Pregled bibliografske jedinice broj: 856584
Znanje u Novomu zavjetu
Znanje u Novomu zavjetu // Solidarnost i znanje kao odgojno-obrazovne vrjednote. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici / Valentina Blaženka Mandarić, Ružica Razum (ur.).
Zagreb: Glas Koncila, 2013. str. 225-267
CROSBI ID: 856584 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Znanje u Novomu zavjetu
(Knowledge in the New Testament)
Autori
Vidović, Marinko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Solidarnost i znanje kao odgojno-obrazovne vrjednote. Zbornik radova s tribina Zajednički vidici
Urednik/ci
Valentina Blaženka Mandarić, Ružica Razum
Izdavač
Glas Koncila
Grad
Zagreb
Godina
2013
Raspon stranica
225-267
ISBN
978-953-241-393-9
Ključne riječi
znanje, spoznaja, iskustvo, hremeneutika, vjera, Isus, Bog, Pracrkva, kriza znanja, kozmičko znanje, simboličko znanje
(knowledge, cognition, experience, hermeneutics, faith, Jesus, God, Archchurch, crisis of knowledge, cosmological knowledge, symbolic knowledge)
Sažetak
Polazeći od filozofskog, psihološkog, lingvističkog i religijskog tumačenja spoznaje i znanja, autor se u ovom radu koncentrira na specifičnost novozavjetnog znanja, odnosno znanja kakvo izranja iz spisa Novoga zavjeta. U svim spisima to se znanje može označiti kao teološko-kristološko znanje o svim drugim znanjima. Svoje izlaganje autor strukturira oslanjanjem na veće književne cjeline Novoga zavjeta. Pri tomu ne prati vremenski slijed njihova nastanka, nego dubinu i crkvenu važnost izricanja znanja o Isusu Kristu. Polazi od sinoptičkih evanđelja koja nude spoznaju i znanje o Isusu Kristu, ali i o svekolikoj stvarnosti, kroz optiku Isusova zemaljskog djelovanja i naučavanja, odnosno Isusovim očima. To je znanje ponuđeno kao znanje samoga Isusa koji je vjerom prepoznat i prihvaćen kao Božji Sin. Djela apostolska nude znanje o Kristu i Bogu kroz optiku uskrsloga Krista, koji je kao takav živ i djelatan u povijesti, što se može okarakterizirati kao znanje produbljeno i produhovljeno iskustvom vodstva Duha u zajednici Crkve. Pavao u svojim izvornim spisima verbalizira osobnu spoznaju i znanje o Kristu, izraslu i dozrelu iz posebnog iskustva i vjerovjesničkoga rada. Deuteropavlovski spisi nude nam znanje kroz prizmu poteškoća koje je Crkvi u razvoju i novim životnim okolnostima moglo stvoriti ili je već stvorilo Pavlovo poznavanje Krista. Ivanovski spisi, posebno Ivanovo evanđelje, izraz su teološki produbljenoga i duboko promišljenoga znanja o Kristu, jednostavnije rečeno, nude nam prijelaz s Isusove teologije na teologiju o Isusu, utjelovljenoj vječnoj Riječi Očevoj koja ljudima na vrlo konkretan i jasan način objavljuje Boga i tako nudi čovječanstvu spasenje već ostvareno u Kristu, ali i povijesno ostvarivo do eshatonske budućnosti ulaskom u sferu Božjega spasenjskoga utjecaja u/po Kristu. U svjetlu svih ovih cjelina jasno je da je novozavjetno znanje povijesno ukorijenjeno, da je ponuđeno kao objava Boga koja ne preskače povijest i ljudske sposobnosti, objava kojoj se može otvoriti i koju se može prihvatiti jedino u vjeri kao otvorenosti neizrecivomu Otajstvu. U zaključku autor ističe ukorijenjenost svekolikoga novozavjetnoga znanja u prostor, vrijeme i djelovanje konkretne povijesne osobe Isusa iz Nazareta, ali i u kontemplaciju, razmišljanje, pouku, svjedočanstvo i navještaj Božjega djela u Isusu što, uzeto zajedno, omogućuje da se novozavjetno znanje ili znanje u Novomu zavjetu može općenito označiti kao specifično znanje o svim drugim spoznajama i znanjima.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija
