Naslov
Vjera u Markovu Evanđelju, s posebnim osvrtom na vjeru zauzetu protiv uzetosti
(Faith in Mark's Gospel, with special emphasis on faith which intercedes against paralysis)

Autori
Vidović, Marinko

Izvornik
Vrhbosnensia : časopis za teološka i međureligijska pitanja (1512-5513) 18 (2014), 1; 503-49

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
vjera, nevjera, nedostatna vjera, nasljedovanje, čudo, molitva, teocentričnost, kristocentričnost, oslonjenost
(faith, infidelity, lack of faith, miracle, prayer, theocentricity, Christocentricity, reliance)

Sažetak
Na današnjoj razini istraživanja općenito je prihvaćeno da su evanđelja vjernički spisi nastali iz vjere za vjeru. Tu se o vjeri govori pripovjedački, što će reći životno. U takvu govoru vjeru nije moguće definirati, jednoznačno izreći i svesti na neki zajednički nazivnik. Potrebno ju je promatrati u različitim pripovjedačkim cjelinama koje osim svojega Sitz im Leben imaju i svoje Sitz in der Literatur. Uzevši kao okosnicu pojmovlje vjere u glagolskom i imeničnom obliku, autor u ovom radu najprije izdvaja kontekste u kojima se pojavljuje pojmovlje vjere u Mk, uočavajući da se o njoj n ajčešće govori u prikazima Isusovih čudesa, njegove molitve, zahtijevanja molitve i pouke o molitvi. Takav smještaj govora o vjeri pokazuje da je vjera prvenstveno stvarnost odnosa prema Bogu i očitovanju njegove (sve)moći u povijesti. Tu je Mk posve na tragu starozavjetnoga i predajnoga poimanja vjere. U to baštinjeno poimanje on unosi i svoje specifično viđenje i naglaske. Vjeru prikazuje kao oslonjenost na Boga, ali posredovanu Isusom, Njegovim djelovanjem, riječju i poukom. Teocentričnost vjere neodvojiva mu je od njezine kristocentričnosti. Uz kontekstualne varijable govora o vjeri, vjerničko ponašanje ima i svoje konstante: prihvaćanje Kraljevstva, dolazak k Isusu, traženje pomoći od Njega i Boga njegovim posredstvom, prihvaćanje i razumijevanje Njegovih riječi i dijela, molitveno obraćanje Bogu u povjerenju da On u Isusu ostvaruje ono što je ljudski nemoguće i posvemašnje nasljedovanje Isusa i Njegova puta. Ove pozitivne odrednice vjere Mk razbistrava ponašanjima koja očituju nedostatnu vjeru i nevjeru. Vjera je nedostatna kad se temelji samo na znakovima i čudesima, na gledanju i traženju ljudskih sigurnosti, kad nije pozorna na Isusovu riječ i kad ostaje samo na razini čuđenja i dvljenja koje ne vodi k Onomu tko im je izvor. Nevjera se očituje kao odbacivanje Isusove osobe i Njegova ostvarivanja Božjih nauma, kao neshvaćanje uzrokovano strahom za sebe i krivim očekivanjima od Boga, kao bijeg od Isusova puta, kao krivo percipiranje stvarnosti, otvrdnulo srce, slijepe oči i gluhe uši, kao slabo sjećanje na ono što se već doživjelo, kao razmišljanje “po ljudsku, a ne po Božju”. Prava vjera je nasljedovanje Isusa, hod za Njim i prihvaćanje Njegove smrti kao Božje volje. Pred tom i takvom smrću egzistencijalna vjera može se pretočiti u pravu vjeroispovijest, priznanje Isusova identiteta Sina Božjega. Kolikogod osobni stav pojedinca, njegova osvjedočenost o Božjem djelovanju u povijesti, prava vjera ima i eklezijalnu dimenziju zauzetosti za nevolju drugoga, konkretno, uzetoga koji po svojoj, ali i po vjeri onih koji su ga nosili dolazi do Božje pomoći u Isusu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA