Pregled bibliografske jedinice broj: 856573
Osobni život neposredno nakon smrti (2 Kor 5, 1-10 ; Fil 1, 21-23)
Osobni život neposredno nakon smrti (2 Kor 5, 1-10 ; Fil 1, 21-23) // Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka. Zbornik radova povodom 70 godina života i 32 godine profesorskog djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu profesora mr. sc. Bože Odobašića / Darko Tomašević (ur.).
Sarajevo : Zagreb: Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu ; Glas Koncila, 2012. str. 251-288
CROSBI ID: 856573 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Osobni život neposredno nakon smrti (2 Kor 5, 1-10 ; Fil 1, 21-23)
(Individual life immediately after death (2 Cor 5:1-10 ; Phil 1:21-23))
Autori
Vidović, Marinko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka. Zbornik radova povodom 70 godina života i 32 godine profesorskog djelovanja na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu profesora mr. sc. Bože Odobašića
Urednik/ci
Darko Tomašević
Izdavač
Katolički bogoslovni fakultet Univerziteta u Sarajevu ; Glas Koncila
Grad
Sarajevo : Zagreb
Godina
2012
Raspon stranica
251-288
ISBN
978-9958-747-32-8
Ključne riječi
opća/individualna eshatologija, uskrsnuće, čovjek, smrt, dvojnost, Krist, Duh
(general/individual eschatology, resurrection, man, death, duality, Christ, Spirit)
Sažetak
Pošavši od općepoznate i općeprihvaćene činjenice da je svekolika Pavlova teologija određena njegovom eshatološkom mišlju, autor u ovom radu nastoji, na temelju istraživanja nekoliko vidova te misli (opće teme i motivi, uskrsnuće, govor o čovjeku), uočiti i izložiti Pavlov govor o individualnoj eshatologiji, odnosno o čovjekovu zajedništvu s Bogom odmah nakon smrti, bez čekanja uskrsnuća i konačne završnice svega. U tomu smislu posebno mu se zanimljivima pokazuju dva teksta iz izvorno Pavlovih poslanica: 2 Kor 5, 1-10 i Fil 1, 21- 23. Izdvajajući njihove eshatološke odrednice, antropološke i eshatološke svojstvenosti u odnosu na ostale Pavlove tekstove u kojima govori o općoj ili konačnoj eshatologiji, vidljive posebno na temelju rječnika, autor zaključuje da Pavao u njima zastupa individualnu eshatologiju, premda, kada o njoj progovara, nailazi na jezične, kulturne i teološke poteškoće. Pripadnost Gospodinu ili život “u Kristu” za vrijeme povijesnog postojanja ne prestaju smrću, nego se pretače i nastavlja u osobnoj, specifičnoj dimenziji postojanja koju označuje kao život “s Kristom”. Ta dva načina života ne odražavaju samo vremenski slijed događanja nego se prvi može gledati kao uzrok drugomu. Tjelesni život čovjeka ili, bolje rečeno i više u skladu s Pavlovom mišlju, njegovo povijesno postojanje, ako je impregnirano Duhom Božjim i Kristovim, ne može prestati, nego se nastavlja kao osobni život odmah nakon smrti. O uskrsnuću, na kraju povijesti, taj će život doseći svoju puninu intenzitetom, dovršenjem ne samo čovjekova lika nego i njegove povijesti, njegove društvene i kozmičke dimenzije postojanja, uronjene u Božji stvoriteljski naum, odnosno konačnim sudom procijenjene po doprinosu tomu naumu.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija