Pregled bibliografske jedinice broj: 856548
Lipidno-alginatne nanočestice za nazalnu primjenu deksametazona
Lipidno-alginatne nanočestice za nazalnu primjenu deksametazona, 2017., diplomski rad, diplomski, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 856548 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Lipidno-alginatne nanočestice za nazalnu primjenu deksametazona
(Lipid-alginate nanoparticles for dexamethasone nasal delivery)
Autori
Plantić, Ivana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
18.01
Godina
2017
Stranica
45
Mentor
Hafner, Anita
Ključne riječi
alginat, lecitin, deksametazon, nanočestice, biokompatibilnost in vitro
(alginate, lecithin, dexamethasone, nanoparticles, biocompatibility in vitro)
Sažetak
Nazalna primjena lijekova prvi je izbor u liječenju akutnih i kroničnih bolesti sluznice nosa poput rinitisa i rinosinusitisa bez ili sa polipima. Učinkovitost nazalno primijenjenog lijeka ovisi o fiziologiji nosne sluznice te fizičko-kemijskim svojstvima lijeka i ljekovitog pripravka. Suvremena isstraživanja usmjerena su na razvoj inovativnih nanosustava koji osiguravaju dulje vrijeme zadržavanja lijeka na nosnoj sluznici i poboljšavaju farmakokinetički profil čime se poboljšava učinkovitost i sigurnost njihove nazalne primjene. Cilj ovog rada bio je pripraviti lipidno-alginatne nanočestice s deksametazonom, odrediti im fizičko-kemijska svojstva te ispitati biokompatibilnost in vitro. Pri ispitivanju biokomatibilnosti, kao modelne epitelne stanice korištene su epitelne stanice karcinoma debelog crijeva (Caco-2 stanice). Lipidno-alginatne nanočestice uspješno su pripravljene ionskom interakcijom anionskog ppolimera alginata i pozitivnno nabijene smese lipida (lecitina i kationskog lipida dimetil-dioktadecil-amonij bromida (DDAB)). Pripravljene su nanočestice s različitim udjelom DDAB. Veličina lipidno-alginatnih nanočestica s deksametazonom kretala se od 109, 1 do 258, 6 nm, a površinski naboj od -14, 2 do -31, 7 mV. Za sve pripravljene nanočestice, uspješnost uklapanja deksametazona bila je veća od 50%. Uklapanje deksametazona nije značajnice utjecalo na veličinu niti na površinski naboj nanočestica. Sve nanočestice karakterizirane su produljenim oslobađanjem deksametazona. Među razvijenim nanočesticama, najbolja fizičko-kemijska svojstva imale su nanočestice s najvećim udjelom DDAB (lecitin: DDAB 10:1) karakterizirane su najvećim uklapanjem deksametazona (uspješnost uklapanja iznosila je 63, 8%, a sadržaj deksametazona u suspenziji nanočestica 255+7ug/ml), najnegativnijim zeta potencijalom (- 31, 7 mV), odgovarajućim srednjim promjerom (252, 3 nm) te najmanjim indeksom polidisperznosti (0, 241). Biokompatibilnost nanočestica s deksametazonom ispitana je praćenjem metaboličke aktivnosti Caco-2 stanica nakon dvosatnog izlaganja suspenzijama nanočestica različitih koncentracija (50, 100, 200, 400 ug/ml). Vijabilnost Caco-2 stanica nije se značajnije promijenila nakon izlaganja suspenzijama nanočestica u ispitivanom rasponu koncentracija i trajanju, čime je pokazan potencijal lipidno-alginatnih nanočestica za sigurnu nazalnu primjenu deksametazona.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Farmacija