Naslov
Specifične teškoće učenja: kako poučavati da bi učenje bilo uspješno?
(Specific learning disorders: how to creat succeful learning?)

Autori
Kuvač Kraljević, Jelena ; Lenček, Mirjana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Skup
3. Dani obrazovnih znanosti

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 20.10.2016. - 21.10.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
specifične teškoće učenja, prilagodbe, razlikovno učenje
(Specific learning disorders, accommodation, differentiate learning)

Sažetak
Termin specifične teškoće učenja (ili specifične teškoće u učenju, STU) prisutan je u hrvatskom obrazovnom okruženju približno dvadeset godina premda nema službeno prihvaćene definicije kojom bi se pobliže odredile ove teškoće. Pojam se spominje i u zakonskim aktima (primjerice, Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teš- koćama u razvoju), no bez točnijih određenja i opisa o kojim se teškoćama zapravo radi. Glavnina znanstvenih radova iz ovoga područja usmjerena je na disleksiju, disgrafiju i diskalkuliju, a termin se koristi i kao krovni naziv unutar kojega se svrstavaju i dijagnoze: primarne jezične teškoće, dispraksija, neverbalne teškoće učenja te ADHD i ADD. Kategoriziranje dijagnoza unutar specifičnih teškoća učenja jedno je od suštinskih znanstvenih pitanja u smislu pronalaženja zajedničkih korelata koji povezuju ove teškoće, ali i u smislu određivanja učinkovitih načina poučavanja ovog dijela populacije u školskoj dobi. Usmjeravajući se na disleksiju, disgrafiju, diskalkuliju te jezične teškoće, kao najprisutnije dijagnoze iz kategorije specifičnih teškoća učenja, i Cjelovita kurikularna reforma prepoznaje STU kao zaseban i složen pojam, naglašavajući pri tome i potrebu za razrađenim pristupima u poučavanju i učenju djece koja su njime obuhvaćena. Danas dostupne preporuke o prilagodbama uglavnom su one usmjerene prema grafičkim prilagodbama teksta ili načinima nastavnikova iznošenja sadržaja. No, da bi djeca s jezičnim teškoćama, odnosno djeca sa specifičnim teškoćama učenja mogla uspješno svladavati školski program, potrebno je provesti niz drugih metodičkih prilagodbi koje u prvom redu zahtijevaju temeljno znanje o jezičnim djelatnostima koje se njima pokrivaju, a zatim i vrijeme za njihovu pripremu, primjenu i vrednovanje. Vizualizacija, ulančavanje znanja, stalno ponavljanje znanja u različitim kontekstima, poučavanje 3P modelu pisanja, različite metode suradničkog poučavanja samo su neke od metoda u okviru razlikovnog pristupa poučavanja dokazanih kao učinkovitim načinima u poučavanju djece sa specifičnim teškoćama učenja. Osim toga prepoznata Usmena izlaganja / Oral presentations 71 su obilježja poučavanja koja daju dobre rezultate: upućivanje učenika na razne strategije učenja i pronalaženje najučinkovitije ili strukturirani slijed s multisenzoričkim pristupom. Stoga je svrha ovog rada, temeljem iskustava kliničkog logopedskog rada s učenicima sa specifičnim teškoćama učenja, dati prikaz postupaka koji mogu osigurati dobre rezultate u poučavanju kao nadogradnju već postojećim smjernicama u procesu obrazovanja ove skupine djece.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA