Naslov
Poetika hrvatske usmene književnosti širokobriješkoga kraja u kontekstu tradicijske kulture
(Poetics of Croatian oral literature in the context of the communities of Siroki Brijeg traditional culture)

Autori
Jurilj, Zorica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Mostar

Datum
24.01

Godina
2017

Stranica
349

Mentor
Prof. dr. sc. Marko Dragić

Ključne riječi
usmena književnost, poetika, lirska i epska poezija, duhovnost, svagdanji život, tradicijska kultura
(oral literature, poetry, lyric and epic poetry, spirituality, daily life, traditional culture)

Sažetak
Doktorska disertacija Poetika hrvatske usmene književnosti širokobriješkoga kraja u kontekstu tradicijske kulture bavit će se poetikom hrvatske usmene književnosti u kontekstu tradicijske kulture puka Širokoga Brijega i njegove okolice. Bit će govora o svjetovnim i vjerskim usmenim lirskim pjesmama, predajama i legendama, paremiologiji i drugim vrstama usmene književnosti, duhovnosti puka, njegovim vjerovanjima, narodnom jeziku, bolestima i načinima liječenja bolesti, tradicijskim mjerama, pučkim igrama, nošnji, prehrani, položaju žene u tradicionalno patrijarhalnom kraju. Usporedit će se slike života nekad i danas, tražiti sličnosti i razlike i međusobne poveznice. Posebice će biti naglašena neraskidiva veza ljudi ovoga podneblja s Bogom i Božjom voljom. Čitav je život ovih ljudi bio protkan molitvom. S molitvom su se rađali, s njom su živjeli i umirali. Vjera u Boga duboko je urezana u svijest ovoga naroda i bila je zadovoljštinom za sve patnje koje je podnosio kroz svoju povijest. Govorit će se o tome kako su ljudi iz ovih krajeva uvijek, iz različitih razloga, odlazili, ali i kad su odlazili i naseljavali cijeli svijet, nisu zaboravljali svoju zemlju, svoje pretke, običaje. I u dijaspori su disali kao Hercegovci. Zato ni mi, s mjesta starih ognjišta, nemamo pravo doći na stećke i grobove naših predaka, a ne svjedočiti životom o njima i prošlim, teškim i svetim vremenima. Tradicijska je kultura jedan od najvažnijih i najprepoznatljivijih elemenata identiteta nekoga društva. Ona obogaćuje, ali i nadograđuje kulturu nekog naroda, svjedoči o njegovoj povijesti. Baština jednoga naroda ključna je i za očuvanje njegovoga kolektivnog pamćenja. Tradicijska se kultura mora čuvati jer je to spomenik koji govori o kulturnoj nazočnosti ljudi na nekom području. Ti su spomenici vrijedni i zbog svoje autentičnosti i duboke povezanosti s tlom i ljudima koji su tu živjeli. Na taj se način može govoriti o životnim spoznajama ljudi u prošlosti i o svemu onom što ih je okruživalo. Nijednoj tuđinskoj vlasti nije uspjelo uništiti tradicijsko, hrvatsko hercegovačko stvaralaštvo. Nijedna nije mogla izbrisati ono što su stoljećima naše bake i djedovi nosili u svojim srcima i zborili svojim usnama. To je ono što nas obvezuje na primjereno djelovanje, to je dug prošlim i zalog budućim naraštajima. Hrvatska tradicijska kultura nikada nije mrzila druge i drukčije, nikada nije tražila osvetu ; ona je samo znala kritizirati zlo. Naše ljude treba opet i više senzibilizirati za važnost i nužnost čuvanja tradicije i tradicijskih vrijednosti. Bez znanja o svojoj prošlosti nijedan narod ne može razmišljati o svojoj sadašnjosti, a ni o svojoj budućnosti. Izučavanje usmene književnosti je izniman doprinos filologiji, antropologiji, etnologiji, teologiji, psihologiji jednoga naroda i kraja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA