Naslov
Pavlovo poimanje stvorenja i kozmičke dimenzije spasenja (Rim 8, 19-22)
(Paul's understanding of the creation and cosmic dimension of salvation (Rm 8:19-22))

Autori
Vidović, Marinko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Bogu gospodaru i ljubitelju života (Mudr 11, 26). Zbornik u čast prof. dr. sc. Nikole Hohnjeca povodom 70. godine života

Urednik/ci
Lujić, Božo ; Tepert, Darko

Izdavač
Kršćanska sadašnjost

Grad
Zagreb

Godina
2016

Raspon stranica
183-227

ISBN
978-953-11-0934-5

Ključne riječi
Pavao, stvorenje, spasenje, otkupljenje
(Paul, creation, salvation, redemption)

Sažetak
Polazeći od zapažanja nekih suvremenih židovskih autora da Novi zavjet nije kao židovstvo zainteresiran za Boga Stvoritelja i darivatelja života, za ovozemaljski život i sudbinu ovoga svijeta, osim pod vidom njegove otkupljenosti i budućnosti u Kristu, autor ovoga rada, istražujući izvornu Pavlovu misao, želi pokazati kako je taj prvi novozavjetni teolog itekako zainteresiran i za Boga Stvoritelja i za otkupljenje svega stvorenja, premda pod vidom njegove otkupljenosti i budućnosti u Kristu. U tomu smislu istražuje i tumači Pavlov tekst iz Rim 8, 18-22, gdje se jasno vidi da je Božji naum spasenja čovjeka uronjen u kozmički kontekst. Izlaganje je koncipirano u nekoliko koraka. Najprije, spomenuti je tekst smješten u kontekst cjelovite Poslanice, na temelju čega je jasno da govori o plodovima spasenja po vjeri u Isusa Krista, odnosno o hodu u novosti života po/u Duhu. Takav mu smještaj daje antropološko usmjerenje i pričin da se radi samo o spasenju čovjeka. U drugom koraku autor iznosi dosta sumarno Pavlov govor o Bogu Stvoritelju iz kojega se vidi da su stvaranje i otkupljenje izraz iste Božje snage i moći, da je Božje stvaranje dinamično i usmjereno ne samo otkupljenju čovjeka, nego dovršenju svega stvorenoga. Budući da su stvaranje i stvorenje jako zamjenjivi pojmovi, u trećem koraku autor pojašnjava bipolarnost pojma ktisis kojim se izražava i Božje djelo stvaranja (aktivno značenje) i učinak stvaranja (pasivno značenje). Takvom bipolarnošću i čovjek i ostalo stvorenje pripadaju istoj temeljnoj razini. U četvrtom koraku tumači se tekst poslanice Rimljanima, otkrivajući njegov antropološki okvir (r. 18) koji se pretače u govor o stvorenju u Božjemu naumu (rr. 19-20) i o stvorenju u odnosu s čovjekom (rr. 21-22). Takav razvoj misli pokazuje da Pavao vidi svekoliko stvorenje integrirano u završnicu kristovskog čovjeka, da su kozmos i njegov dovršetak integralni dio eshatološkog horizonta Pavlove teologije. U zaključku se ističe da se Božje otkupiteljsko djelo u Kristu ne odnosi samo na čovjeka, nego na sve stvoreno koje treba prispjeti svrsi koju mu je Bog naumio i kojoj ga postupno vodi kroz povijest. Bog je i svojim stvarateljskim i otkupiteljskim djelom zainteresiran za svekoliku zbilju i njegovo otkupiteljsko djelo ne ostavlja izvan domašaja ostalu stvarnost koja je bitkom ispod čovjekove razine. Čovjek je solidaran sa stvorenjem i odgovoran za sve stvoreno prema Božjem naumu, i njegovo se otkupljenje, prema Pavlu, ne može izdvojiti iz otkupljenja povijesnih uvjeta ljudskoga života, odnosno svega stvorenoga. Stvaranje je, uvjeren je Pavao, nepotpuno bez otkupljenja, a otkupljenje nemoguće bez stvaranja. Tu nema prekida nego kontinuitet Božjega nauma koji se prilagođuje povijesnim okolnostima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA