od plemića i crkvenih dostojanstvenika do težaka i ribara / Čoralić, Lovorka ; Horbec, Ivana ; Katušić, Maja ; Klaužer, Vedran ; Novosel, Filip ; Radoš, Ruža (ur.).
Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2016. str. 586-593
CROSBI ID: 859867 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Autohtoni kajkavski prosvjetiteljski komediograf Tituš Brezovački (1757. – 1805.)
(Indigenous kajkavian enlightened comedian Titus Brezovački (1757 – 1805))
Autori
Biočić, Ana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Ljudi 18. stoljeća na hrvatskom prostoru. Od plemića i crkvenih dostojanstvenika do težaka i ribara
Urednik/ci
Čoralić, Lovorka ; Horbec, Ivana ; Katušić, Maja ; Klaužer, Vedran ; Novosel, Filip ; Radoš, Ruža
Izdavač
Hrvatski institut za povijest
Grad
Zagreb
Godina
2016
Raspon stranica
586-593
ISBN
978-953-7840-50-1
Ključne riječi
Tituš Brezovački, 18. stoljeće, prosvjetiteljstvo, komediografija, povijest
(Titus Brezovački, 18th century, history, the comedy)
Sažetak
U 18. su stoljeću prosvjetitelji djelovali provodeći niz društvenih i političkih promjena, a dramska su djela prepoznavali kao sredstvo za ostvarivanje utilitarnih i didaktičkih ciljeva. Naime, kazalište je prosvjetiteljima bilo koristan medij pomoću kojega su mogli poučavati širi puk izravnim prenošenjem ideja preko likova na sceni. Ideje prosvjetiteljstva prisutne u kazališnim, pa i drugim literarnim djelima bile su usko povezane s usponom pojma građanina. U dramskim je djelima nastajao novi junak, građanin koji je bio nositelj moralnih vrijednosti i imao određene dužnosti prema društvu. Počeci kazališnoga života u sjevernoj Hrvatskoj bili su unutar crkvenih prostora zagrebačkoga Kaptola, potom sjemenišnih škola, najčešće isusovačkoga (Zagreb, Varaždin, Karlovac, Požega, Osijek), ali i franjevačkoga reda. Povezanost kazališnih izvedbi s crkvenim redovima utjecala je na njihov sadržaj, koji je bio pretežno religioznoga obilježja, ali i odgojno-rodoljubnoga s temama iz hrvatske povijesti. Krajem 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj sve se više populariziraju komadi na kajkavskom narječju hrvatskoga jezika. Tako nastaje tzv. kajkavska drama. U isto vrijeme egzistiraju franjevačka školska drama na hrvatskom jeziku i kajkavska drama vezana za zagrebačko sjemenište. Jačanjem građanskoga društva i pedagoško- didaktičkih intencija kajkavska su dramska ostvarenja počela pratiti europske trendove. Najznačajniji predstavnik originalnoga kajkavskog teatra bio je Tituš Brezovački, poznati komediograf i pripadnik pavlinskoga reda.
Izvorni jezik
Hrvatski
