Naslov
Izražaj kalcij2+/kalmodulin-ovisne protein kinaze II (CaMKII) u putu prijenosa boli od periferije do središnjeg živčanog sustava u modelu šećerne bolesti
(The expression of calcium/calmodulin-dependent protein kinase II (CaMKII) in pain pathways from periphery to central nervous system in type 1 and 2 diabetic model)

Autori
Borić, Matija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet u Splitu

Mjesto
Split

Datum
02.03

Godina
2015

Stranica
46

Mentor
Puljak, Livia

Ključne riječi
CaMKII, koža, živčani sustav
(CaMKII, skin, nervous system)

Sažetak
Uvod: Šećerna bolesti (DM) jedan je od vodećih uzroka periferne neuropatije u razvijenim zemljama svijeta. Mehanizam nastanka dijabetičke neuropatije nije razjašnjen, no smatra se da enzim kalcij2+/kalmodulin-ovisna protein kinaza II (CaMKII) sudjeluje u njenom nastanku. CaMKII se nalazi u velikim količinama u svim stanicama živčanog sustava. Do sada je u modelu šećerne bolesti istraživana na razini spinalnog ganglija. Cilj ovih studija bio je proširiti spoznaju o prisutnosti CaMKII u koži gdje se nalaze osjetni receptori i u stražnjem rogu kralježnične moždine gdje dolazi do prijenosa signala primarnog osjetnog neurona sekundarnom. Metode: Model šećerne bolesti tipa 1 (DM1) induciran je intraperitonealnom (i.p.) injekcijom 55 mg/kg stretptozotocina (STZ), a model šećerne bolesti tipa 2 (DM2) kombinacijom masne hrane i i.p. injekcije 35 mg/kg STZ-a. U radu broj 1 i 3 štakori su žrtvovani nakon dva tjedna i dva mjeseca te im je promatran izražaj tCaMKII i pCaMKIIα u stražnjem rogu kralježnične moždine i u koži tabana stražnjih šapa. U radu broj 2 štakori kojima je induciran DM1 žrtvovani su nakon šest mjeseci i godinu dana te im je izražaj CaMKII u stražnjem rogu. Rezultati: Mjerenjem tjelesne mase i glukoze u plazmi potvrđena je uspješna indukcija DM1 i DM2. Dva tjedna i dva mjeseca od indukcije došlo je do povećanja izražaja tCaMKII i pCaMKIIα u stražnjem rogu DM1 štakora, dok je značajan porast tCaMKII i pCaMKIIα u DM2 štakora zapažen nakon 2 tjedna, ali ne i nakon 2 mjeseca. Nakon šest mjeseci DM1 štakori su i dalje imali veći izražaj tCaMKII i pCaMKIIα, ali te promjene nisu bile statistički značajne nakon 1 godine. Ukupna tCaMKII je u ranom stadiju DM-a izražena ravnomjerno u laminama I- VI, dok je pCaMKIIα ograničena na laminama I- III. U kasnom DM-u tCaMKII i pCaMKIIα izražene su u laminama I-VI. Dva mjeseca nakon indukcije DM-a, značajno povećanje tCaMKII i pCaMKIIα u epidermisu DM1 štakora, bez prisutnosti u intaepidermalnim živčanim vlaknima. DM2 štakori nisu pokazali nikakve promjene CaMKII u koži. Ukupna CaMKII ravnomjerno je izražena u svim slojevima epidermisa, a pCaMKIIα je ograničena na zrnati sloj epidermisa. Zaključci: Dobiveni rezultati pokazuju da CaMKII može sudjelovati u putu prijenosa bolnog podražaja. Razlike u izražaju CaMKII upućuju na drugačije patofiziološke mehanizme razvoja dijabetičke neuropatije između tipova 1 i 2 šećerne bolesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA